HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska@hotmail.com.com.com.com.com

 

 

U INK-u GOSTOVALO BEOGRADSKO DRAMSKO POZORIŠTE S PREDSTAVOM »LET IZNAD KUKAVIČJEG GNEZDA«

Uvjerljivom, decentnom glumom iznimno efektno prikazano ludilo

PULA - Mnogobrojna je publika dugim i toplim aplauzom ispratila gostovanje Beogradskog dramskog pozorišta u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula, gdje je izvedena predstava »Let iznad kukavičjeg gnezda«. Riječ je o poznatoj drami nastaloj prema tekstu Kena Keseyja iz 1962., koja je godinama bila brodvejski hit, a kasnije i holivudska uspješnica, postavši i jedno od najboljih ostvarenja sedme umjetnosti svih vremena.
Gledati bilo koju izvedbu te predstave, nakon poznatoga filma i maestralne interpretacije Jacka Nicholsona, zasigurno nije lako. Jack Nicholson postao je sinonim za Randyja McMurphyja, glavnog junaka predstave, kojega u beogradskoj verziji tumači vrlo dobar i odmjeren, ali uvjerljiv u svojoj »netipičnosti« Dragan Bjelogrlić. Kako je poznato, radnja se događa u jednoj ustanovi za duševne bolesnike, gdje dovode buntovnoga prijestupnika koji nije psihički bolesnik, ali ga stavljaju pod »politiku odjeljenja«, služeći se pritom nehumanim medicinskim intervencijama.

Upravo lik Randyja McMurphyja postaje simbolom primjene suvremenih represija nad ljudskom slobodom. Riječ je o čovjeku koji voli slobodu i koji sve čini da bi oslobodio i ostale, ne shvaćajući da će u tome pokušaju ne samo izgubiti slobodu, već i život. Radnja drame u režiji Žanka Tomića počinje kada je buntovnik McMurphy doveden u duševnu bolnicu, iliti, kako je sam zove, »ludaru«, na promatranje. Tu nailazi na društvance koje će mu postati vrlo blisko, jer će se, netipičan kakav jest, boriti na vlastitu štetu da ih na neki način osvijesti te da dobiju dostojan tretman...

Glumci koji oživljavaju slikovite likove iz »ludare« ne bacaju se po podu, ne urlaju i ne izvode nepotrebne grimase, već profinjenom, pažljivom, odmjerenom i decentnom glumom na suptilan način grade svoje karaktere i određeno stanje svijesti koje se i ne može nazvati »ludošću«, već prije nekonvencionalnim ponašanjem, izraženim individualizmom, neobičnošću, netipičnim stanjem duše, gdje je doduše i vrlo upitno što je dobro i ispravno.
Bolesnici koje McMurphy zatječe u bolnici – Poglavica Bromden (odličan Milorad Mandić), Dale Harding (izvrstan Boris Komnenić) te vrlo korektni Bibbit (Daniel Sič), Cheswick (Feđa Stojanović), Martini (Marko Živić), Scanlon (Srđan Dedić) i Ruckley (Savo Radović) – na njegovo čuđenje, ovdje su uglavnom svojom voljom. Zbog toga je McMurphyjevo žrtvovanje za njih apsurdno i uzaludno.

Iz izvrsne glumačke ekipe jedino strše nešto manje upečatljivi likovi dviju medicinskih sestara, posebno voditeljice odjela Mildred Ratched (Ljubinka Klarić), čiji je lik presudan u drami i potiče tragičan rasplet. Ona je zaštitnica sistema od pojedinaca koji iskaču iz kolektivnog mediokriteta. Cijela je predstava rađena po mjeri, nigdje nedostatna, nigdje suvišna, a prije svega uočljiv je stalni crescendo radnje, uvijek praćene adekvatnim izborom glazbe i samim autorskim opusom Aleksandra Simića.

Predstava počinje na gotovo komičan način, da bi zatim dramaturška napetost sve više rasla i osvjetljavala razne aspekte i tajne samoga ljudskog bića, odnosno karaktera. Vrlo je živopisno predstavljeno ludilo, odnosno apsurdnost svega, u posebno živahnoj sceni »pomahnitalih« pacijenata, praćenoj ABBA-inim hitom »Dancing Queen«, što je pridonijelo dinamičnosti predstave.
Posljednja scena komada, u kojoj Indijanac, Poglavica Bromden, ubija McMurphyja iz samilosti, ne želeći da ovaj živi nedostojnim životom biljke nakon lobotomije (koju mu je »namjestila« sestra Ratched, kao sociopatu), izvedena je zaista uvjerljivo i odjeknula je nad uzaludnošću žrtve. Scenografija, koju je prilično uvjerljivo izradio Zoran Ristić, uz funkcionalne kostime Jelisavete Tatić Čuturilo, pridonijela je ukupnom pozitivnom dojmu ove predstave.

Vanesa BEGIĆ

Glas Istre 7.4.2007.

Tražim izgubljenog prijatelja