POTPIŠITE PETICIJU - KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

Mostaru vraćeni svi njegovi mostovi

MOSTAR – Predsjednica Federacije Borjana Krišto i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić pustili su jučer u promet most Vojno – Potoci, čime je konačno završena obnova svih u ratu porušenih mostarskih mostova na rijeci Neretvi. Od devet prijeratnih, most u Vojnu bio je među prvima porušen i zadnji obnovljen na području Mostara.

Mostovi prijateljstva među Mostarcima
“Na nama je sada graditi nove mostove, kako one preko rijeke, tako i one male i veće mostove povjerenja i prijateljstva među građanima i narodima. Bez tih mostova ovi drugi imat će samo puku fizičku funkciju spajanja dviju obala”, kazao je Bešlić dodavši kako po pitanju komunikacije Mostarci idu čvrstim korakom naprijed. Podsjetivši na riječi našeg nobelovca Ive Andrića da “od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova”, Bešlić je ustvrdio kako će se u Mostaru graditi novi mostovi. Najavio je i novi projekt izgradnje mosta koji bi predstavljao produžetak Avenije i spajanje sa Sjevernim logorom, koji će biti rađen u suradnji s federalnom Vladom. O povezanosti sudbine bjelopoljskog čovjeka i mosta, govorio je predstavnik Mjesne zajednice Potoci/Bijelo polje Branko Božić. “U razgovoru o težini povratničkog života, s tadašnjim članom predsjedništva Draganom Čovićem požalili smo se na nefunkcionalnost postojećeg mosta, kao posljednjeg neobnovljenog na Neretvi. Još tada dogovorena je izradba projektne dokumentacije. Ovom mostu želimo dug život u nadi da se povijest nikada neće ponoviti”, kazao je Božić.

Visoko političko izaslanstvo
Prigodom otvaranja mosta prva dama Federacije je ustvrdila kako on nije samo infrastrukturni objekt, nego poveznica ljudi i vlasti. “Pozvala bih sve na još više ozbiljnosti i suradnje kako bi bilo još više ovakvih objekata na dobrobit svih građana”, poručila je Krišto. Otvaranju mosta nazočilo je visoko izaslanstvo HDZ-a BiH na čelu s predsjednikom stranke Draganom Čovićem, premijer HNŽ-a Srećko Boras, predstavnici Vijeća ministara BiH, potom federalni i županijski ministri i predstavnici lokalnih vlasti. Na svečanoj ceremoniji nazočili su i mnogi bivši dužnosnici državne, federalne i županijske vlasti. Kažimo i to da je prvi put most koji povezuje Vojno i Potoke napravljen u vrijeme kraljevine SHS 1931., a stariji stanovnici Bijelog polja kažu da je to bio prelijepi kameni most. Isti su srušile njemačke snage 1941. Novi most napravljen je tek 1975., a ni on nije doživio svoju punoljetnost jer je u posljednjem ratu, točnije 1992. srušen. Tek 1995. izgrađen je metalni most, koji je bio privremenog karaktera do gradnje suvremenog mosta, koji je jučer i otvoren.

Otvorena ambulanta u Potocima
Bešlić i ravnatelj Doma zdravlja Mostar dr. Davor Pehar otvorili su jučer i ambulantu obiteljske medicine u Potocima. Pehar je tom prigodom kazao kako je ovo velika stvar za stanovništvo toga kraja jer im je najbliža ambulanta bila udaljena desetak kilometara. “Ono što mi želimo jest popraviti kvalitetu življenja u svim dijelovima grada, što pokazuje i ovaj projekt”, rekao je Bešlić. Kako je ambulanta bila prilično očuvana, u nju je uloženo oko 20 tisuća maraka, a u njoj će puno radno vrijeme raditi jedan tim obiteljske medicine, točnije jedan liječnik i jedna medicinska sestra. Dr. Pehar je dodao kako će se u skorije vrijeme ovoj ambulanti pokušati nabaviti i vozilo s obzirom da je prostor koji pokrivaju jako velik.

Vanja Bjelica

 

Dnevni List 26.12.2007.

 

Božić u Tenji

 

Hrvati u Tenji, mjestu nadomak Osijeka, danas, kao i oni u ostatku Hrvatske, ali i u cijelom katoličkom svijetu, proslavljaju Božić, jedan od najvećih kršćanskih blagdana.

Srbi u Tenji učinit će to za dva tjedna. U nacionalno mješovitom mjestu, teško opterećenom traumama prošlog rata, život se u posljednjih desetak godina ipak normalizirao, pa danas, kao što je u tom mjestu oduvijek bio običaj, katolici i pravoslavci jedni drugima opet čestitaju blagdane.   

Cesta koja dijeli Osijek od Tenje, sela u istočnoj Slavoniji, čije se prve kuće gotovo dotiču s onim gradskim, za vrijeme posljednjeg rata bila je punih sedam godina granica koju nije bilo moguće prijeći. Danas, devet godina nakon završetka mirne reintegracije, ondje, opet zajedno, žive Hrvati i Srbi, a njihovi međusobni odnosi, naročito u dane blagdana, poput Božića, sve su bolji. Svatko njeguje svoje običaje i poštuje tuđe, kaže Marica Salaj, prisjećajući se svoga djetinjstva: 

"Na Božićno jutro obitelj nigdje nije išla, jedino na misu i s mise kući. Onda se blagovalo, pjevale se pjesme, veselilo se Božiću." 

Marica Salaj kaže kako su Srbi i Hrvati u Tenji jedni drugima, prije rata, uvijek čestitali blagdane: 

"U običajima našega sela bilo je normalno da su oni nama dolazili čestitati Božić, da dobiju kakve poklončiće. Isto tako smo mi išli njima. Dolazili su nam prijatelji, i druge vjeroispovijesti, tek na Stjepana, prvog dana Božića. Niko nikome nije smetao na Božić. Blagovao je kako je ko imao. I danas, kako smo se vratili, oni koji drže do svojih običaja i vjere čestitaju drugima Božić." 

I Đurđica Đukelić, sjeća se božićnih običaja iz svoga doma: 

"Navečer se unosio badnjak, a domaćin je u kuću unosio slamu. Domaćica ga je posipala pšenicom, kukuruzom, orasima, djeca su okolo pijukala. Svi su se veselili i bili darivani. Postavljao se sto. Obično je bio bijeli stolnjak. Večerala se riba, molili smo se. Nakon večere u naše kuće dolazila su muška djeca iz sela koja su predstavljala Kristovo rođenje." 

Na pitanje, čestitaju li danas u Tenji Hrvati i Srbi jedni drugima Božić, Đurđica Đukelić, kaže: 

"Rođena sam kao dijete miješanog braka i redovno mi dolaze gosti. Teta i bratići mi dolaze u posjetu, a i mi idemo kod njih. Oni dolaze nama na slavu. Oduvijek je tako." 

Drago Savković, mještanin Tenja, sjeća se kako je u tom mjestu oduvijek bila tradicija međusobnog čestitanja blagdana: 

"Prije rata, moj djeda je pričao, nije bilo Srba i Hrvata ili pravoslavaca i katolika, već su bili Raci i Šokci. Išlo se na Badnjak kod Raca, a ovi su išli kod Šokaca. Bilo je jedno strašno poštovanje. Ljutilo se ako se ne dođe na blagdan. Znalo se ko kod koga ide. Sada je to u nekim određenim granicama poštovanja prema onima koji su bili i ostali ljudi, bez obzira s koje strane." 

Protonamesnik druge parohije tenjske, svećenik Miljen Ilić, kaže kako se u Tenji njeguju vjerski običaji, no i tradicija uzajamnog čestitanja kršćanskih blagdana: 

"Tenja ima jednu tradiciju prenosa običaja vezanih za crkvena događanja, te se i danas to isto tako čini. Raduje me da vrlo rado jedni drugim idu na svečare, pogotovo kada su veliki praznici, o Božiću i Uskrsu, da se raduju odlasku i darivanju svojih prijatelja. Na žalost, to se sada smatra nekom novinom, upravo zbog onoga što se desilo na ovom prostoru, ali to je ono što je iskonsko i ono što je dobro, što je u srcu svakoga čovjeka." 

Predsjednik mjesnog odbora Tenja, Marko Golek, zadovoljan je stanjem međunacionalnih odnosa u mjestu u kojem su, zbog ratnih strahota, oni bili teško narušeni. Povratak Hrvata u Tenje, kaže Golek, prošao je bez problema i incidenata, a tako je i danas: 

"Život ide dalje. Tu vam je susjed i morate uspostaviti jedan kontakt, i on s vama, i vi s njim. I vi njemu i on vama čestita sve te blagdane. Vrijeme ipak ublažava sve te događaje. Mislim da je Tenje, obzirom na događanja koja su se tu desila, na tolikom nivou da može biti primjer u Hrvatskoj." 

Drago Hedl

 

Slobodna Evropa 25.12.2007.

 

Zorka i Danica zajedno dočekuju najradosniji kršćanski blagdan

 

BIHAĆ - Jutro okićeno prosinačkim snijegom. Ušorano prigradsko naselje Vedro Polje nije bez razloga dobilo ovo ime. U koje god dvorište pogledate u očima zablista vedrina, a srce grije ugodna toplina. Baš u Vedrom Polju posjetili smo baku Zorku Šantić na njezin 84. rođendan. Rođena je u prosincu 1923. u vrijeme svete mise zornice. Majka i otac nisu dvojili, dali su joj ime Zorka. Ponosna je što nosi to ime. A kad god pomisli na svoj rođendan, pomisli i na dane darivanja i pomaganja nemoćnim i onima s lošim imovinskim stanjem. Baka Zorka nema potomstva. Nikad se nije udavala jer je ostala da živi sa starim roditeljima. Netko je morao biti uz njih. I uz tu veliku obvezu, Zorka je uspjela zaraditi mirovinu.

Susjeda Danica najbolja prijateljica
Za vrijeme našeg posjeta kuću bake Zorke ispunjavao je miris jutarnje kave koju redovito pije sa susjedom Danicom Jurić (80). Dobre su i vjerne prijateljice od rane mladosti. Skupa su odrasle, a sada je došlo vrijeme da četiri godine mlađa Danica svakodnevno pazi na Zorku, jer su je sustigle godine. Zdravlja i snage je sve manje, ali se ne predaje, pa čak svakodnevno priprema i podnevni objed. Ovih dana na jelovniku su zbog posta riba i krumpir salata. Kuhinjski stol baka Zorka je ukrasila posebno pripremljenom posudom u kojoj je iznikla pšenica. Obavila ju je trakom trobojnicom, a pored nje stavila krunicu, dok zid krasi križ s raspelom. Cijeli ugođaj dopunjuju zvuci bogosluženja s Radija Mir Međugorje.
„Upravo smo se moja Danica i ja vratile sa svete mise zornice. Nikada je ne propuštamo. Neposredno prije našeg Božića, bio je i Kurban bajram. Stoljećima na ovim prostorima živimo zajedno, pa je normalno da među muslimanima imam mnogo prijatelja, i to iskrenih. Obilazimo se za blagdane. Oni meni, ja njima. To nitko, bar ovdje, ne može promijeniti“, tvrdi baka Zorka.
Vrijeme nosi svoje. Smeta baki Zorki suvremena ubrzanost u svemu, pa i pripremama za božićne blagdane.

Za Božić priprema keške
„Nekada se puno ranije počinjalo s pripremama. Pleli su se ili heklali darovi. Na vodenice se nosila pšenica kako bi se za Božić spremili bijeli kruh i kolači. Međutim, neizostavno je bilo jednostavno slano jelo keške. Priprema se od istucane pšenice i dugo se kuha na laganoj vatri s piletinom. Toga je danas sve manje u našim obiteljima. Ne znam zašto, ali ja ne odustajem, pa ću i za ovoj Božić pripremit keške. Kada sam bila djevojčica moja obitelj je bila slabijeg imovnog stanja. Međutim, brojni imućniji susjedi nisu dopuštali da za božićne blagdane naša trpeza bude oskudnija od njihove“, prisjeća se Zorka. Je li slučajnost da Zorka i Danica nose ta imena, jer i po Božjem vremenskom satu jedna drugu prate. Zora i zvijezda Danica najavljuju novi dan.

Rusmir Karat

 

Dnevni list 26.12. 2007.

 

 

 

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook