Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Bajram

“Isklofo sam ćilim, još ću obrisat karnišu i neću ništa više, pa taman da je Bajram sutra ujutro”, kaže otac, pehlivaneći na drvenoj štokrli.

“ Nije sutra ujutro, al jeste prekosutra, zato stavi još zavjesu, nek se otegne do Bajrama”, odgovara mu mama iz druge sobe, gdje na bračnom krevetu prevrće jufke za baklavu.

Otac gunđajući uzima zavjesu (najrađe bi šta opsovao, ali ramazan je), propinje se na prste i žabicama hvata krajeve čipkane zavjese.

Sutradan, mi djeca, pastom roza boje, laštimo mesingane šteke i ukrasno suđe od bakra. Mama zadovoljna kako joj se razabrao tirit, slaže baklavu, zalijeva je agdom i naglas govori: “ Vidi je, ušećerila se ko staklo.

Noć uoči Bajrama sve je spremno: kuća miriše na šerbe od iskuhanog cimeta i karanfilića, bamiju, dolmu i pite, a na ofingerima vise besprijekorno ispeglane košulje.

Ujutro, prije nego otac i braća u novim odijelima i bijelim košuljama odu na Bajram-namaz, mama će staviti janjetinu u rernu a se peče i čekati ih da se vrate sa vrelom paklamom. kao i obično, nas troje ćemo se posvađati oko toga ko će sa paklame uzeti “kapu”, onda će je mama podijeliti na troje i svi ćemo sjesti na sofru.

Dok otac i braća prepričavaju vaz, mama, u dugoj haljini i papučama, ukrašenim “zlatnim” vezom, šetka po kuhinji.

Na staklene tanjuriće vadi baklavu i, kako koji spusti pred nas , kaže: “ Vidi je, ko staklo. Ne bih se postidjela carska svita u kuću da mi dođe.”

Smirili smo i baklavu, pa je red da idemo čestitati bajram rodbini i komšijama. Stariji brat se nešto kofrči, neće s nama. Veli, kasnije će sam. Mlađi brat ne obazire se na to. Uzima iz špajza praznu teglu, za petobanke i dinare kojim ćemo je napuniti. nagovaram ga da poklopac izbušimo ekserom, kao kad u tegli držimo leptirove. Smije se, kaže da sam glupača i da je za pare samo važno da, tamo gdje se drže, ne bude nikakvih rupa.

Kod nane i dede jedemo ružicu i baklavu, ali bamije i dolme ne možemo.

“Pa, hajte , uzmite bar zalogaj. Eto, onako bez hljeba”, kaže nana molećivo. Ja uzmem trun, brat nimalo. Nana nas ipak ljubi, a dedo u teglu polagano, kao da u nju stavlja šumske jagode, spušta petobanke i dinare.

“Kako ne možete baklave? “ čudi se dajdžinica, pa pred nas iznosi hurmašice. “Šta, ni hurmašice ne možete? Ma, možete s vodom ! Haj, zalogaj hurmašice, pa gutljaj vode, vidjet ćete da ide”, kaže i stavlja pred nas hurmašice, na kojima su ocrtane linije koje je načinila pritiščući ih na “brdo” i pruža nam viljuškice sa plastičnom drškom, lila boje, što ih tek izvadila iz male kutijice sa pokoopcem od pleksiglasa, nekad davno donesene iz Trsta.

Brat zvecka teglom, gvozdenjaci su je napunili skoro do vrha, i evo nas kod tetke. Nismo joj ni spustili kako treba poljubac na obraz, a već je pred nas naredla baklave, kadaif, ružice, klince-palce.

Hajte, jedite. Pogledajte baklave, nema je bolje u sto mahala”, hvali se.

Ali, ne možemo, već smo jeli kod dajdžinice”, lažemo joj.

Pa ja, dajdžinica je preča od tetke. E kad ste mogli kod nje, možete, vala i kod mene”, govori iznervirano i one baklave viljuškom sjecka na komadiće.

Na silu pojedemo komad-dva i ustajemo, ali nas je strah da će tetka, tazočarana što nismo kod nje jeli, zaboraviti u teglu staviti bajramluk. No, na vratima ona zavlači ruku u grudnjak i vadi papirnatu hiljadarku. Brat je zagleda, slaže nadvoje, pa načetvoro i stavlja u džep. Skakućemo do prvog granapa, otvaramo teglu i gvozdenjaci iz nje odlepršaju brže od onih mojih leptirova....

Prekosutra je opet Bajram. Ali, ja već godinama na bajramsko jutro, umjesto na baklavu, pečenje i bamiju idem na mezarove i vodim duge nijeme razgovore. Ispod bratovog mezara je dedina i nanina kuća. Već dugo, neki drugi ljudi u njoj slave Bajram i nečija tuđa djeca kikoću se po avliji. Dobro znam da to neka druga nana, tetka, dajdžinica, trči za njima sa baklavom i bamijom i nutka ih da jedu.

“Uzmite bar zalogaj. Onako, bez hljeba.”

Snježana Mulić

Oslobođenje

Višegodišnja tradicija najpoznatije sarajevske slastičarne

Ništa bez egipatskog rolata i tahan-halve

Sarajevo – Nikakva proslava i nijedan praznik ne mogu proći bez sitnih kolača, torti, zaljevenih kolača, tahan-halve, a sarajlije su navikle da kolače za svaku priliku kupuju na “provjerenim” mjestima, kakvo je slastičarna Egipat. Jedna od najpopularnijih slastičarni u Sarajevu, kako nam je kazala vlasnica Svetlana (Ristovski) Blagojević, radi dugi niz godina i snabdijeva sugrađane najboljom i najslađom tahan-halvom, sladoledom i ostalim kolačima.

“Majstori iz Makedonije imaju poseban recept za tahan halvu, koja se najbolje priprema u Makedoniji. Naša slastičarna, također je poznata i po posebnom sladoledu, kao i po egipatskom rolatu”, rekla nam je Svetlana.

Gužva u Egiptu nije ništa neuobičajeno, a posebna gužva je pred praznike poput Bajrama, kada svaka domaćica, osim kolača koje napravi kod kuće, kupi i poneki kolač u Egiptu.

Kako ističe Svetlana, osim tahan-halve, uglavnom se traže tulumbe, tufahije, baklave, ali i torte. Osim ovih tradicionalnih kolača, za koje se recepti prenose s generacije na generaciju, u Egiptu je moguće kupiti i kolače s kremama, koji nisu tradicionalni, ali koji su također traženi, i kako kažu kupci, veoma ukusni.

Egipat će svoja vrata otvoriti i za Bajram, jer to, kako kaže Svetlana, traže mušterije. Ovom prilikom Svetlana je svim pripadnicima iskamske vjeroispovjesti častitala bajram, s najljepšim i najslađim željama

A. Halebić

Oslobođenje

Na sajmu Ambienta 07 u Zagrebu 29 sudionika iz BiH

Tuzla - Županijska gospodarska komora Tuzla organizator je zajedničke postavke drvoprerađivača i proizvođača namještaja na sajmu "Ambienta 07" koji će se održavati od 16. do 21. listopada u Zagrebu.

Kako je priopćeno iz tuzlanske Županijske komore, također je osiguran prostor u službenom sajamskom katalogu za sve sudionike zajedničke postavke iz Bosne i Hercegovine.

Na 34. međunarodnom sajmu namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije " Ambienta 07" drvoprerađivače i proizvođače namještaja iz Bosne i Hercegovine predstavljat će 29 tvrtki na ukupnoj površini izložbenog prostora od 1026 metara četvornih.

Na sajmu će sudjelovati poduzeće "Konjuh" d.d. Živinice, "Arting-Gradnja" d.o.o. Lukavac, d.d. Tvornica namještaja "Namještaj" Gradačac, D.I. "JANJ" d.d. Donji Vakuf, "Salaković-Tisleraj" d.o.o. Odžak, "SKM-glas" d.o.o. Živinice, "Sinkromo" d.o.o. Mostar, "Sinkrona" d.o.o. Sarajevo, "Sinkro" d.o.o. Sarajevo, "Jafa-Jase 4" d.o.o. Srebrenik, "Pilana Fatić" d.o.o. Kalesija, "Kontinental" d.o.o. Kiseljak, "Kazaz" d.o.o. Breza, "Ardor" d.o.o. Banja Luka, "Divan" d.o.o. Vitez, "Nobil" d.o.o. Nova Bila - Travnik, "FIS-ambyenta" d.o.o. Vitez, "Smreča" d.o.o. Bosanska Krupa, "Eko-trade" export-import d.o.o. Modriča, "Modriča-sped" d.o.o. Modriča, "Ornament" d.o.o. Modriča, "Tesla" d.o.o. Modriča, ZKBR "MP Pandurević" Modriča, Udruženje/Klaster drvne industrije "Drvo-PD" Prijedor, "Andriješević" d.o.o. Brčko Distrikt, "Strong" d.o.o. Kupres, "Una-om" d.o.o. Bosanska Krupa, te "Izazov" d.o.o. Kalesija i "Dominiković" d.o.o. Tolisa.

FENA

Povratak u Bukvik...

Brčko - Selo Bukvik, udaljeno petnaestak kilometara od Brčkog, bilo je među najvećim na ovom području. Selo je tokom rata u potpunosti uništeno, a povratak je započeo 2.000. godine. Ostale detalje prenosi naš saradnik Mario Ivkić:

U početku je povratak tekao vrlo sporo i oprezno. Od prijeratnih 560 kuća, obnovljeno je njih oko 300. Sedamdeset posto povratnika je nezaposleno i živi jako skromno – od poljoprivrede ili rada za dnevnicu. Malo se vratilo mladih obitelji sa djecom. U Bukviku ima mnogo kvalitetnih poljoprivrednih površina, ali ih ne mogu obrađivati. Sve nam to kazuje predsjednik Mjesne zajednice Bukvik Niko Baćić: „Većinu te zemlje sada obrađuju seljani iz okolnih sela, pošto mi nemamo finansijski sredstava da tu zemlju otkupimo. Voljni smo, ali nemamo para. Neke škole treba da se ukinu, naša će najvjerovatnije ostati. Jeste da će izgubiti svojstvo matične škole, ali će ipak ostati. Po mojim saznanjima, u tu školu sada ide 13 djece.“

Mještani Bukvika ističu veliko nezadovoljstvo brzinom obnove sela. U početku su kasnili sa zahtjevima za obnovu jer su još uvijek imali strah od povratka, a bili su i pod jakim uticajem politike, kaže Lazo Đukuć, mještanin Bukvika koji je prvi pokrenuo povratak svojih sumještana. On naglašava da selu nedostaju mještani boljeg materijalnog položaja. A evo i zašto: „Sve ovo što se vratilo, to je uglavnom sirotinja koja nije mogla nigdje ništa sebi da obezbijedi. Oni su i dan danas sirotinja. A nama trebaju oni ljudi koji imaju nešto, da bi ta sirotinja mogla za nekog da radi. Međutim, ljudima koji rade u inostranstvu, koji imaju sredstva i koji su u stanju da ožive ovu sredinu, nije omogućeno da se vrate.“

Niko Baćić je jedan od rijetkih mladih ljudi koji su se istinski vratili u Bukvik. Kaže da će ostati u selu jer voli taj način života i smatra da bi mnogi njegovi vršnjaci trebali da slijede njegov primjer. On, naime, u poljoprivredi vidi dobru šansu:„Mislili smo da organizujemo nekakvu udrugu. Imamo dva pokvarena traktora, pa bismo ih pokušali popraviti. Da se organizujemo nas desetak ljudi i da zamolimo vladu da nam da 200 duluma da obrađujemo, pa bismo poslije to proširili tako što bismo sami otkupili zemlju.“

Mještani Bukvika nam takođe kazuju kako su uveliko uspjeli obnoviti dobrosusjedske odnose sa mještanima okolnih sela sa hrvatskom i bošnjačkom većinom.

Slobodna Evropa

Udruženje Animal SOS iz Sarajeva pomaže napuštenim životinjama, posreduje u njihovom udomljavanju i bori se za donošenje Zakona kojima bi se napušteni psi i mačke zaštitili od nehumanog postupanja.

Link

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook