Endlösung za hrvatsku Shirley Temple

 

Nakon više od pola stoljeća prekinuta je javna šutnja o zagrepčanki Lei Deutsch, glumačkom čudu od djeteta, ubijenoj u holokaustu sa 16 godina

 

Godina je 1940. S pozornice zagrebačkog HNK 13-godišnjakinja već osmu godinu zaredom oduševljava publiku sve do Francuske, gdje su o njoj snimili danas izgubljeni dokumentarac. Već 1942., budući znameniti glumac Relja Bašić, tada 12-godišnjak, vidi je kako pred HNK sjedi u plavom kaputiću s prišivenom žutom zvijezdom, i s tugom gleda u najpoznatiju hrvatsku kazališnu zgradu, kamo više nije smjela ući. Godinu nakon toga, negdje oko 5. svibnja 1943., kada je Reichsfürer Himmler osobno posjetio Zagreb da ohrabri čišćenje Židova iz Hrvatske, uhapsile su je ustaške vlasti i predale Gestapou u okviru endlösunga («konačnog rješenja židovskog pitanja«). Zajedno s majkom Ivkom i mlađim bratom Sašom, sjajna hrvatska glumica Deutsch, čudo od djeteta, umrla je na putu u Auschwitz, podlegnuvši užasu stočnoga vagona u kojemu je, prema svjedočenju preživjelih, za šest dana i pet noći putovanja, od 75 zatočenika 25 umrlo, a 12 poludjelo. Takav kraj Lee Deutsch, jedne od oko devet tisuća zagrebačkih Židova ubijenih u holokaustu - tri četvrtine prijeratnog broja - posljedica je stanja uma sažetog u rečenicu koju prepričavaju i danas, kada ispod glasa krene priča o tragediji male »hrvatske Shirley Temple«: »Što se ta mala Židovka tu još klati po Zagrebu?!«, rekao je, navodno, netko o njoj u tom crnom vremenu ubojica. Pa je i nestala, zajedno s cijelim raskošnim prijeratnim židovskim Zagrebom. Popularna, a ipak stradala - A mislilo se da ne može stradati, toliko je popularna bila, sjeća se za naš list Branko Polić, dugogodišnji urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija i autor zanimljive autobiografije objavljene kod zagrebačkog »Durieuxa«. Jedan je od rijetkih koji se još osobno sjeća Lee Deutsch. Gledao ju je u Moliereovu »Umišljenom bolesniku«. »Jako mi se sviđala«, kaže. Relja Bašić dobro se sjeća djevojčice koja je, stupivši na pozornicu u petoj godini, doslovno opčinila publiku. - Uistinu čudo od djeteta.

U zagrebačkim razmjerima bila je ravna Shirley Temple, ondašnjoj najvećoj zvijezdi američkoga filma. Bila je to nevjerojatna popularnost, svak ju je na ulici znao prepoznati. Iz lokalne perspektive, bila je zasigurno među deset najvažnijih osoba toga doba u glazbi, opereti i dječjim predstavama. Čekala ju je velika karijera. A Zagreb je u to doba bio vrlo blizak visokim standardima srednjoeuropske kulture, daleko ispred Graza primjerice. Cvao je kazališni i koncertni, općenito kulturni život. Imao sam telefonski imenik iz tih godina: sve je vrvjelo njemačkim, židovskim, srpskim i mađarskim prezimenima, prisjeća se Bašić. Ondašnja kritika o Lei napisala je da »mora u veliki svijet«, jer »u našoj maloj i sitničavoj sredini nema dovoljno mogućnosti za razvitak i napredak«. Ali Amerika joj nije bila suđena. Lea Deutsch bila je zagrebačka Židovka. Svirala klavir, pjevala... Podaci Ive Goldsteina i Ivice Goleca iz još neobjavljenog »Židovskoga biografskog leksikona«: rođena 18. siječnja 1927., svestrano talentirana, svirala klavir, pjevala, plesala, glumila. - Iz dvorišta naše Evangeličke škole u Zagrebu stalno bismo buljili ne bi li je vidjeli kako dolazi ili odlazi iz njihovoga stana preko puta, u Gundulićevoj 29. To bi nam bila glavna školska tema: ima li Lea novu haljinu? Ona je to zapazila, i s nekima od nas vrlo se pristojno pozdravljala, premda smo mi osmogodišnjaci bili dvije, tri godine mlađi od nje, sjeća se Relja Bašić. Golec-Goldstein: »Bila je prava vedeta HNK, popularna i obljubljena u najširim zagrebačkim krugovima i na drugim pozornicama. Prvi put nastupila u HNK kao petogodišnjakinja u ulozi Priske u 'Graničarima' Josipa Freudenreicha«. Igrala je i Kaestnera, Ivanu Brlić-Mažuranić, Shakespearea, a Tito Strozzi za nju je napisao »Čudo od djeteta«. Posljednja uloga 1940.: Geno Senečić, »Spis broj 516«. A onda, 1942., obitelj Deutsch iz Gundulićeve 29 nasilno, po zakonu NDH, iseljena je na Trešnjevku. Izdahnula u vagonu za stoku Ravnateljstvo ustaških redarstva NDH-a 12. svibnja 1942. piše Gradskome stambenom uredu: »Zamoljen je naslov, da izvrši izseljenje židova Deutsch Stjepana iz Gundulićeve ul. br. 29 i isti stan dodijeli s namještajem članu Poglavnikove tjelesne bojne Arnjaš Janku«. I još: »Ovime pak umoljava se naslov, da bi iz dotičnog stana povratio gornjem Židovu i njegovoj obitelji sve lične odjevne predmete, kao i tamo se nalazeći glasovir, na kojemu poznata Lea Deutsch kćerka pomenutog židova vrši svoje vježbe«. Godinu dana kasnije, klavir više nije trebao ni njoj. Izdahnula je u vagonu za stoku, negdje između Zagreba i Oswiencima, izbezumljena među svojim poludjelim i izgladnjelim sunarodnjacima, na putu u logor smrti. Od cijele obitelji, preživio je otac: liječnik Vilko Panac skrio ga je u bolnici, kao što je učinio i s više drugih Židova.

Desetljećima su samo rijetki znali o sudbini Lee Deutsch. Književnik Miljenko Jergović prošle je godine objavio roman »Ruta Tannenbaum«, inspiriran njezinom tragedijom. Knjiga je dočekana uglavnom mrzovoljno. Redatelj Branko Ivanda upravo dovršava dokumentarac o Lei Deutsch i njezinoj prijateljici, folksdojčerici Dariji Gasteiger, kojoj se trag gubi negdje u Njemačkoj nakon što je obitelj pobjegla pred partizanima. Ivanda planira i igrani film. On i Relja Bašić ovih su dana inicirali peticiju zagrebačkim vlastima da jednu ulicu nazovu po Lei Deutsch. - Zagreb se nekako mora revanširati svojoj židovskoj zajednici, kaže Relja Bašić. Premalo, prekasno, tek simbolično? Odgovor je možda u naslovu jedne od predstava briljantne male Lee Deutsch: »Tako ti je na tom svijetu, dijete moje«

 

Boris Pavelić

Glas Istre/Preuzeto sa jednog hrvatskog bloga