Hrvatski prvašići, po prirodi znatiželjni i maštoviti sedmogodišnjaci, uskraćeni su za jednu od najljepših priča ikad napisanih na našem jeziku, i to zato što je tako prije nekoliko godina odlučio neki namršteni starac, rigidan i zalupan poput kakva Krležina nadstražara. Stjepan Babić, akademik, izbacio je iz lektire “Ježevu kućicu” Branka Ćopića (1915. - 1984.) uz argument da nije napisana hrvatskim jezikom.

Sad se opet govori, u sklopu tobožnjega postizbornoga velikog povratka srpske književnosti u nacionalni školski program, da će “Ježeva kućica” ponovno u lektiru za prvi razred osnovne škole. Dakle, Ježurka Ježić opet će početi lutati šumom, no ovaj put kao lojalni Srbin, dosta pitom i zapravo dosta urban.

To po šumi luta više onako vikendaški, koalicijski, podalje od veprova i generala koji ih strijeljaju.

Evo kako počinje “Ježeva kućica”:

Po šumi, širom, bez staze, puta

Ježurka Ježić povazdan luta.

Lovom se bavi često ga vide,

s trista kopalja na juriš ide.

I vuk i medo, pa čak i - ovca,

poznaju ježa, slavnoga lovca.

Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,

zmija ga šarka po svu noć sanja.

Pred njim dan hoda, širi se strava,

njegovim tragom putuje slava.

Što je u tom tekstu sporno? Stjepan Babić, akademik, napisao je u najuglednijem časopisu za hrvatski jezik, u Jeziku, da je sporno to što se taj tip iz pjesme zove Ježurka, a pravilno bi bilo - Ježurko! Starina Babić u istom članku, posve pri zdravoj pameti, nabraja i sljedeće fatalne mane Ćopićeva remek-djela: vuk se zove vuja, a trebao bi vujo, krijesnica se zove svitak (što, kaže, Hrvate podsjeća na svinuto željezo), medo je, posve neoprostivo, meca, a umjesto, kako navodi, strm bjrežuljak, Ćopić neodgovorno upotrebljava za hrvatsku djecu neprimjerenu riječ ćuvik.

Stjepan Babić, akademik i velikan, u tom svom stručnom radu, cinično poput kakva logorskog čuvara jezika, piše i to da nitko djeci ne zabranjuje da čitaju “Ježevu kućicu”, onako neobavezno, kod kuće.

Branko Ćopić, autor najljepše dječje pjesme napisane na našem jeziku u 20. stoljeću, ubio se skočivši s mosta u Beogradu.

Ubio se jer nije mogao podnijeti slike budućeg rata koje su mu se, te sad davne 1984., neodgodivo stvarale u glavi. “Ježeva kućica” objavljena je u Hrvatskoj, na zapadnoj varijanti štokavskog standarda, pohrvaćena dakle, 1982., za njegova života i, dakle, uz njegovo dopuštenje. No, akademiku Babiću taj tekst nije dovoljno hrvatski. I dalje je isti kao srpski, u što se može uvjeriti svatko tko pročita citirani početak pjesme. Zato je strmopizdio Ćopića još jedanput u rijeku. Što vuja, što meca!      

I sad evo Sanaderove vlade koja će Ježurki ipak dati domovnicu. Najodvratnije je pritom to što su izgleda baš svi u Hrvatskoj zaboravili da “Ježeva kućica” nije ni srpska ni hrvatska nego, zaboga, dječja!

Tomislav Čadež/SUTRA

Jutarnji list

 

 

Regionalna suradnja sarajevskog NP-a

 

SARAJEVO - Ansambl Narodnog pozorišta Sarajevo 27. i 28. siječnja s dvije predstave će gostovati u Narodnom pozorištu Podgorica u Crnoj Gori. Tom prilikom bit će izvedene predstave Envera Čolakovića "Legenda o Ali Paši" u režiji Sulejmana Kupusovića i Nikolaja Vasiljevića Gogolja "Ženidba" u režiji Petra Večeka. Gostovanje sarajevskog kazališta prilika je da crnogorska publika vidi predstave koje su u našoj zemlji odigrane više puta.

NP iz Podgorice u Sarajevu
Ove dvije predstave će biti odigrane s kompletnim glumačkim ansamblom.
"Gostovanje ovog kazališta u Crnoj Gori rezultat je međusobne suradnje naših teatarskih kuća", istaknuo je direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo Ermin Sijamija. I ansambl Narodnog pozorišta Podgorica će najvjerojatnije u ožujku gostovati u Sarajevu, što će čelnici obaju kazališta na gostovanju definitivno i dogovoriti.
Osim ovog gostovanja, kazalište će u ovoj godini ostvariti suradnju Ateljeom 212 i Narodnim pozorištem iz Beograda, Narodnim pozorištem iz Novog Sada, Slovenskim dramskim pozorištem, te Hrvatskim narodnim kazalištem iz Zagreba.

U tijeku pripreme za nove predstave
Osim pripreme za gostovanje u Crnoj Gori, u Drami sarajevskog Narodnog pozorišta u tijeku su pripreme za prve premijere predstava.
"Upravo radimo na izboru predstava koje će biti premijerno izvedene u ovoj godini. Za nekoliko dana će početi pripreme za prvu predstavu koju će režirati redatelj Eduard Miller. Izbor dramskog autora znat će se za nekoliko dana. Nakon te predstave mlada redateljica Selma Spahić radit će na adaptaciji romana 'Život na farmi' Georgea Orwela", najavio je ravnatelj Drame Ermin Sijamija.

Dnevni list

 

Janka je ljubav vodila u Makedoniju

 

MOSTAR - Jedan od 11 nedavno poginulih makedonskih vojnika u tragičnom padu helikoptera u blizini Skoplja je i Hrvat iz Žepča, točnije sela Goliješnica, stariji vodnik Janko Širić.

U brojnoj obitelji Širić neizrecivi tuga i bol zbog gubitka brata i sina koji je, sudjelujući kao pripadnik makedonskog kontingenta mirovnih snaga EU u BiH, barem, kako nam tužno prepričavaju, nakratko bio bliže svome rodnom domu, braći i sestrama.  Tragična vijest nas je duboko potresla i iznenadila. Zbog njegove angažiranosti u mirovnim snagama u BiH Janko je bio bliže nama i, kad je god mogao, posjećivao nas.

Slika sina obišla svijet
Bili smo tako sretni u zajedničkim susretima, a i bio nam je blizu, češće smo se viđali. Ne mogu vam izreći tugu koju osjećamo i koliko nam je teško svima  kaže Mladen Širić, brat pokojnog Janka, koji je u Goliješnicu netom stigao iz Makedonije s posljednjeg ispraćaja. Priča nam kako je neutješna Jankova supruga i njegovo dvoje djece, koji imaju 15 i sedam godina.

Upravo je fotografija malog dječaka s bijelom ružom u ruci iznad očeva lijesa, Jankova sina, obišla svijet. Tuga na licu dvojice dječaka zagrljenih s majkom potresla je mnoge, te se urezala duboko u srca obitelji Širić iz Golijašnice.

Ljubav ga odvela u Makedoniju
Mladen kaže kako je upravo Jankova ljubav prema djevojci Makedonki odredila i njegov životni put.

 Iz vojne škole u Rajlovcu u Sarajevu otišao je djevojci u Makedoniju, gdje je nastavio vojno školovanje. Tamo se poslije i oženio, dobio djecu i pronašao svoju drugu domovinu. Jako je patio za domom, rodnom Goliješnicom, ali želio se školovati i nije htio posustati  prisjeća se brat Mladen. No, sudbina se okrenula i opet se vratio u BiH. Nakon što se, kao školovani vojnik, angažirao kao makedonski pripadnik EUFOR-a u BiH, Janko je bio bliže rodnoj Goliješnici.

Poginuo između dvije domovine
Dolazio je i u Mostar, Sarajevo, a boravkom u BiH ukazala mu se prilika i za češće posjete svojoj obitelji. Nažalost, nakon povratka, upravo iz BiH, prst sudbine htio je da ime toga Hrvata iz Žepča bude vezano uz najveću makedonsku vojnu tragediju.

 Cijenio sam njihove ljudske osobine. Bili su iznimni ljudi, profesionalci i svjesni da obavljaju afirmativnu misiju u prijateljskoj zemlji  izjavio je nedavno Mihailo Trpkoski, veleposlanik Makedonije u BiH. No, poginulom Žepčaku BiH je bila više od prijateljske zemlje - bila je njegova domovina.

 

Vera Soldo

 

Večernji list