Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Jevreji u BiH proslavljaju Sarajevski purim

Dan kada su Sarajlije spasile Jevreje

Prema nekim kazivanjima, oko 3.000 Sarajlija provalilo je kapije zatvora i oslobodilo rabina Danona i ostale jevrejske komšije

U znak sjećanja na oslobođenje sarajevskog hahambašija Rav Moše Danona i drugih uglednih Jevreja iz zatvora u koji ih je 1819. godine strpao valija Ruždi-paša, Jevreji u BiH u utorak obilježavaju praznik Sarajevski Purim.

Ruždi-paša je optužio ovu grupu Jevreja da je uzrokovala smrt Moše Havija, sarajevskog Jevreja koji je prešao na islam i postao derviš Ahmed, te zaprijetio da će ih pogubiti ukoliko mu sarajevska jevrejska općina ne isplati 500.000 groša odštete za život pomenutog derviš-Ahmeda.

Međutim, komšije, prijatelji i brojna sarajevska ulema, pobuniše se protiv Ruždi-pašine zloupotrebe položaja, te oslobodiše zatočene Jevreje. Prema nekim kazanjima, oko 3.000 Sarajlija provalilo je kapije zatvora i oslobodilo rabina Danona i ostale jevrejske komšije u momentu kada se pripremalo rabinovo pogubljenje.

Praznik se slavi četvrtog dana mjeseca marhešvana, a naziv je dobio po prazniku Purim kojim se slavi spasenje Jevreja iz ruku mido-persijskog velikog vezira (H)amana, i ovaj se praznik sarajevskih Jevreja naziva imenom Purim – Purim di Saraj ili Sarajevski purim.

Prije redovnih molitvi za Purim su se pjevale posebni pijutim kojima se slavio Bog koji spase Rav Danona i ostale sarajevske ugledne Jevreje.

Ove godine, kazao nam je publicist Eli Tauber, ispred Jevrejske zajednice u BiH, obilježavanje Sarajevskog Purima biće upriličeno u petak naveče, za vrijeme molitve. Tada će se pročitati sarajevska megila, koja opisuje cijeli događaj. Pomenuta megila bila je napisana na španskom jeziku, ali se izvornik izgubio. Danas se koristi samo skraćeni prevod na naš jezik.

N. Čano

Oslobođenje 16.10.2007.

Jedinstvena škola s jedinstvenim odgojem i obrazovanjem

TUZLA - Prije dvanaest godina u Tuzli je s radom počeo Katolički školski centar “Sv. Franjo”, i to u iznajmljenim prostorijama. Nakon šest godina djelovanja KŠC je preselio u novoizgrađenu školu po najmodernijim europskim standardima te, osim Gimnazije, s radom počinje i Osnovna škola. Danas samo Osnovna škola ima 517 učenika u dvadeset odjela, dok Gimnazija ima 330 učenika u dvanaest odjela.

Škola drugi dom
Ravnatelj KŠC-a “Sv. Franjo” Tuzla vlč. Vlatko Rosić kazao je da su nedavno proslavili Dan škole, a trenutačno se radi na pripremama Dana kruha. “Kroz razne sekcije naši učenici pokazuju svoju kreativnost i talentiranost. Tako će biti i prilikom Dana kruha kada će zajedno sa svojim roditeljima i nastavnicima pripravljati razne vrste kruha. Većina toga što se napravi ide u dobrotvorne svrhe”, kazao je vlč. Rosić. U tijeku su i pripreme za obilježavanje blagdana sv. Nikole, Božića, Valentinova i drugih značajnijih blagdana. Škola je naš drugi dom i ne želimo da naša djeca provode vrijeme samo u učionicama, nego i da djeluju u raznim sekcijama i time razvijaju svoju ličnost.

Višenacionalna škola
“Svi katolički školski centri u BiH nalaze se u sustavu katoličkih škola za Europu. Tim sustavom ravna i promiče pomoćni biskup vrhbosanski msgr. Pero Sudar i Pedagoško vijeće koje propisuje i daje smjernice svima nama. U sklopu tih smjernica uklapaju se naše vizije”, kazao je vlč. Rosić dodavši da je prioritetni cilj sve ono što je dobro i moderno promišljati i uvoditi u škole. Ne možemo, ipak, a da se ne dotaknemo činjenice da kao i sve u našoj zemlji i ovi obrazovni centri su možda promatrani kroz prizmu nacionalnog, premda to obilježje niti jedan centar nema. Katoličke školske centre jest osnovala Crkva i zato imamo prefiks katolički. Svi ravnatelji su svećenici. Činjenice koje govore u prilog da one nisu jednonacionalne su veliki broj učenika drugih nacionalnih i religijskih pripadnosti. Ove škole su višenacionalne i viševjerske”, objasnio je ravnatelj.

Prijatelji centra
U sklopu škole djeluje i Udruženje “Prijatelji centra” koje okuplja roditelje, profesore i sve prijatelje škole koji organiziraju razne aktivnosti, a sami prijatelji ovog centra vrlo se često druže i osmišljavaju razne aktivnosti.

Ravnatelj s 28 godina
Ravnatelj vlč. Rosić ima samo 28 godina, priprema magistarski rad i tek prije tri godine zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Kako nam je kazao, došavši na funkciju ravnatelja našao se pred velikim obrazovnim izazovom.

KŠC dobar izbor
Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanski i promicatelj škola za Europu pri Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kazao je roditeljima da su napravili dobar izbor što su djecu dali na školovanje u katoličke škole. “Kada bi ove škole sačuvale samo jedan mladi život da se ne izgubi, one bi imale razlog svoga postojanja. Zato sve roditelje potičem da ove škole budu utočište za one koji se žele sačuvati za život”, kazao je biskup Sudar.

Maja Nikolić

Dnevni list

Vredne sestre ponos Peštera

Tutin - NEMA Pešterca koji nije čuo za sestre Dudić - Zumretu, Bahtu i Ifetu, iz Godova kod Tutina, koje važe za najneobičnije, a po mnogima i najbolje poljoprivrednike i domaćine u ovom delu Srbije.
Još neudate, a bez roditelja, Zumreta, Bahta i Ifeta, uporno, sestrinski složno i do tančina stručno, na svom "ranču" gaje trideset ovaca, deset rasnih krava muzara i isto toliko teladi i junadi. Pošto im je devet hektara očeve zemlje odavno premalo, ova vredna trojka iznajmljuje zapuštene njive sa kojih nadomešćuju manjak stočne hrane.
- Otac je preminuo pre sedam, a majka pre dve godine. Bili su veliki radnici i dobri domaćini, svi smo lepo živeli od poljoprivrede i njihovog rada. To je bio razlog da i posle njihove smrti nastavimo sa proizvodnjom mleka, sjeničkog sira...
Kupile smo traktor, kosačicu, balirku, sakupljač sena i "električnu čobanicu" - kaže najstarija Zumreta, glava kuće, koja je zadužena za vožnju traktora, mehanizaciju i kontakte sa kupcima. - Imamo i muzilice, ali krave i ovce muzemo, uglavnom, ručno.
Zumreta objašnjava da im nije lako, mora se ustati u pet sati, a leći kasno, ali su sve tri svesne da je poljoprivreda težak posao i da na selu nema uspeha bez ozbiljnog i danonoćnog rada.
- Nedeljno proizvedemo po 40-50 litara mleka koje predajemo lokalnim otkupljivačima. Nešto ode i u poznati sjenički sir. Nadamo se da će cena mleka biti povoljnija, a naš posao isplativiji. Želimo da uvećamo broj stoke, izgradimo novu i modernu štalu, kompletiramo mehanizaciju... Očekujemo i pomoć države, neka podsticajna sredstva ili povoljan kredit - dodaje srednja sestra Bahta, koja najviše vremena provodi u štali.

Nema, u stvari, striktne podele posla na ovom ranču, niti je to na selu moguće, već svaka radi sve.
- Ja, konkretno, najviše vremena provodim u kući, u pranju, mešenju, spremanju jela, ali kad god zatreba za tren oka sam i na njivi, ili u štali. Ničega se ne stidimo i ništa nam nije teško - dodaje najmlađa Ifeta.
Kao sve devojke iz ovog kraja i sestre Dudić žele da se udaju i zasnuju porodicu, nisu, kažu, mnogo probirljive. Nemaju slobodnog vremena i retko izlaze.
- Naši budući životni saputnici treba da ispune samo jedan uslov: da su vredni i pošteni ljudi, ništa više od toga. Ima takvih na Pešteru. No, svako ima svoju sreću, biće tako kako nam je sudbina odredila - ističe u šali najstarija Zumreta i naglašava da očevo imanje neće zapustiti i ako bude morala da ode iz Godova.

POMOĆ KUMOVA
UGLEDNA porodica Dudić stotinu godina u kumovskim je vezama sa porodicom Zečević, iz obližnjeg sela Pope. Posle smrti oca i majke, Zumreta, Bahta i Ifeta nastavile su da neguju staro kumstvo.
- Naš kum Milovan Zečević često nam pomaže savetima. Kad god nam nešto zatreba, mi mu se obratimo. Poštujemo se i posećujemo isto kao kada su nam roditelji bili živi - ističu sestre Dudić.

M. NIĆIFOROVIĆ - R. HALILOVIĆ

Večernje novosti

Udruženje Animal SOS iz Sarajeva pomaže napuštenim životinjama, posreduje u njihovom udomljavanju i bori se za donošenje Zakona kojima bi se napušteni psi i mačke zaštitili od nehumanog postupanja.

Link

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook