POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCOa Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

Posvećeno našem dragom, svirepo ubijenom dječaku Denisu Mrnjavcu

 

Negdje baš u ovo vrijeme, davne 1984. godine u Sarajevu je upaljen olimpijski plamen. Njegova svjetlost je osvijetlila naš grad i čitavom svijetu pokazala njegove čiste ulice bez nepropisno parkiranih automobila, pune nasmiješenih i ljubaznih domaćina i njihovih gostiju: sportista, glumaca i ostalih popularnih javnih ličnosti iz svih dijelova naše planete. Sarajevo je doživljavalo svoje najsvjetlije trenutke, sve je ličilo na jednu prekrasnu bajku. Najveći problem njegovih građana nije bio da li će mu se dijete živo i zdravo vratiti iz škole nego da li će olimpijski ugođaj biti potpun. Za potpuni ugođaj nedostajao je samo – snijeg. Kao što bajke najčešće imaju sretan završetak, tako se priroda pobrinula da i ova, sarajevska olimpijska bajka, dobije sretan završetak. Jednog olimpijskog jutra grad se probudio ogrnut prekrasnim bijelim ogrtačem. Naši stariji sugrađani su tvrdili  da tolika količina snijega nije dugo pala na grad. Komunalci su upalili bagere i grtalice, građani uzeli lopate u ruke. Očišćene su ceste, prilazi prema olimpijskim borilištima i haustorima, uređene su staze na kojima su se održavala takmičenja. Olimpijski duh je činio čuda. U gradu je sve funkcionisalo besprijekorno, baš kao u svim velikim svjetskim metropolama, od kojih je Sarajevo u tom trenutku bilo nesumnjivo najveća...

Ali, prođe od tada 24 godina, svjetlost olimpijskog plamena već odavno ne osvjetljava sarajevske ulice. Umjesto njega sarajevske ulice je, na žalost nedavno “osvijetlilo” tijelo starice koju su polili benzinom i zapalili. Olimpijski duh također više odavno ne stanuje ovdje, lica građana više nisu sretna i nasmijana, nego tužna i sumorna. Kako i ne bi, Denis Mrnjavac je svirepo ubijen, samo zato što ga je interesovalo ko ulazi u tramvaj kojim se vozio.

Umjesto sportista, glumaca i ostalih javnih ličnosti iz čitavog svijeta sarajevskim ulicama sada hoda 29 osuđenih ubica i 26 teških psihičkih bolesnika, vjerovatno dobro naoružanih i uvijek spremnih da nekome učine zlo, ako ih neki nesretnik samo pogleda. Umjesto sportskih reprezentacija, sarajevskim ulicama se sada u “bijesnim” automobilima vozaju neke druge grupe ljudi, kojih sport i olimpijski duh baš i ne zanima, doduše i njih ima iz svih “dijelova planete”.

Najveću odgovornost za stanje u kojem se Sarajevo sada nalazi kao i za Denisovu smrt snose oni koje su građani izabrali na izborima i koje plaćaju da bi im obezbijedili uslove za život dostojne čovjeka. Zato ih treba pozvati, ako su oni to uopće u stanju, da urade nešto konkretno i počnu raditi posao za koji su plaćeni i da Sarajevu vrate bar dio “olimpijskog duha”, o kojem stalno pričaju.

Denisa, na žalost sva ova priča ne može vratiti, ali mu mi koji živimo u ovom gradu možemo obećati da će Sarajevo izgledati baš kako bi ovaj prekrasni dječak želio da izgleda. Sarajevo, u kojem će neki budući olimpijski plamen, upaljen i u njegovu čast, ponovo osvijetliti čiste sarajevske ulice bez nepropisno parkiranih automobila, pune nasmiješenih i ljubaznih domaćina i njihovih gostiju: sportista, glumaca i ostalih popularnih javnih ličnosti.

Dragi dječače, neka tvoja plemenita duša nađe vječiti mir,  tvojoj porodici upućujemo izraze najdubljeg saučešća, a od nadležnih organa tražimo da počinioce najoštrije kazne i zauvjek spriječe i njih, i bilo koga da više ikada nekome naprave zlona sarajevskim ulicama..

Komemoracija za Denisa se nastavlja do daljnjeg

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?p=1689655#1689655

 

Trebinje će odati počast Aleksiću

 

Trebinje – Spomen obilježje i fontana u čast Srđanu Aleksiću, mladiću koji je prije 15 godina ubijen u Trebinju, bit će podignuti u ovom hercegovačkom gradu. oslobođenju je to potvrdio Dobroslav Ćuk, načelnik Opštine Trebinje.Iako se još nije razmatralo na kojoj će lokaciji biti podignut spomeni, najvjerovatnije je da će to biti na mjestu gdje je Srđan ubijen.

Tuča kundacima

“Lično ću se zauzeti, a i Opština će u punoj snazi podržati izgradnju spomen obilježja Srđanu. U ovom trenutku još nismo odlučili lokaciju na kojoj će obilježje biti sagrađeno. I cijenim da bi to trebala biti spomen fontana, koja će simbolično pokazati čestitost, hrabrost i junaštvo pokojnog Srđana Aleksića”, kazao nam je prvi čovjek trebinjske opštine.

Načelnik Trebinja je pozdravio inicijativu grada Bihaća gdje bi jedna ulica trebala da nosi ime Srđana Aleksića. Podsjetimo, 21. januara 1993. tada 27-godišnji Aleksić ubijen je u rodnom Trebinju jer je pokušao da odbrani prijatelja i sugrađanina Alena Glavovića. Napadači su nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima. od zadobijenih povreda pao je u komu, a šest dana kasnije podlegao povredama.

Preko 120 nevladinih organizacija iz Regiona založilo se kod gradskih i opštinskih vlasti da u svojim sredinama ulicama daju ime Srđana Aleksića.

Tada su najavili da će uskoro započeti akciju prikupljanja sredstava za podizanje spomenika u Trebinju.

Rekorder u plivanju

Aleksiću je 20. juna prošle godine posthumno dodijeljena povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u BIH. Predsjednik HOBiH Srđan Dizdarević tada je rekao “da je Aleksić svojim djelom pokazao da se čovjekom može biti i ostati i u teškim vremenima”.

Alen Glavović danas živi u Švedskoj i svake godine obilazi grob Srđana Aleksića. koji je bio juniorski rekorder u plivanju i istaknuti i talentovani član amaterskog pozorišta.

N. Bise

Oslobođenje 7.2.2008.

 

Tražio je slobodu i drukčiji svijet

BANJA LUKA - Doprinos jednoj od najvećih kulturnih manifestacija u BiH, Sarajevskoj zimi, na neobičan način pridružio se i Muzej suvremene umjetnosti Republike Srpske (MSURS) iz Banje Luke. Jedno od idejnih rješenja za ovogodišnji grafički identitet – plakat Sarajevske zime je i slika “Noć” Petra Omčikusa iz fundusa MSURS-a koja će tim povodom od otvorenja pa sve do završetka Sarajevske zime biti izložena u Muzeju suvremene umjetnosti. Naime, MSURS će na ovaj način, u dogovoru sa Ibrahimom Spahićem, direktorom Sarajevske zime doprinijeti čitavoj ideji ovogodišnjeg festivala “Barikade bez granica `68-Novi(vrli) svijet” i tako nastaviti višegodišnju odličnu suradnju sa Sarajevskom zimom.

Borio se za bolji svijet

Ovaj umjetnik i njegovo djelo nije izabrano bez razloga za ovogodišnji festival.
Petar Omčikus rođen je 1926. na Sušaku (Rijeka, Hrvatska). Od 1937. živi u Beogradu, gdje se školuje – studira na Akademiji likovnih umjetnosti. U vrijeme studentskih dana, i tadašnje socijalrealističke ideologije u umjetnosti, nošen idejom slobode stvaralaštva i života, zajedno sa budućom suprugom Kosom Bokšan (također danas renomiranom europskom likovnom umjetnicom), napušta Akademiju i pridružuje se “Zadarskoj grupi” koja je izazvala radikalne promjene u suvremenoj umjetnosti tadašnje Jugoslavije. Istovremeno je i član grupe “Jedanaestorica” da bi, nakon samostalne beogradske izložbe, 1952. otišao u Pariz, gdje i danas živi.

Umjetnički bunt

Aktivno sudjeluje u likovnom životu Pariza i europskih zemalja, te je sudionik najreprezentativnijih izložbi.
Slika “Noć”, koja je nastala 1972. pripada Omčikusovim kompozicijama koje kritički registriraju aktualne društveno-političke probleme, u ovom slučaju odraze svibnja `68.
Petar Omčikus, umjetnik i čovjek, bio je pogođen ovim događanjem, kada je mladost Pariza izašla na ulice i sukobila se sa “snagama reda” jer je tražila drukčiji svijet, novu Europu.
Tmina noći, zagonetka šljemova, sramotna igra palica naspram građana duboko potresaju umjetnika koji na ogromnom platnu iskazuje umjetnički stav i bunt, te hrabrost da likovnim jezikom progovori u prilog slobodi... A.C.

Petar Omčikus - borac za slobodu

Omčikus je samostalno izlagao u mnogim gradovima svijeta, od kojih se posebno ističe retrospektivna izložba 1989. u Beogradu, u Muzeju suvremene umjetnosti. Dobitnik je značajnih nagrada i priznanja. Pored slikarstva, bavi se mozaikom, skulpturom, te bibliografskim izdanjima poezije. U svom stvaralaštvu se nije zatvarao u stroge, sigurne kanone, nego naprotiv, nošen neprestanim buntom, ogromnom energijom, a nadasve stvaralačkom moći, prolazi kroz razne faze ikonografskog sadržaja i likovne vokacije. Nit koja sve to povezuje je ekspresija, snažni i brzi potez i sloboda u iskazu i izrazu.

 

Dnevni list

 

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook