POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCOa Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

Duh Sarajeva pod zaštitom UNESCO-a

Projekat zaštićene liste svjetske baštine koju provodi UNESCO u cilju spašavanja prelijepih objekata i gradova, koje su nam ostavili preci da ih sačuvamo za buduća pokoljenja, tako što ih predaje na čuvanje čitavom čovječanstvu je projekat vrijedan pažnje. Sasvim sam siguran da će na kraju “pod svoje skute” čovječanstvo prihvatiti i Sarajevo. Na žalost, iako je starom dijelu Sarajeva mjesto na listi zajedno sa: Jajcem, Počiteljem, Vjetrenicom... gdje ih već čekaju ” Stari” i “na Drini ćuprija”, ljudi koji su po svojim funkcijama zaduženi da pripreme preduslove za kandidaturu nisu dorasli svom zadatku. Pred njihovim očima se odvija svakodnevna promjena autentičnosti izgleda područja koje bi trebalo biti zaštićeno, macolama se ruši stari han Tašlihan koji je stanovnik našeg grada preko 500 godina. Građevinski zahvati, kao što je popločavanje ulica se ne obavljaju prema uputama stručnjaka. Na sreću, ljudi iz Komisije za zaštitu spomenika BiH su prepoznali vrijednost ovog projekta i svojim uticajem izvršili pritisak da se devastacija prekine, a pripreme za kandidaturu, koja će  donijeti Sarajevu višestruku korist: ekološku, komunalnu, turističku, ipak pokrene sa “mrtve tačke”...

Svaki grad čine zgrade, ali i ljudi ujedinjeni u pojam koji se može zvati duh grada. Upravo taj spoj Sarajevu daje specifičan “šmek” jedinstven u svijetu. Mješavina različitih vjera, nacija, kultura, koja je preživjela mnoga dobra, ali i zla vremena zaslužuje da dobije podršku čitavog čovječanstva i bude sačuvana za budućnost. Zato se na zaštićenoj listi UNESCO-a mora naći Baščaršija sa Tašlihanom i Bezistanom, ali i Vijećnica, Stara pravoslavna crkva, Stari jevrejski hram, Begova džamija, Katedrala, Saborna crkva, kao i ono specifično i jedinstveno mjesto zvano “Slatko ćoše” gdje se, kako kažu, spajaju Istok i Zapad. Prekrasne građevine iz orijentalnog perioda sa jedne strane Slatkog ćošeta i prekrasne građevine iz austougarskog perioda sa druge strane, moraju biti ponuđene na čuvanje i brigu stanovnicima naše planete.

 Zato apelujem da se prilikom pripreme kandidature u zaštićeno područje uvrsti, kao jedinstven i nedjeljiv, prostor od Vijećnice do Katedrale, odnosno Saborne crkve koji niko da sada nije podijelio, pa sam siguran da to neće uraditi ni UNESCO...Tako će Duh Sarajeva ostati vječan,neuništiv  i jedinstven – a kakav bi inače drugo i mogao biti..

 

Fildžan viška 8.3.2008.

 

Ćupina prvi dao novac za Sabornu crkvu

MOSTAR – Prva novčana donacija za izgradnju Saborne crkve u Mostaru legla je na račun Srpske pravoslavne crkve, kazao nam je paroh mostarski o. Radivoje Krulj. Ovu donaciju, u iznosu od 10.000 maraka, uplatio je mostarski odvjetnik Faruk Ćupina. Ćupina pak kaže kako je to uradio sa željom da se taj prelijepi Božji hram što prije vrati Mostaru. "Mostarac sam, pamtim kako je ta crkva bila lijepa i što je značila za grad i želim da mu se što prije vrati, kao jedan od simbola multietničnosti ovoga grada", kazao je Ćupina.

Za početak potrebno 5 milijuna

Paroh Krulj naglašava kako bi ovaj čin trebao biti poticaj svim ljudima dobre volje, poduzetnicima i poduzećima da se uključe u akciju “Obnovimo hram – obnovimo Mostar”. Od o. Krulja doznajemo kako uskoro kreće i tiskanje pozivnica za donatorsku večer zahvale koja će se održati 10. svibnja, a na kojoj će se objelodaniti koliko je sredstava skupljeno.
U prijašnjem razgovoru o. Krulj kazao nam je kako je za grube radove na crkvi potrebno prikupiti 5 milijuna maraka, a za cjelokupnu rekonstrukciju oko 15 milijuna maraka. Grad Mostar je u ovoj godini za obnovu Saborne crkve već izdvojio 100.000 maraka, a Federalno ministarstvo kulture obećalo je izdvojiti 200.000 maraka.

Uključio se i Boras

Također, i Vlada Hercegovačko-neretvanske županije uključila se u ovaj projekt, a na pozivnicama donatorima će se, pored imena dva entitetska premijera Milorada Dodika i Nedžada Brankovića, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića, gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića, te vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija naći i ime premijera HNŽ-a Srećka Borasa. Crkva Svete Trojice u Bjelušinama bila je najznačajniji objekt pravoslavnih vjernika u Hercegovini, a porušena je početkom rata 1992.

Vanja Bjelica

 

Dnevni list

 

Suradnja galerije u Širokom Brijegu i "Novog hrama"

 

Haim Pinto i stare priče

Suradnja  "La Benevolencije", odnosno galerije "Novi hram" s Franjevačkom galerijom u Širokome Brijegu nastavljena je. Bolje reći, dodatno uč­vršćena rijetkim kulturnim likovnim događajem - izložbom slika Haima Jamesa Pinte. O značenju ove izložbe i suradnji dvije galerije govorio je umjetnički voditelj Franjevačke galerije fra Vendelin Karačić, dok je o životu umjetnika, protkanom tragedijom i slavom, govorio Eli Tauber. Izložbu je pred mnoštvom posjetitelja i uglednika otvorila Elma Kalnitz, generalna tajnica Zajednice židovskih općina u BiH.

Tuzlanski Monmartr

Pinto je jedan od najneobičnijih izdanaka naše mješovite kulture, koji je, još davno, dok je prošlo stoljeće ulazilo u posljednju dekadu prve polovice, na poziv već iseljene sestre Erne, krenuo na predaleki prekooceanski put.

To su ona putovanja kada se više nikada ne osvrnete za sobom. Zato je i naša spoznaja o njemu prilično tanka, premda se radi o velikom umjetniku, s velikom i debelom biografskom i filmskom pričom, koje možda ne bi ni bilo, kao što vjerojatno ne bi bilo ni ove izložbe, da se te 1939. godine nije odlučio poslušati sestru i izbjeći naslućivani pakao holokausta, kojega neće preživjeti niti jedan izdanak njegove obitelji, ostale s ovu stranu velike bare.

Pinto je rođen u Bijeljini, ravno prije stotinu i jedne godine, a otac se s tom uglednom židovskom obitelji seli u Tuzlu, gdje mali Pinto počinje slikati i tom gradu ostavlja u baštinu vrlo živu aktivnost, kao što je i u domu Pintinih uvijek bilo živo, čega se u nekoliko rečenica svojedobno prisjetio i veliki mu susjed i generacijski ''parnjak'', Ismet Mujezinović. U neslužbenoj tadašnjoj tuzlanskoj čaršiji Mujezinović i Pinto su slovili za ''konkurenciju'', dok su u stvarnosti radije uživali u prijateljevanju. Jer, živote umjetnika uskoro će sudbina razdvojiti, pa Ismet kaže: ''Njegova kuća je bila kuća melodije i ritma. Dom Haima Pinte, zračenjem ugođaja skladnog odnosa u porodici, bio je često, ne samo moje, prijatno utočište, mjesto zanosnog doživljavanja lijepog, u raznim oblicima duhovnog stvaralaštva.'' Zato ne treba čuditi tvrdnja uvodničara u sjajno opremljenom prigodnom katalogu, tiskanom u povodu stote godine umjetnikova rođenja i dvadesete od njegove smrti u Meksiku, da je "kuća Pintinih nazivana tuzlanskim Monmartrom". Pinto odlazi, dakle, ravno Los Anđeles, u Holivud, gdje je Erna radila, odmah se s dobrim preporukama i s nesumnjivom snagom nadarenosti baca na rad u studiju nikog drugog, do Walta Disneya. Tu će dočekati američko državljanstvo i dodati novo, američko ime. Svoj udio u stvaranju nove povijesti i slamanja fašizma, Pinto će dati sudjelujući u teškim borbama protiv Japanaca po pacifičkim pučinama i otočjima, e da bi se tek poslije rata mogao vratiti svojoj jedinoj ljubavi - slikarstvu. I tek u 41-oj godini života steći diplomu umjetničke akademije na losanđeleškom The Chouinard Art Institute, i navaliti na izložbe.

Putovanje bez osvrtanja

Taj posao, a valjda i neki nemir zbog događaja koji bi ga psihički dotukli svaki put kada se prisjeti Bosne i obitelji, vodi ga do Mexica, i Pinto ide na još jedno putovanje bez osvrtanja. Nastanjuje se u novoj domovini 1950. godine, u potrazi za novim obzorjima i mitovima, utvrđujući svoje opredjeljenje za likovnim doživljavanjem Mexica tako što prihvaća mjesto predavača na Institutu  Allende, u San Miguel de Allendeu, ''okrećući'' i sebe i studente prema tehnici murala.

Radi ''Život i smrt Ignacija Allendea'' u suautorstvu s velikim meksičkim muralistom Siqueirosom,

onda čuveni mural ''Geneza'' u Rimu, a murali koje je potom ostavio za sobom u kalifornijskom Clairmontu i drugdje, uvrstili su Pintu među vodeće muraliste američkoga kontinenta. Na svom fakultetu bio je i šef katedre i dekan, i u mirovinu će otići kao ''dekan emeritus''.

Silu značajnih nagrada je dobio, o njemu će Carlos Merida napisati i ovo: "Rođeni slikar, sa izvanrednim mogu­ćnostima i pravi stvaralac! Njegov kolor je pojava delikatne suptilnosti najvišega dometa. Neka od njegovih djela postižu istinsku hromatsku simfoniju."

Dragan MARIJANOVIĆ   

Oslobođenje 10.3.2008.

 

Nova regionalna željeznička saobraćajnica

BiH i Crna Gora dogovorile su povezivanje dvije zemlje željezničkom prugom Čapljina – Nikšić, za šta će uskoro početi izrada projektne dokumentacije. Saobraćajnica će u suštini povezivati Sarajevo, Podgoricu i Tiranu.

Pruga Čapljina - Nikšić donijela bi nove kvalitete u željezničkom transportu u regionu. Poboljšala bi razvoj cijele istočne Hercegovine, ali i Crne Gore. Bosni i Hercegovini bio bi obezbijeđen izlaz na još dvije luke - luku Bar i luku Drač u Albaniji. Značajna je i dalja željeznička komunikacije od Tirane prema Skoplju koridorom 8, kojim bi BiH dobila kraći put prema istoku i mogla koristiti više sredozemnih luka značajnih za bosanskohercegovačku privredu. Direktor Željeznica Federacije BiH Narcis Džumhur:

„Veliki giganti zahtijevaće od nas duplo više prijevoza nego što sad vozimo. U narednim godinama samo za Mital treba da vozimo blizu 10 miliona tona. Ove godine samo za njih vozimo oko 2 miliona - znači 2,300.000 tona. I moraju se stvoriti uslovi za budućnost i normalno funkcionisanje tih velikih giganata.“

Gradnja pruge Čapljina - Nikšić planira se već godinama. Memorandumom o zajedničkim aktivnostima, koji su potpisale BiH i Crna Gora, počele su aktivnosti na izradi projektno - studijske dokumentacije. Ova predfizibiliti studija trebala bi biti gotova u narednih šest mjeseci, a radovi na gradnji pruge trebali bi početi 2012. godine. Ministar komunikacija i prometa BiH Božo Ljubić kaže da je ova željeznička komunikacija dobar poticaj za privredno povezivanje i razvoj dvije države:

 „U oblasti prometne infrastrukture postoje definirani regionalni prvaci koji su od interesa za obadvije zemlje. To su cestovni pravac Sarajevo - Foča - Podgorica i dalje prema Tirani, te željeznički pravac Čapljina - Trebinje - Nikšić - Podgorica i dalje prema Tirani koji je važan za obadvije zemlje, ali svakako i za jugoistok Evrope. Željeznička pruga Čapljina - Nikšić je veoma zahtjevan projekat i traži detaljan i sustavan rad i upravo ovaj početak i ovo potpisivanje Memoranduma je početak jednog sustavnog rada na ovom vrlo važnom i zahtjevnom projektu.“

 Ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Crne Gore Andrija Lompar navodi da je željeznička komunikacija u regionu identifikovana kao evropski prioritet za zapadni Balkan:

 „I zbog toga je ova incijativa za izgradnju željezničke pruge koja bi povezala Podgoricu, Nikšić i dalje do Čapljine, ali isto tako i ovaj krak koji ide od Podgorice prema Skadru i dalje prema Tirani nešto što je za čitavu regiju izuzetno značajno i predstavlja povezivanje u željezničkom smislu tri glavna grada, Tirane, Podgorice i na kraju Sarajeva, u ovom dijelu - i to ne samo da je prioritet država u regionu nego je to nešto što je identifikovano i kao evropski prioritet za ove prostore.“

Direktor Željeznica Federacije BiH Narcis Džumhur kaže da je pruga Čapljina - Nikšić značajna i za razvoj turizma:

„Ova pruga nije samo važna za BiH. Ona je važna za tranzit za zemlje u srednjoj Evropi, znači sjevernu Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku, Češku itd. i zato su nam potrebne nove komunikacije. Naravno, da ne govorim u ekološkom smislu - ta bi pruga bila elektificirana. Što se tiče turizma, tu se dobija još nova jedna dimenzija i ostavljaju se mogućnosti priključka na razne regije na Jadranu.“

Predstavnici Evropske komisije spremni su finansirati izgradnju studije koja bi ponudila više idejnih rješenja za gradnju pruge Čapljina - Nikšić.

Kada je riječ o saobraćajnoj komunikaciji, za region je posebno važan i jadransko - jonski autoput, kaže ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Crne Gore Andrija Lompar i dodaje da je dogovor o formiranju sekretarijata tog puta postignut, te da će njegovo sjedište biti u Podgorici:

 „Da pokušam da sa ministrima svih zemalja kroz koje prolazi jadransko - jonski autoput obezbijedim saglasnost i dogovor o formiranju jednog sekretarijata koji bi intenzivirao sve aktivnosti na tom vrlo važnom putnom pravcu za sve zemlje jadransko - jonske inicijative. I zahvaljujem se na tome što smo od svih učesnika dobili podršku za takav jedan projekat i vrlo brzo počeće i realizacija, odnosno funkcionisanje tog sekretarijata.“

Marija Arnautović

Slobodna Evropa 6.3.2008.

 

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pomoć za Igora Petrova Link

Pruži ruku i budi drug Link