Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

I UNESCO se uključuje u akciju obnove porušene Saborne crkve

MOSTAR – Nakon što su se sve razine vlasti, ali i sami građani uključili u akciju obnove Saborne crkve u Mostaru, to će učiniti i UNESCO. Od predsjednika državne Komisije za suradnju s UNESCO-m Slobodana Šoje doznajemo kako će generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura prilikom posjeta Mostaru 25. i 26. ožujka biti nazočan i prezentaciji projekta rekonstrukcije Saborne crkve, na ruševinama iste u Bjelušinama.

Lobiranje UNESCO-a

Poznato je da su predstavnici UNESCO-a izrazili želju da sudjeluju u rekonstrukciji tri simbolična vjerska objekta u našoj zemlji – džamije Ferhadije u Banjoj Luci, Srpske saborne crkve u Mostaru i katoličkog samostana Plehan u Derventi. Zna se da UNESCO ne izdvaja novac za obnovu vrijednih objekata, no mogućnosti utjecaja istog na zemlje i organizacije koje to čine, je nemjerljiv. Stoga se očekuje da će upravo UNESCO i lobirati kod brojnih država da izdvoje sredstva za crkvu u Mostaru. Paroh mostarski Radivoje Krulj, nositelj projekta obnove, kaže nam kako je iznenađen pozitivnim reakcijama građana na akciju “Obnovimo hram – obnovimo Mostar”. Prema njegovim riječima, početkom svibnja bit će upriličena i donatorska večer zahvalnosti za sve donatore, a podjela tri tisuće pozivnica za sudjelovanje institucija i pojedinaca u obnovi Saborne crkve (crkva Svete Trojice) u Mostaru počela je jučer.

Akcija ujedinila Mostarce

U akciju rekonstrukcije hrama već se uključilo na desetke Mostaraca, neki od medija i pojedinaca, svih vjera i nacija, volonterski rade na obavještavanju građana o akciji, potencijalnim donatorima i donacijama, a preksinoć je u SPKD-u Prosvjeta organiziran i sastanak Odbora za obnovu crkve, na kojem je dogovoreno daljnje djelovanje. Za grube radove na Sabornoj crkvi potrebno je sakupiti pet milijuna maraka, a cjelokupna rekonstrukcija košta oko petnaest milijuna maraka, pa je stoga, poručuju iz SPC-a, svaka donacija vrijedna. Saborna crkva u Mostaru prije rata slovila je za jedan od najljepših pravoslavnih hramova na ovom dijelu Balkana, a želja Srpske pravoslavne crkve i svih dobronamjernih Mostaraca jest da ova bogomolja i jedan od ljepših kulturno-povijesnih spomenika ponovno zasja nad Mostarem punim sjajem.

Vanja Bjelica

Dnevni list

Malo donacija za gradnju Ferhadije

BANJALUKA - Gradnja Ferhat-pašine džamije u Banjaluci dobro napreduje iako donacija nema onoliko koliko se očekivalo, izjavio je juče Omer Branković, ministar za izbjeglice i raseljena lica RS.

"Budžetom Vlade RS za ovu godinu je izdvojeno 1,3 miliona maraka za Ferhadiju, a prošle godine Vlada je dala pola miliona. Koliko sam čuo, Vlada FBiH se ove godine po prvi put odlučila da se uključi i izdvoji milion maraka. Međutim, osim ovih sredstava, nije bilo nekih značajnih izdvajanja", kazao je Branković.

On je istakao da je bilo pojedinačnih, ambasadorskih donacija i donacija jedne arapske zemlje, i to Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali da je to nedovoljno.

"Nažalost, koliko znam, osim ovih donacija, niko drugi se nije oglasio. Ali to ne znači da nećemo nastaviti sa daljim aktivnostima oko izgradnje i prikupljanja sredstava da bi to dovršili", poručio je Branković.

On naglašava da se radi o o specifičnom vidu izgradnje zbog čega svaki kamen koji se uzida u Ferhat-pašinu džamiju mora biti kompjuterski obrađen. Za gradnju Ferhadije, kaže on, pronađeno je 70 odsto njenog originalnog kamena, i ističe da će količina kamena koja nedostaje biti eksploatisana iz istog kamenoloma iz kojeg potiče i originalni kamen.

"Vlada RS je u prošloj godini dozvolila da se taj kamen koji će nedostajati za izgradnju Ferhadije eksploatiše bez naknade", kaže Branković.

On je rekao da je teško procijeniti kada bi gradnja Ferhadije mogla biti privedena kraju. Zaključio je da bi to brže išlo kada bi bilo više sredstava, pretpostavlja da će gradnja, zato, ipak potrajati.

Ferhat-pašina džamija srušena je u vrijeme rata u BiH 1992. godine.

Goran Maunaga

Nezavisne novine

Imao sam priliku da osvetim ubijenu kćer

Uobičajeni dan otpočinje s ispijanjem kafe i partijom šaha s prijateljima. Svojevremeno je svoje penzionerske dane upravo tako zamišljao, ali je agresija na BiH njegov život promijenila. Arif Ahmetašević je 25. maja 1995. godine u masakru na tuzlanskoj Kapiji izgubio 20- godišnju kćerku Edinu.

Užas na Kapiji

-Bio sam na vojnom zadatku kada se dogodila tragedija na Kapiji. Odmah sam došao na UKC «Tuzla» i saznao kako je jedan geler od ispaljene granate ubio moju kćerku – kaže Arif Ahmetašević, koji je prije agresije na BiH bio poznati staklorezac iz «Slanog grada».

Četiri mjeseca kasnije, te 1995. godine, kao pripadnik Armije BiH na planini Ozren odakle je ispaljen smrtonosni hitac na tuzlansku Kapiju Arif Ahmetašević, je zajedno sa saborcima zarobio grupu srpskih vojnika. Imao je priliku za osvetu, ali je postupio po pravilima Ženevske konvencije.

Gnusni zločin

- Ne bih ja puno o tome. Počinioci tog gnusnog zločina davno su se razbježali s Ozrena, a ti zarobljenici su bili obični vojnici – kaže on. pak, zbog humanog postupanja sa zarobljenicima Arif Ahmetašević, je poslije prijedloga Srpskog građanskog vijeća 2005. godine dobio priznanje za humanistu godine od Internacionalne lige humanista iz Graca. - Nisam ni znao da sam nominovan. Sjedio sam na terasi i gledao televiziju kada su pročitali moje ime – kaže on. oš nam je ispričao kako je 1960. godine Arif Ahmetašević izučavao staklorezački zanat. Do agresije na BiH držao je radnju u Tuzli, a od 2000. godine je u penziji.

- Sticajem okolnosti krenuo sam na staklorezački zanat. Ipak, uvijek sam volio raditi sa staklorezačkom galanterijom, pa sam tako ostvario kontakt sa tuzlanskim umjetnicima kojima sam uramljivao slike. Zbog staklorezačkog zanata sam zapostavio sevdalinku koja je moja prva ljubav – kaže Arif Ahmetašević, koji je u saradnji sa Institutom sevdaha Omera Pobrića snimio CD s 10 sevdalinki.

E.Skokić

Kako sam natjerao Mujkanović da zapjeva

- Znao sam prije 40 – ak godina zapjevati u KUD-u. No, prije dvije godine sam u saradnji sa Omerom Pobrićem, snimio CD. Sevdalinka je lijek za ranjenu dušu. To dobro znamo ja i Muhamed Mujkanović. Upravo sam ja jedan od krivaca što Muhamed Mujkanović, nije prestao pjevati poslije njegove velike porodične tragedije kad je izgubio dva sina– kaže Arif Ahmetašević, koji je i član Upravnog odbora Udruženja penzionera Tuzle koje broji oko 18.150 članova.

San

Kako žive Srbi podno Šar-planine

PRIZREN - Malobrojni mještani Bogoševca, srpskog sela podno Šar-planine, sa desne strane regionalnog puta Prizren - Štrpce, ne znaju da je Kosovo 17. februara proglasilo nezavisnost.

"Ma, nemojte mi reći, nisam čula i nisam ništa znala o tome. Baš me čudite", rekla je mještanka Bogoševca Dušanka Tanasković na vijest o proglašenju nezavisnosti.

Prisjeća se ona da je tog dana bilo nečeg neuobičajenog, ali joj ni na kraj pameti nije palo da je riječ o veselju zbog proglašenja nezavisnosti. Nema, naime, ni radio ni TV program, a o štampi i ne pomišlja.

Tek su joj ovih dana djeca kupila neki mobilni telefon. Odakle bi, kaže, mogla da zna šta se dešava? "Niti sam znala da li će biti nešto ili ne. Na cesti sam čula pre nešto više od mesec dana sirenu na kolima, ali i zurle i gočeve. Pomislila sam, međutim, da je to uobičajeno i da je reč o nekoj svadbi. Nije me bilo strah", kaže ona. Tanaskovićeva, koja je jedna od šestoro žitelja u Bogoševcu i nikada nije napustala rodno selo, kaže da ni prije, ni poslije 17. februara, nije imala problema. "Ne, nisam imala nikakvih problema. Grehota je govoriti nešto što nije istina. Često nas obilazi Kosovska policijska služba, i danju i noću. Osetim ih ja i znam da su tu, ali nas niko nije dirao. Stara sam i moram istinu da govorim."

Ova sedamdesetogodišnjakinja ne misli da napusta selo. Tu je rođena, cio život je tu provela, tu joj je suprug sahranjen, pa i ona ostaje u Bogoševcu.

"Ako ostanu svi koji su i do sada bili tu, ostaću i ja. Neću se pomerati sa svog praga i nije me strah. Kada Albanci mogu da žive ovde, živeću i ja. Pa, nećemo da se bijemo, nećemo se svađati. Neće da mi otimaju, valjda, imanje. Zašto da idem i ostavim sve moje imanje. Ostaću, a verujem da će mi, kao i do sada, dolaziti deca koja žive u okolini Beograda", kaže ona.

Tanaskovićeva pokazuje na šporetu šerpu njenog prijatelja Albanca iz Prizrena koji svakodnevno dolazi kod nje i tu kuva jelo jer, kako kaže, u gradu često nemaju struju, a ona uvijek imam drva i loži šporet.

"Dolazi kod mene moj prijatelj Iso sa suprugom Dritom, a sa njima često dolazi i snaha s unukom. Lepo se družimo i uvek mi pomaže kada mi bilo šta zatreba. Moj sin Rade, koji je poljoprivredni inženjer, bio je pobratim s njima, pa se to prijateljstvo i dalje nastavlja. Ovde dolaze i moje komšinice Bošnjakinje iz susednog Mušnikova, a i ja idem kod njih. Zovu me i na svadbe i tada baš uživam prisećjući se kako je nekada ovde vladala sloga i nije se vodilo računa ko je koje vere ili nacije", kaže starica.

Tanaskovićevu u selu zovu portparolom, jer se ne libi da priča s novinarima, ima u kući brojne slike s novinarskim ekipama iz gotovo cijelog svijeta.

Nezavisne novine/Beta

Prekogranična kulturna suradnja

Projekt »Heart of Istria« financira se iz Programa za susjedstvo Slovenija-Mađarska-Hrvatska 2004.-2006., a provodi ga Istarska županija u partnerstvu s Univerzom na Primorskem, općinama Kopar, Izola i Piran te Gradom Buzetom

PULA - »Heart of Istria« je važan kulturni projekt koji dokazuje da Istarska županija ne propušta priliku kandidirati svoje projekte za europske fondove. Projekt doprinosi kulturnoj baštini Istre i dokaz je da je kultura iznad politike te da je međunarodna kulturna suradnja između Hrvatske i Slovenije neopterećena dnevnopolitičkim zbivanjima, kazao je Valerio Drandić, istarski dožupan, na jučerašnjoj konferenciji za novinare u pulskoj galeriji Cvajner.
Na konferenciji su predstavljeni četverojezični promotivno-edukativni film »Heart of Istria«, knjiga »Pietrapilosa« Darka Darovca, knjiga na slovenskom »Ples smrti« Tomislava Vignjevića, četiri brošure kulturnih itinerera o istarskim freskama, istarskim kaštelima, graditeljskoj baštini venecijanskog razdoblja, arheološkim parkovima i putu bogova te dva kataloga radova s integriranim prikazom istraživanja.
Oriano Otočan, član Poglavarstva zadužen za međunarodnu suradnju i europske integracije, također se osvrnuo na važnost projekta u odnosu na europske fondove i napomenuo da je cilj Istarske županije razviti administrativne i organizacijske kapacitete koji bi čim bolje znali zatražiti sredstva iz tih fondova i realizirati projekte.
Prikazan je kratki dokumentarni film edukativnog karaktera koji je, poput predstavljenih brošura, također podijeljen na četiri teme: Istarske freske, Istarski kašteli, Graditeljska baština venecijanskog razdoblja, Arheološki parkovi i put bogova.
Autor tekstualnog dijela u filmu je Mladen Lučić, glazbu je skladao Livio Morosin, a snimatelji su Mirsad Piralić, Krešimir Miličević, Dragan Marković, Mladen Lučić i Zlatko Rojnić, a organizatorica je Mladenka Batalić.
Nakon prikazivanja filma povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner prigodnim je govorom otvorila izložbu fotografija Renca Kosinožića. Napomenula je da je autor u svojim fotografijama uspio predstaviti Istru onako kako ju on vidi, ali u gabaritima projekta »Heart of Istria«
Projekt »Heart of Istria« financira se iz Programa za susjedstvo Slovenija-Mađarska-Hrvatska 2004.-2006., a provodi ga Istarska županija u partnerstvu s Univerzom na Primorskem, općinama Kopar, Izola i Piran te Gradom Buzetom. Zajednički cilj projekta je razvoj prekograničnih turističkih itinerera kroz urbana i ruralna područja slovenske i hrvatske Istre te znanstvena valorizacija kulturnih resursa i odredišta.

B. VINCEK

Glas Istre

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba