Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

ARS AEVI Simbol snage kulture

SARAJEVO – Četvrtak navečer je bio veliki dan za projekt Ars Aevi. U prostoru Art Depoa u Domu mladih dodijeljena je nagrada "Prince Claus" ovom projektu. Ovo prestižno priznanje projektu Ars Aevi dodijeljeno je nakon niza godina djelovanja sarajevskog tima na izgradnji kolekcije, a zatim i objekta budućeg Muzeja/Centra suvremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu.
Na ceremoniji dodjele nagrade u prostoru Art Depoa Kolekcije Ars Aevi u Centru Skenderija govorili su ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, nizozemski veleposlanik Karl Vosskühler, direktorica Zaklade "Prince Claus Els van der Plas", generalni direktor projekta Ars Aevi Enver Hadžiomerspahić i predsjednik Zaklade Ars Aevi Ilija Šimić. Projekt Ars Aevi prvi je bh. dobitnik ovog prestižnog međunarodnog priznanja.

Za odvažnost ideje
Nagradu je Hadžiomerspahiću svečano uručio veleposlanik Vosskühler te istaknuo da je Zaklade "Prince Claus" nagradila Ars Aevi zbog odvažnosti njegove ideje, predanosti međukulturnom dijalogu, manifestiranja snage kulture u konfliktu, te predanosti budućnosti u kojoj će vizija umjetnosti pomoći svima nama da vidimo drukčiju stvarnost.
"Dok su bombe padale na Sarajevo u srpnju 1992., skupina intelektualaca uvjerena u snažan utjecaj kulture na ljudsku psihu, odlučila je oformiti muzej moderne umjetnosti kao simbol vjerovanja u budućnost i u ovaj grad kao raskrižje orijentalne i zapadnjačke kulture", naglasio je Vosskühler.
Direktor Ars Aevija Enver Hadžiomerspahić je primivši nagradu istaknuo da nakon petnaest godina upornog rada na projektu Ars Aevi s radošću i ponosom prihvaća ovo priznaje.

Predstavljanje kolekcije u svijetu
"Veoma je važno znati da će se iz ovog prostora kretati izložbe k izložbenim prostorima Mostara, Banje Luke, Ljubljane, Skopja i drugih gradova. U ovoj godini je formirana kolekcija 'Istanbul za Sarajevo' s djelima 12 umjetnika iz zemalja Bliskog istoka. U idućim godinama nove dijelove kolekcije za Ars Aevi formirat će Muzej suvremene umjetnosti u Cetinju u Crnoj Gori 2008., San Etienneu u Francuskoj 2009., u Zagrebu u Hrvatskoj 2010., u Ateni u Grčkoj 2011., te u Beogradu u Srbiji 2012.'', istaknuo je Hadžiomerspahić. Djelatnici Ars Aevija očekuju da tijekom godine bude pripremljen dokument o izgradnji zgrade Muzeja/Centra Ars Aevi, te da s nadležnim institucijama potpišu sporazum o kontinuitetu održavanja privremenog izložbenog prostora na Skenderiji.

Ravnopravni dio svijeta
Samu ceremoniju dodjele nagrade otvorio je ministar vanjskih poslova BiH Sven Alakalaj koji je istaknuo da u projektu Ars Aevi i njegovoj kolekciji ''prepoznajemo tradiciju naše zemlje da se u njoj susreću pozitivne, kreativne i produktivne energije koje je povezuju i čine ravnopravnim dijelom europske i svjetske zajednice''.

Dnevni list 26.1.2008.

Jat spaja Pulu i Beograd

BEOGRAD - Srbijanski zračni prijevoznik Jat Airways je zainteresiran u svibnju otvoriti zračnu liniju između Beograda i Pule, piše beogradski list Politika.

Jat Airways je zainteresiran obnoviti zračni promet s Hrvatskom i to tako što bi u svibnju otvorio liniju između Beograda i Pule. Zrakoplov tipa ATR 72 letio bi na toj liniji dvaput tjedno - četvrtkom s polaskom iz Beograda u 12.45 i povratkom iz Pule u 15.10 sati, a nedjeljom s polaskom u 8.50 i povratkom u 11.15 sati. Let između Beograda i Pule trajao bi 90 minuta.

List kaže kako je Jat Airwais izabrao Pulu za obnovu zračnog prometa s Hrvatskom zbog značajnog putničkog potencijala prema istarskoj rivijeri, prije svega prema Poreču i Rovinju. Nakon toga na red bi došli i Split, Dubrovnik i Zagreb.

Dodaje se "da će o tome biti više riječi u pregovorima između Jat Airways i Croatia Airlinesa, a Ivan Mišetić, direktor hrvatske nacionalne zračne tvrtke, već je izrazio spremnost za intenziviranje međukompanijske suradnje".

U hrvatskom Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, navodi Politika, kažu kako Hrvatska "nema ništa protiv uspostavljanja redovnog prometa između Srbije i Hrvatske, bilo od strane Jat Airwaysa ili nekog drugog srpskog ili hrvatskog zračnog prijevoznika".

Samo, Srbija i Hrvatska bi prije toga morale potpisati odgovarajući međudržavni ugovor, a kako tim povodom poručuju iz nadležnog hrvatskog ministarstva, "u posljednjih sedam godina tri puta službeno i u više navrata neslužbeno je kod zračnih vlasti Srbije inicirano sklapanje sporazuma, ali srpska strana ni na jednu od tih inicijativa nije službeno odgovorila".

Također, hrvatsko Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka još nije dobilo zahtjev Jata za otvaranje linije ka Puli.

Politika piše da je zračna tvrtka Centavija 2006. pokušala kroz formu redovitog čarter prometa uspostaviti liniju između Beograda i Zagreba, ali su je u tome spriječile hrvatske vlasti. Problem je bio u nedostatku spomenutog međudržavnog sporazuma, a Centavija je nakon što nije uspjela otvoriti ni liniju za Podgoricu ugašena. (H)

Jutarnji list 26.1.2008.

Od krpenjače do gradonačelnika Ljubljane

Ljubljana - Uspešan poslovan čovek, a od 2006. godine i uspešan gradonačelnik (župan) Ljubljane, Zoran Janković ostavlja utisak čoveka punog energije i optimizma, ali i čoveka koji ne blefira i ne kalkuliše, već iskreno govori ono što misli. U vremenu kada su mnogi ljudi s prostora bivše Jugoslavije zbog straha ili iz kalkulantskih razloga menjali imena i prezimena, Zoran Janković je u Ljubljani zadržao svoje prezime. Nije postao Jankovič. Nije to učinio, u prvom redu, zbog oca Stevana. „Zašto bih sakrivao da mi je otac Srbin, a majka Slovenka“, a uvek je isticao da mu je svejedno šta će o činjenici da je „mešanac“ ljudi pisati i govoriti.

Roditelji, deda i baka
Moji su preci po ocu iz sela Saraorci kod Smedereva. Tamo još imamo kuću i imanje. Baka je rodila dosta dece, ali su detinjstvo preživeli samo moj otac Stevan i njegov brat Dušan. Deda je bio komunikativan i vešt čovek, znao je da radi razne poslove. Bio je predsednik mesne zajednice, a bavio se i narodnom medicinom - znao je, na primer, da namesti ruku kada je neko iščaši ili slomi. Ako sam nešto nasledio, onda sam od njega i od mame nasledio smisao za preduzetništvo, snalažljivost, komunikativnost, a od bake i tate socijalnu osetljivost, sklonost da pomažem ljudima.
Moja mama Ivanka rodila se u Notranjskoj, gde su se rodile i njene dve sestre. Moji su se roditelji upoznali kada je moj tata, kao trgovac, dolazio u Sloveniju da kupuje građevinski materijal i vozi ga u Srbiju, odakle je dovozio razne poljoprivredne proizvode. Tako je počela njihova ljubav 1951. godine. Oženili su se i prvog januara 1953. dobili mene. I ja sam se, kao i moj otac, rodio u Saraorcima. Sestra Jagoda se rodila kasnije, kada smo se preselili u Ljubljanu. Tata je umro pre 12 godina, a pre pet godina i sestra Jagoda. Mama je, na sreću, još živa.

Saraorci
Naravno da se sećam detinjstva provedenog u Saraocima. Po danu sam sa ostalom decom jurio loptu „krparu“, napravljenu od čarape (prvu sam pravu loptu dobio tek 1961. godine, kada sam imao osam godina) i pomagao na imanju. Kada sam krenuo u školu još u selu nije bilo struje, pa sam pisao uz petrolejku. Zime su bile duge i hladne, grejali smo se na drva ili na klipove od kukuruza. U kući smo imali biblioteku. Po cele sam noći čitao priče o Marku Kraljeviću, Hajduk-Veljku, razne knjige iz istorije, o Francuskoj revoluciji i štošta drugo. Kada sam završio četvrti razred osnovne škole (1964. godine) preselili smo se u Sloveniju.

Nisam znao slovenački
Kada sam u Ljubljani krenuo u peti razred osnovne škole bilo mi je jako teško. Nisam znao ni reč slovenački. Naime, kada bih preko ferija dolazio rodbini u Ljubljanu nešto bih u tih nekoliko dana naučio, ali bih do sledećeg puta to uglavnom zaboravio. A putovao sam samo jednom ili dva puta godišnje.
Ipak sam na kraju peti razred završio s vrlo dobrim, a šesti, sedmi i osmi s odličnim. U gimnaziji nisam imao nikakvih problema s jezikom, a i bilo nas je više „mešanaca“.

Smisao za biznis
Već sam se sa sedamnaest i po godina, u trećem razredu gimnazije, počeo baviti „biznisom“. Polagali su se šoferski ispiti i ja sam došao na ideju da preko škole organizujem tečajeve za polaganje ispita iz cestovno-prometnih propisa, a onda i ispita iz prve pomoći, lekarskog pregleda i praktične vožnje. Kada su se završili ispiti, mene taj posao više nije zanimao, mislio sam da je priča gotova. No, kada sam se vratio iz Srbije sa školskih ferija, pozvali su me da taj posao nastavim. Za godinu dana, kada sam krenuo na prvu godinu studija, već sam u svim srednjim školama u Ljubljani imao tečajeve na kojima su se držala predavanja budućim vozačima.
I za vreme studija na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani bavio sam se raznim poslovima: nastavio sam da nekim obrtnicima vodim knjigovodstvo i pravim poreske prijave. Vozio sam tatin kamion, razvozio robu kada on nije mogao ili kada je bio na odmoru, godinama prodavao cveće na pijaci, karanfile iz Splita, za Prvi maj, Osmi mart, 29. novembar i druge ondašnje praznike.

Ženidba, sinovi, unuci
Svoju suprugu Miju upoznao sam još u gimnazijskim danima. Prikupljao sam novce za naše matursko veče, prodavao karte za ples, pa sam tako jednu kartu prodao i njoj. Od tog je prvog susreta sve krenulo. Venčali smo se 1974. godine, kada sam imao samo 21 godinu i devet meseci, dakle pre nego sam diplomirao. Prvi nam se sin Damijan rodio 1975. godine, a drugi Jure četiri godine kasnije. I Damijan i Jure žive i rade u Ljubljani, imaju svoje firme. Jure je oženjen i ima dvoje dece, tako da sam dvostruki srećni deda - imam unuka od četiri godine i unuku od dve.

Merkator
Pre dolaska u „Merkator“ 1997. godine, radio sam u više firmi, a sedam sam godina vodio i vlastitu firmu „Electa“ (koju sam kasnije preneo na sina Damjana).
Istina je da je mojim dolaskom na čelo „Merkatora“ započeo munjeviti uspon firme. Kada sam u oktobru 1997. došao u „Merkator“, firma je pokrivala samo Sloveniju, i to 15 odsto njenog tržišta. A kada sam u novembru 2005. odlazio, firma je imala 51 odsto tržišta u Sloveniji, a proširila se i u Hrvatsku, Srbiju i BiH. Broj zaposlenih narastao je od 7.000 na 15.000. Kada sam došao u firmu bila je u gubicima, a kada sam odlazio imala je strahoviti profit, akcije su porasle za 10-11 puta. U poslednjih pet godina na čelu „Merkatora“ dobio sam 13 najvećih nagrada kao najbolji direktor. Dobio sam sve što se moglo dobiti. Onda sam smenjen! Promenila se vlast, Janša je postao premijer i na čelo „Merkatora“ postavio svog čoveka. U firmu više ne odlazim, a još imam 1,5 posto akcija. S ljudima još imam dobre odnose. Drago mi je kada čujem da smo u moje vreme „Merkator“ digli do neba.

Ulazak u politiku
Nakon odlaska iz „Merkatora“ imao sam mnogo više poziva i ponuda od kolega iz Hrvatske i Srbije nego iz Slovenije, koji su se verovatno plašili političkog pritiska.
A onda sam odlučio da budem nezavisni kandidat za gradonačelnika Ljubljane. Trebao sam 2.500 potpisa građana za kandidaturu, a ja sam ih u tri dana sakupio 4.500. Najavio sam 22 projekta, odredio rokove i obavezao se da ću ih sve provesti, te sastavio listu svojih kandidata za Gradsko veće. Građani su poznavali i mene i ljude s moje liste, znali su kakvi smo i šta možemo. Pobedio sam između 16 kandidata u prvom krugu sa 63 odsto glasova, dok je moja lista dobila 23 mesta od ukupno 45 u Gradskom veću.
Nakon godinu dana rada, u našem smo listu, koji dobija svaki građanin Ljubljane, sproveli anketu o raspoloženju građana prema našem radu. Dobili smo podršku 86 odsto građana, dakle, još veću nego na izborima. Tek nakon toga uzeo sam gradonačelničku platu za prošlu godinu, koju sam bio zamrznuo i 14 odsto odmah dao za humanitarne svrhe. Inače, nijedan od predizbornih projekata nisam promenio jer su oni nakon mog izbora postali i projekti Ljubljane.

Džamija
Jedan je od tih projekata je i izgradnja džamije, koju građani Ljubljane muslimanske veroispovesti čekaju već decenijama. Kada sam izgradnju džamije uvrstio u svoj program, neki su mi ljudi savetovali da to ne činim dok ne prođu izbori. Nisam ih poslušao. Smatrao sam i smatram da Ljubljana, želi li biti evropski grad, mora omogućiti izgradnju džamije.
Pošto sam u dobrim odnosima i s katoličkom i s protestantskom i s pravoslavnom crkvom, otvoreno sam im rekao da nisam vernik, već ateist, no da smatram da ljudi koji veruju moraju imati prostor za molitvu. A ako ga u Ljubljani imaju katolici, protestanti i pravoslavci, da ga trebaju imati i muslimani, a ne da se mole u nekim sportskim dvoranama. I to je ušlo u naš program. Čak više niko i ne piše o tome, ne meša se, ne diže uzbunu. Promenili smo lokaciju, a očekujemo skoro prihvatanje novog prostornog plana. Nakon toga, svakako će, već u ovoj godini, dobićemo zemljište za izgradnju džamije. Verujem da će sakupiti i novac, pa i građani muslimanske veroispovesti dobiti svoju bogomolju.

Raspad Jugoslavije
Teško sam doživeo način raspada Jugoslavije. Uvek ističem da mi je u Jugoslaviji bilo dobro, da sam se dobro osećao, ne samo zbog toga što sam bio mlad. To je bila velika država, prepoznatljiva u celom svetu. Tito je bio veliki lider koga je poštovao čitavi svet. Pokret nesvrstanih bio je fenomenalna ideja. Ljuti me i vređa kada Jugoslaviju upoređuju sa zemljama istočne Evrope. Mi smo imali mnogo više slobode i mnogo viši životni standard od tih zemalja. Samo je Slovenija ušla u EU i proći će, nažalost, još dosta vremena dok i druge zemlje bivše Jugoslavije ne uđu, a davno smo tamo mogli ući svi zajedno. Nažalost, došlo je do raspada koji još ne mogu do kraja objasniti.

Posete rodnom kraju
U Saraorcima kod Smedereva više nemam rodbine. Stric Dušan je poginuo mlad, 1943. godine, a moj otac Stevan se preselio u Sloveniju. No, tamo je ostala naša kuća i porodično imanje koje obrađuje jedan komšija. Mama redovno odlazi tamo i ostaje po sedam ili četrnaest dana. Spava u toj našoj kući. Naravno da i ja odlazim tamo, ali ne tako često koliko bih želeo jer sam prezaposlen. Poslednji put sam bio pre dve godine. No, spremam se da odem i da povedem i unuke da vide kuću i selo u kojem su im se rodili deda Zoran i pradeda Stevan.

Mira Šuvar

Blic 27.1.2008.

Neki novi Đole

Da li ste ikada poželjeli čuti pjesme Đorđa Balaševića u novim, progresivnim aranžmanima?, Ako niste, onda je za vas još uvijek najbolje rješenje orkestar profesora Dujina. A, ako jeste, onda će CD Neki noviji klinci i... u narednom periodu biti vaš pravi izbor. Članovi dvadeset i jednog benda iz Novog Sada, snimili su isto toliko Balaševićevih pjesama u HC/punk/metal/blues/reggae/garage rock aranžmanima. Novosadski kantautor podržao je ideju svojih sugrađana, a kompletan prihod od prodaje ovog CD-a biće uplaćen na račun SOS Dečijeg sela u Sremskoj Kamenici.

Nakon što je preslušao album, Balaševiću se nije svidjela obrada Lepe protine kći koju je TetraPank preimenovao u Lepu Profinu kći. kako i bi, kad je patio za djevojkom koju je gledao kroz “trsku i šaš”, a onda su “svatovi došli po nju” i odveli je “ko zna gde”, pa je on “više nikada nije sreo”, ali nikada joj zamjerio nije, a onda u pjesmi TetraPanka čuje strofu: “ jednog dana krene po zlu, neki sumorni ljudi su došli po nu/Rekli su nam da je vode u popravni dom...”

Neki od najdojmljivijih komadića na ovom CD-u su obrade Balaševića u ženskim vokalnim izvedbama. Riječ je o pjesmi Pa dobro gde si ti grupe Super s karamelom, koja načinom muzičke i vokalne izvedbe podsjeća na Mladiću moj grupe Zana u aranžmanu benda Oružjem protiv otmičara, te o iskreno, kao u nekoj revolucionarnoj pjesmi ansambla Djevojke sa Neretve ili Breze, ili Mostarske kiše, otpjevanoj Devojci sa čardaš nogama grupe Crosspoint, sa Hetfield/Hammett gitarskom rif podlogom.

Lee Man je obradio Slovensku i dao joj naziv Limanska (Limani su novosadski kvartovi), te joj je, onako mračnoj i sumornoj “ubrizgao antidepresiv injekciju”, a legendarno Proleće ponudilo je HC verziju pjesme Oprosti mi Katrin.

Odlična je Mirka, punk rock verzija grupe Tizzies, koja otvara album; Pero Defformero, pak otsvirao je “treš” Jaroslavu”, u kojoj turbo-zavijajući vokal sličan pjevaču hrvatske grupe Vatrogasci u eter distribuira one antologijske stihove: “ na durske akorde se paučina hvata” i “...vetar je vežbao violončelo”, Drum’n’ZeZ feat. Zagor&Piknik reprodukuje slatkiš Al’ se nekad dobro jelo, grupa Zbogom Brus Li punk poskočicu ukrašenu tamburicama koja se zove Jadna i bedna 2007 (u originalu 1987), a piknik zaraznu Nikad kao Bane, sa eksplozivnijim, himničkim refrenom. I za kraj, kao što i jeste red, novosadski tinejdžeri koji se kriju iza imena Highway, odlično su odsvirali i isproducirali Neke nove klince,

Nije svaka obrada na ovom CD-pogodak. Njagore zvuče sljedeće kompozicije: Život je more, što je jedna od najdosadnijih ikada snimljenih pjesama na ovim prostorima, pa joj ni blues Šinobusa nije mogao pomoći, zatim Živeti slobodno, neslušljiva death metal verzija Nekropolisa, te u U razdeljak te ljubim, neozbiljan, amaterski pojkušaj grupe Čučuk Stana HC Orchestra, sa smiješnim Michael Jackson Smooth Criminal uvodom. U međuprostoru ništa za previše hvaliti, ali je – slušljivo.

Dino Bajramović

Slobodna Bosna broj 584

NGO traže odavanje priznanja Srđanu Aleksiću

Više od 120 nevladinih organizacija iz regiona založilo se kod gradskih vlasti da jednoj ulici u svojim gradovima daju ime Srđana Aleksića, mladića koji je prije 15 godina ubijen u rodnom Trebinju, jer je pokušao da odbrani prijatelja Bošnjaka.

Pokret nevladinih organizacija iz regiona “Igmanska inicijativa” već ranije je pokrenulo inicijativu u kojoj bi se konačno progovorilo o ljudima koji su žrtvovali svoje živote da bi zaštitili drugog. Vehid Šehić iz nevladine organizacije Demokratski forum građana Tuzla:

“Jedan od takvih ljudi je sigurno i Srđan Aleksić i mi smo smatrali da tom čovjeku se treba odužiti i da on postane simbol otpora bezumlju koje je vladalo na ovim prostorima.»

Pokreti nevladinih organizacija iz regiona najavili su da će uskoro započeti akciju prikupljanja sredstava za podizanje spomenika Srđanu Aleksiću u Trebinju. Predsjednik SO Trebinje i član «Igmanske inicijative» Nikola Sekulović:

«Ovo je jedna čisto građanska inicijativa jer je pokojni Srđan Aleksić bio građanin, na prvom mjestu, građanin svijeta, možemo reći, koji je, kao što već znate, dao svoj život braneći drugog čovjeka u nekim zlim vremenima. I meni se dopada ta ideja da se spomenik izgradi, a da ga isfinansiraju građani, naravno uz podršku lokalne vlasti.»

Otac Srđana Aleksića, Rade, nakon sinove smrti napisao je čitulju u kojoj je naveo “umro je vršeći ljudsku dužnost”. U junu prošle godine primio je povelju Helsinškog komiteta Bosne i Hercegovine koja je posthumno dodijeljena njegovom sinu:

«Za mene lično ova povelja znači, kao i za svakog dobrog i plemenitoj čovjeka, znači, priznanje čovjeku za nešto što je učinio za čovjeka, što je korisno i što bi trebao da uradi i svaki čovjek kako bi nestalo zla na cijeloj planeti. Da živimo u miru, radeći, voleći se, ne razmišljajući kako drugome da zagorčamo život.

Član Upravnog odbora Helsinškog komiteta Sinan Alić:

«Stare civilizacije su za orijentir imale grupe zvijezda u sazvježđima Velikih i Malih kola. Za orijentir građanima Bosne i Hercegovine dovoljna je jedna zvijezda na nebu, zvijezda Srđana Aleksića.»

Za građane Trebinja Srđan Aleksić simbol je viteštva i građanske hrabrosti

Građanin: «Za takvu jednu vitešku žrtvu, sigurno, u ovim smutnim vremenima treba imati poštovanja.»
Građanka: «Sjećam se tog momka izuzetno dobro. Sjećam ga se kao jednog izuzetno poštenog momka, punog energije i želje za životom."
Građanka: «Ne znam ga lično, ali o dobrom djelu uvijek mislim najljepše.»
Građanin: «Ljudska djela uvijek treba poštovati.»

Predsjednica nevladine organizacije «Garivo» Svetlana Broz smatra da se Bosna i Hercegovina, samo afirmacijom građanske hrabrosti i ljudi koji su smjeli političkom zlu reći ne, može napraviti boljim mjestom za život sadašnjih i budućih generacija

«Mislim da je to jedna od krucijalnih tema na prostoru Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana: biti građanski hrabar. Srđan Aleksić je simbol te građanske hrabrosti. On je, bez oružja, srcem, dušom, svojim ljudskim stavom, branio čoveka koji je bio nepravedno progonjen i platio je tu odbranu životom. I zapravo je heroj građanske hrabrosti.»

Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja, u januaru 1993. godine ubila je grupa uniformisanih, pijanih i naoružanih lica, jer je želio odbraniti i odbranio svog sugrađanina i komšiju Alena Glavovića. Srđana su u 22 godini života, pretukli do smrti.

Marija Arnautović

Slobodna Evropa 25.1.2008.

CHAMPIONS ON ICE U ZETRI

S ponosom Vas obavještavamo da će 7. Februara, povodom obilježavanja 24 godine Olimpijade biti upriličena manifestacija „Champions on Ice“. Manifestacija se odvija pod visokim pokroviteljstvom Grada Sarajeva u suorganizaciji ZOI'84 Olimpijski Centar Sarajevo D.O.O. i ARTMAN Produkcije iz Slovenije. „Champions on Ice“ je vrhunski spektakl u kojem sudjeluju svjetski, evropski i olimpijski prvaci, koji ljude širom svijeta oduševljavaju već 30 godina svojim akrobacijama na ledu. Ovo je prvi put da ovakav spektakl imamo na Balkanu, a pred sarajevskom publikom izvest će predstavu simboličnog naziva „Love Story“ u trajanju od dva sata. Ukoliko se Vaš medij na bilo koji način želi uključiti u promociju ovog projekta pošaljite nam Vaše prijedloge, sugestije, ideje, želje ... Na raspolaganju imate radio jingle (30sec), press materijal (pisani mediji), fotografije izvođača, banner za elektronske medije , te određeni broj besplatnih ulaznica koje smo namijenili nagradnim igrama.

SPISAK UČESNIKA U MANIFESTACIJI CHAMPIONS ON ICE

„LOVE STORY“

1. Victor Petrenko

(Olimpijska zlatna medalja, višestruki svjetski i evropski prvak);

2. Evgeni Plushenko

(Olimpijska zlatna i srebrena medaljka, tri puta svjetski i pet puta evropski prvak);

3. Oksana Baiul

(Olimpijska zlatna medalja i svjetski prvak);

4. Surya Bonaly

(5 puta evropski prvak, 3 puta svjetska srebrena medalja);

5. Oksana Kazakova i Artur Dmitrijev

(Olimpijsko zlato, evropski prvak i svjetska bronzana medalja);

6. Sarah Abitbol i Stephane Bernadis

(Evropska srebrena i svjetska bronzana medalja);

7. Elena Grushina i Ruslan Groncharov

(Olimpijska i svjetska bronzana medalja);

8. David Sanchez

(Svjetska klasa, akrobacije u zraku);

9. Antonio Najarro

(Flamenko plesač svjetske klase);

GLAZBENICI

Moises Sanchez

(Piano/klavijatura)

Mario Rivas

(Bubnjevi)

Olga Dimenech

(Pjevačica)

Maxime Rodriguez

(Pjevač)

„SKATERS CHORUS“

Ariadna Canovas;

Cristina Udina;

Beatriz Perez;

Cristina Massons;

Ainhoa Gimeno.

Specijalni gosti produkcije Champions on Ice u Ljubljani i Sarajevu će biti:

1. ANA Babić operna umjetnica

2. NINO Pršes

ORGANIZATOR MANIFESTACIJE JE :

KANTONALNO JAVNO PREDUZEĆE

ZOI ‘84 OLIMPIJSKI CENTAR SARAJEVO d.o.o. Sarajevo

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Udruženje Animal SOS iz Sarajeva pomaže napuštenim životinjama, posreduje u njihovom udomljavanju i bori se za donošenje Zakona kojima bi se napušteni psi i mačke zaštitili od nehumanog postupanja.

Link