POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCOa Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

U Zagrebu se nakon 66 godina otvara sinagoga

Glavni izvođač radova je musliman Safet Burzić Sajo, a rabin Kotel Da Don prezadovoljan je odrađenim poslom

ZAGREB  - Više od pola stoljeća nakon što su ustaše srušili sinagogu u Praškoj ulici u Zagrebu, prema svim pravilima gradnje sinagoge gradi se nova na Mažuranićevu trgu.

Dok se radovi na sinagogi na Mažuranićevom trgu privode kraju, oni u Praškoj ulici, gdje je nekad stajala sinagoga, još nisu niti počeli.  Kada će početi, nitko ne zna, jer su dogovori o gradnji zapeli na relaciji Židovska općina Zagreb i Vlade i Grada Zagreba. Naime, u ŽOZ-u se protive ideji Vlade i Zagreba da u gradnji sudjeluje i zajednica Bet Israel, jer se ŽOZ drži jedinim baštinikom srušene sinagoge u Praškoj ulici.

S druge strane, i u Vladi i u Gradu Zagrebu postoji golema želja da se s gradnja počne što prije kako bi se izbrisala povijesna mrlja zbog njezina rušenja.  Providnost je htjela, čini se, da cijeli pothvat na Mažuranićevu trgu izravno uđe u povijest jer je glavni izvođač na židovskoj sinagogi musliman Safet Burzić Sajo, vlasnik građevinskog obrta Kameni ulaz.

- Evo, tu će biti ta kocka. Ne, ne, upravo ovdje - objašnjavao je danas majstor Sajo rabinu Kotelu Da Donu gdje treba postaviti podest ispred prostora za sveti kovčeg.

- Pogledajte, naš se Sajo razumije u židovska pravila bolje od rabina - nasmijao se rabin, najavljujući da će svi radovi biti gotovi za mjesec dana jer za 16. ožujka planira otvaranje sinagoge na koje će doći glavni rabin Izraela te mnogi izraelski i europski rabini.

Prostor za novu sinagogu vjerska zajednica Bet Israel dobila je od Grada Zagreba, ali je 270 četvornih metara trebalo preurediti po svim propisima. - Sve će biti po propisima, od toga gdje sjedi rabin i kantor do toga gdje se čita pet Mojsijevih knjiga - kaže rabin kuckajući po 200 godina staroj hrastovini od koje je izrađen najsvetiji dio sinagoge u kojemu će se čuvati sveti kovčeg.

Nova sinagoga za razliku od one u Palmotićevoj ulici biti će okrenuta prema istoku.

Darko Pavičić

 

Jutarnji list

 

BERLINALE Pomoć mladim talentima iz regije

 

U Berlinu predstavljen projekt "Sarajevo, grad filma"

 

Kao posebni gost Sarajevskog filmskog festivala direktor Berlinala Dieter Kosslick nije ljetos bio samo vrijedan ukras na popisu međunarodnih uglednika nego i partner u novom projektu SFF-a i njegova direktora Mirsada Purivatre, edukacijskog programa Sarajevskoga kampa talenata, pokrenutoga za izobrazbu novih generacija filmaša iz ove regije.

Prve su lekcije studentima ljetos u Sarajevu održali Alexander Payne, Jeremy Irons, Danis Tanović, Michael Moore i slične veličine, a sada je na Berlinalu predstavljen projekt “Sarajevo, grad filma” koji će polaznicima kampa talenata omogućiti da pokažu stečeno znanje snimanjem niskobudžetnih kratkih filmova o Sarajevu i njihovim povezivanjem s europskim i svjetskim filmskim krugovima.

Projekt “Sarajevo, grad filma” predstavljen je pred više od 300 mladih filmaša i predstavnika medija, čime se nastavlja dominacija i rast SFF-a kao najjveće regionalne filmske snage.

 

Vrijednost za novac

Zašto je to sve važno za Hrvatsku? Dijelom zato što su u program, kao i u sarajevski fond Cinelink, uključeni domaći talenti, ali još više zbog lekcije koju nam SFF sve više drži. Uglavnom od države, gradova ili lokalnih vlasti dotirane manifestacije u Hrvatskoj zaustave se na tome da se od dotacije do dotacije više ili manje uspješno ispunjavaju forme, dok SFF održava lekciju da se uspješnim vođenjem i vizijom koja nadilazi skupljanje i raspodjelu društvenog novca mogu postići fantastični rezultati. I pokazuje da bi hrvatski ministri kulture (ne radi se o jednom, nego o kontinuitetu) trebali od onih kojima daju novac tražiti konkretnije rezultate, odnosno da im se osigura barem dio zadovoljštine koju SFF pruža vladi Federacije BiH i Federalnom ministarstvu kulture koji su inicijatori projekta “Sarajevo grad filma”.

 

Izlazak iz geta

Uostalom, kako objašnjava Purivatra, projekt ima za cilj ionako zainteresirati i ministarstva ostalih zemalja u regiji, regionalne TV kuće i fundacije za kinematografiju da na određen način participiraju u fondu “Sarajevo, grad filma”. Pa ako je to jedini način za izlazak naših mladih talenata iz geta hrvatske kinematografije...

Arsen Oremović

Večernji list 14.2.2008.

 

Šadrvan, a u Vojvodini

Gde si blogeru! Što te nema? S blagim prizvukom ironije ovo mi pitanje upućuju već nekoliko nedelja. Primivši k znanju opaske o mojim kolumnama u “Blicu nedelje” koje su, kažu neki, sve nerazumljivije, odlažem odgovor. Jer, kako i kome da kažem da me pitanje “što te nema” podseća na sevdalinke.

U trenutku kad nam je neophodan svaki stub društva, nesuvislo je da objašnjavam kako me bolela kičma. Pa i da kažem mučila me opstipacija ili proliv, reakcija bi, verujem, bila ista. Ko i da sam, da je sreće, zdrav ko dren, samo malo popišan. Duševni bol il muke s probavom - koja je razlika?
Tek da vas podsetim reći ću vam da je mama u međuvremenu zaboravila na Putina. Pa ipak, iako je sve vreme gubila sa teško dostižnih 1:4, na jutarnjoj kafi 4. februara mama je prijateljicama, koje je nakon prvog izbornog kruga šokirala izjavom da je glasala za Čedu, nasula i po čašicu domaće šljivke - za Borisa.
A već u utorak 5. februara zabrinuto me je pitala: “Hoće li se Tadić i Koštunica dogovoriti?”
“Hoće mama, hoće”, rekoh da je ne sekiram. A u glavi mi sevdalinsko objašnjenje. Podsetih se one o Ali-paši i lepoj Mari što su, kaže pesma, “jedno drugom jade zadavali”. Onda je Ali-paša izd’o saopštenje i rek’o: “Lijepa Maro, bi li pošla za me?” A Mara paši odgovara: "Da me prosiš, ne bih pošla za te, da s' oženiš, bih se otrovala!"
Kamo sreće da je tako, mislim se, nekako bi se dogovorili. Al’ ovde je Ali-paša i Boris i Voja, a lijepa se Mara s nekim trećim k... I dok joj mi držimo sveću, polako sve odlazi u pizdu materinu... I Kosovo, i naše vize, i njihovih jebenih 1.000 evra besplatnih akcija!
A vi još pitate: Što te nema? Pa, eto, baš istražujem koja je originalna verzija pesme koja se zove kao vaše pitanje. Jadranka Stojaković peva autentično, kako je Šantić, bar prema mom znanju, napisao pre više od jednog veka (1897.). Izuzetak je deo ”Vedri istok kad zarudi, u trepetu od alema (dijamant - prim.aut.), i tad duša pjesmu budi, što te nema, što te nema" koji je zamenila meni omiljenom strofom “Procvjetala svaka staza, k'o što bješe divnih dana, po ružama i sad prska, bistra voda šadrvana”.
E sad, ja ne znam da li je Aleksa kasnije pesmu dopisivao ili je Jadranka ovu strofu preuzela iz verzije koju je pevao Himzo Polovina. Rek’o bih da je ovo drugo budući da je Himzo izvodio najdužu verziju u kojoj se pominje i izvesna Zejna koja je otišla, a zbog čega se prepravljač Šantića u poslednoj strofi pita: “Je li griješna sabah zora, il' nebeska sjajna zvijezda, je li griješna ljubav moja, k'o glas ptice iz gnijezda?”
Šta ovaj priča, čujem kako neki komentarišu. A mene sve nešto vuče da posle 17 godina odem u Sarajevo, možda baš u taj hotel Alem što nalazi se u ulici modernog naziva - Put mladih muslimana. Da prošećem do Begove džamije u čijem se dvorištu nalazi šadrvan pet godina stariji od stihova pesme “Što te nema” i, kažu, najlepši u ovom delu sveta. Da zatvorim oči i ugledam je, s ibrikom u ruci, niz kaldrmu zanosi bokovima ona što mogla mi je pevati: “Da Bog da mi se objesio, o zlo drvo, a na moje grlo! Tamnica ti moja njedra bila, crne oči od tamnice ključi!”
U Sarajevo možda i odem. A za dalje ću, kako stvari stoje, ispuniti Aleksin zavet: Ostaću ovde. I u dvorištu, negde na Fruškoj gori, postaviću šadrvan, pravi pravcati. Ako ne znam ja, ima ko zna. Već sam našao na sajtu market.ba, čovek prodaje šadrvan sa mermernim stolom, sve skupa 1.000 konvertibilnih maraka.  Smejte se vi, al’ videćete. Što reče onaj lik iz Barande - meni je Bosna đe god ima ljudi!
Drugo mene brine. Eto, baš večeras kad sam se nakanio da vam odgovorim što me nema, hrvatska televizija je prikazala emisiju “Zašto je ubijen Zoran Điniđić?” Pitanje svih pitanja za budućnost Srbije, pitanje kojim se ovde malo ko još bavi.
Sve mi se čini načekaćamo se mi tih roda.

Dnevnik antiprotivnog - Branislav Krivokapić

 

Blic blog 12.2.2008.

 

Nakon gola Špancima dobio sam na poklon sedam televizora u boji

 

O Josipu Katalinskom zna se sve. Ili skoro sve. Proslavljeni je nogometni as, član čuvene prve šampionske generacije Želje. One koju je stvorio pokojni Milan Ribar. Popularni je «Škija» dugogodišnji jugoslovenski reprezentativac. Kao jedan od najboljih centarhalfova, igrao je za selekciju Svijeta. U Nici ima tretman jednog od najboljih stranaca u klupskoj povijesti. U ovom je klubu Katalinski odigrao nekoliko uspješnih sezona, zajedno sa Vahidinom Musemićem. Obojicu je doveo Vlatko Marković, tadašnji trener, a današnji predsjednik HNS -a. Katalinski desetak godina brine o omladinskom nogometu u BiH, gdje je profesionalno zaposlen. Ipak, o čuvenoj «petici» Želje ima javnosti nepoznatih detalja iz njegove sportske biografije. O tome je «Škija» pričao za «San».

U znaku 13

Ja slavim dva rođendana. Često me prijatelji nazovu i čestitaju ovaj drugi. Pravi rođendan mi je 12. maja 1948. godine, a drugi je 13. februara 1974. Vjerujem da znate zašto pamtim i drugi datum - provjera Katalinski memoriju potpisnika teksta.

Dakako da se sjećamo «majstorice» sa Špancima, koja je igrana 13. februara u Frankfurtu. Prošle su 24 godine, ali sve generacije pamte gol za pobjedu i prolaz jugoslovenske reprezentacije na SP u Njemačku.

Dok sam živ sjeća ću se tog gola. Bio je prekid, Iko Buljan je centrirao, a ja skočio glavom i šutirao prema golu Iribara. On je odbio loptu, a ja u drugom pokušaju zakucao loptu u mrežu. Pobijedili smo i otišli na mudijal. Bilo je to 13. februara, a gol je pao u trinaestoj minuti. Španci su tada bila fudbalska velesila, predvođeni Kubalom, a mi fudbalska provincija. Eto, to je moj drugi rođendan, po kojem me pamte i Španci.

Tada se o premijama samo sanjalo. Najbolji igrač «majstorice» utakmicu pamti po nesvakidašnjem poklonu.

- Kao najbolji igrač «majstorice» dobio sam kolor televizor. Međutim, kada sam sletio u Beograd, do Sarajeva sam napunio svoj opel rekord metalik boje sa još šest televizora. Odmah sam izbacio svoj «niške» proizvodnje koji je bio u stanu.

Premda ga diljem bivše države pamte po tom golu, «Škija» podsjeća na još jedan svojevrsni podvig. U vremenu kada su defanzivci ordinirali samo na svojoj polovici, on je «iskakao» iz šablona.

Za mene je jednako veliki uspjeh što sam u šampionskoj sezoni 1971/72 godine, kao centarhalf bio prvi strijelac Želje sa dvanaest golova. Nije to bilo lako, jer su svi prvoligaši imali odlične golmane, od Ćurkovića, Stinčića, Meškovića, Dujkovića, Muftića...

U timu sa Euzebiom, Peleom...

Vrhunac karijere bio je poziv u selekciju Svijeta.

Igrao sam na oproštaju Van Nilsa, legende Aderlehta. Tada sam zajedno sa Euzebiom, Peleom, Tomaševskim, Krolom, Amansiom bio u selekciji Svijeta.

Bilo je i pehova u karijeri slavnog nogometnog asa. U Grčkoj je matirao svog golmana - Envera Marića.

Bila je to čudna utakmica. Engleski sudija nas je drsko krao iz minute u minut. Isključio je Bajevića, a onda sam ja nespretno matirao Marića. Činilo se da nema ništa od «majstorice». Trebala nam je pobjeda od dva gola. Onda smo u posljednjim sekundama golom Karasija pobijedili i izborili «majstoricu» u Frankfurtu.

«Škiji» godi slava i doborodošlica gdje god se pojavi na prostorima bivše države, premda žali što današnje generacije nemaju istinske idole.

U ono vrijeme nije se moglo igrati u reprezentaciji ako nisi vrstan sportista, jak karakter i odličan učenik i primjer u svom klubu, gradu... U to vrijeme se vodilo računa kada se upisuje u klub, provjeravao se školski dnevnik, ocjene, vladanje. Nije mogao svako trenirati. Danas djeca nemaju svoje idole, danas nema lidera u klubovima i reprezentacijama. Igrač bljesne jednu utakmicu i mediji ga proglase novim Ronaldom. Kakav crni Ronaldo. Mi smo se godinama dokazivali i pazili na svoj i ugled kluba, sredine, zemlje - podsjetio je Josip Katalinski, sportska i ljudska gromada.

S. Sinanović

O Džajiću

Nekada najbolji "libero" Evrope, komentirao je hapšenje Dragana Džajića, bivšeg saigrača iz reprezentacije.

- Način na koji je uhapšen Dragan Džajić je neprimjeren. Džaja je zadužio zemlju u kojoj živi. Najveće je sportsko ime u Srbiji. Pod njegovim vodstvom Zvezda je postala prvak Evrope i Svijeta. Njegovo hapšenje je jad i bijeda sistema u Srbiji. On je ponižen i prije bilo kakvog dokaza o krivici. Animirat ću bivše asove iz regiona da se oglase, da damo podršku Džajiću. Očito je riječ o naručenom hapšenju, jer kako drugačije shvatiti da su sve zabilježile kamere. Kriminalce se moli da dođu na informativni razgovor, a jednu takvu veličinu vode u lisicama i još poziraju sanjim - ogorčen je Katalinski.

 

San

 

MOSTARSKI ZOSTER PRVI PUT U BEOGRADU

 

BEOGRAD  - Mostarski sastav Zoster, prepoznatljiv po britskim tekstovima pevaca i gitariste Maria Knezovica, cesto inspirisanih politickom i drustvenom situacijom u regionu i svetu, gostovace 26. februara prvi put u Beogradu, u maloj sali Studentskog kulturnog centra.

Zoster je nastao 2000. godine, na inicijativu Knezovica i basiste Drazena Planinica, u zelji da “kazu nesto”.

Bend je dobio ime kada se Knezovic oporavio od herpesa zoster, koji je dijagnosticirao fan grupe, Dr. Misko. Herpes zoster je virus koji zivi u ljudskom telu i prilikom pada imuniteta javlja se u vidu osipa po kozi i siri preko ramena, do struka.

Tako je bend Zoster nastao kao rezultat pada imuniteta drustva i zelje da se o tome kaze i uradi nesto (To sto zivim u Banana Stejt / ne znaci da sam glup i da sam strejt; Dragi moji sugradjani / ja vam uskoro odlazim/ bezim odavde, odante, i odjove / Ovo je zemlja za vas
ovo je zemlja za sve vase ljude…).

Zvuk benda mesavina je uticaja kao sto su rege, dab i dzez, kao i hercegovacke klapske pesme i eks-jugoslovenski nju vejv (sa akcentom na Idole i Haustor).

Vec posle prvih radijskih hit singlova sa albuma "Ojuzilo", kao sto su "Majko Jamajko", “Policija", "Banana Stejt" i "Hercegovina", bend je dospeo do vrha top lista u medijima u regionu, a mnogi internet portali su ga uvrstili medju najznacajnije nove pojave na muzickom nebu "na ovim prostorima".

Dva studijska albuma “Ojuzilo” (2005) i “Festival budala” (2007) i upecatljivi animirani video spot za numeru "Ko je jamio" doneli su im brojne svirke u regionu, zatim u Sloveniji i Francuskoj.

Zosterova numera "Hercegovina" pojavljuje se u novom bosanskom filmu "Tesko je biti fin", a svi clanovi benda bave se, osim muzikom, i drugim umetnickim formama.

Posle par godina trazenja prave postave, Zoster danas cine, pored Knezovica i Ploaninica, i Atila Aksoj (gitara, perkusije), Goran Rebac (bubnjevi, perkusije), Marko Jakovljevic (bas, gitara) i Boris Gutic (saksofon).

 

SEECult

Amela i Dario na Valentinovo ovjekovječili ljubav

TUZLA - Amela Čaušević i Dario Milić jučer su se na Valentinovo vjenčali javno u programu Radija Soli. Dvadesettrogodišnja Amela kazala je za naš list kako ljubav treba veličati i o njoj javno govoriti, te kako su njih dvoje to i pokazali jučer u Radiju Soli. Prije godinu, točno na Valentinovo, dvadesetosmogodišnji Dario je uz romantičnu večeru, koju je sam pripremio, odlučio zaprositi svoju Amelu, koja je naravno i pristala.

Znao da će biti njegova
„Jednog predivnog ljeta upoznao sam Amelu. Čim sam ugledao njezine prelijepe plave oči odmah sam znao da će ona biti moja“, kazao je Dario. Amela kaže da ni njoj nije dugo trebalo da shvati da joj se Dario sviđa i da su jedno za drugo. Zavođenje i zaljubljivanje trajalo je oko dva mjeseca. Dario se truditi osvojiti Amelino srce, a njoj se svidio način na koji on to radi. „Dario mi se odmah svidio, ali sam željela da ga upoznam da bih ušla u vezu s njim, jer nisam od onih koji se tek tako prepuštaju strastima i ljubavi. Sad znam da nisam pogriješila, da je Dario zapravo muškarac kakvog sam oduvijek zamišljala“, kaže presretna Amela, dodajući da život čine male stvari. „Dovoljno je biti samo malo kreativan i naći način kako svojoj voljenoj uljepšati dan“, kaže Dario. Kažu da je za dobar odnos najvažnija komunikacija i razgovor. „Ako dvoje ljudi ne razgovaraju, ako ne znaju ništa jedno o drugom i ne dopuštaju jedno drugom da prodru u dubinu njihova života, onda je sasvim sigurno da takvi brakovi neće dugo trajati. Ali ako svog muškarca volite iskreno i s njim dijelite i lijepe i one bolne trenutke, onda je sigurno da će tako nešto opstati još bar nekih pedeset godina“, kazala je Amela. Na kraju našeg razgovora otkrili su nam da brak planiraju okruniti s barem četvero dječice.

Promocija ljubavi
Radio Soli ceremoniju vjenčanja organizira već četvrtu godinu zaredom na Valentinovo, te je ovo projekt koji se pokazao veoma uspješnim i koji podržavaju brojni pokrovitelji. Upriličen je i izbor najljepše ljubavne pjesme. Urednica Ankica Stjepić-Ćosić kazala je za naš list da je cilj radija proslaviti Valentinovo i promovirati ljubav. „Danas je svijet nekako satrt od boli i obasipaju nas samo lošim informacijama. Zlo se pobjeđuje ljubavlju, a mi želimo upravo to. Želim svima sretno Valentinovo i svima poručujem da se vole“, rekla je Stjepić-Ćosić.

Maja Nikolić

Dnevni list

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook