Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Tri kamena Ferhadije

Bosnu i Hercegovinu napustio je šezdesetih godina prošlog vijeka i iako u Njemačkoj, gdje živi. ali i u cijeloj Evropi, već tri decenije djeluje kao etabliran umjetnik, Prerad nikada nije pokidao veze s vlastitim korijenima. Tim više je priča nam, za njega bio šokantan početak devedesetih kada se počeo naslučivati rat na prostorima bivše Jugoslavije. Upozoravao je Mile Prerad svoje komšije Srbe, Hrvate i Bošnjake u rodnom selu Niševići kod Prijedora, na obroncima Kozare, da ne dozvole da pobijedi mržnja.

Nije to taj most

-Ja sam tada vidio da je situacija napeta, da će do katastrofe doći. Savjetovao sam narod da nije ono što je bilo igra nekih heroja, da se prolijeva krv, da se ubija, kazuje Prerad.

Usamljeni glasovi razuma, nažalost, nisu pomogli ni BiH ni Omarskoj, koja se nalazi nedaleko od Preradovih rodnih Niševića. Desili su se zločini za koje je čuo cijeli svijet.

No, vjerujući u unutrašnju dobrotu običnih ljudi, svoju ljubav prema zemlji, za koju kaže da je bila Evropa i prije Evrope jer su u njoj prije rata živjeli svi narodi i vjere, ispoljavao je i tokom rata. Želeći dokazati da je moguće živjeti i raditi zajedno, 1993. organizovao je izložbu djela 18 umjetnika svih nacionalnosti iz Banja Luke u više gradova u Njemačkoj.

-U svom autu sam vozio radove 18 umjetnika koje sam prokrijumčario kroz sve granice samo da bih im pomogao da prodamo nešto i da im te pare vratimo, da mogu da žive, da budu skupa, da se ne razdvajaju, pojašnjava on.

Ipak, pažnju svjetske javnosti Mile Prerad skrenuo je iste te godine kada je, revoltiran ratom i užasima koji su se dešavali, a koje niko nije htio da zaustavi, demonstrativno prerezao svoju sklupturu Isusa Hrista usred Brisela.

-Bila je to teška situacija. Neki su mi ljudi prijetili da će me ubiti. Ali, ja sam samo htio da upozorim vođe koje zarađuju pare od toga da nas ne varaju, ističe Prerad.

Dodaje da je ono što je u njemu i kao čovjeku i kao umjetniku izazvalo najviše ogorčenja i tuge bilo uništavanje vjerskih objekata u BiH. Na vijest da je Ferhadija, najljepša banjalučka džamija, srušena, zamolio je prijatelje da mu donesu tri kamena koja su simbolički trebala da predstavljaju tri konstitutivna naroda u BiH, osjećajući da će ona jednog dana ipak biti obnovljena.

-Jedan kamen je vraćen. Još dva imaju, oni će biti vraćeni kada se džamija počne graditi. Ali, posebno mi je žao što mi našu džamiju, naš spomenik onih vremena uništismo. Taj spomenik se ne može više tako napraviti i ako ga napravimo, kao što je most u Mostaru-on je napravljen, ali to nije taj most, smatra Mile.

Mirotvorci s oružjem

S Miletom Preradom smo razgovarali za njegovog posljednjeg boravka u rodnim Niševićima. S dosta gorčine nam je rekao da, iako je rat stao, mira u BiH još nema. Za sve su, kaže, krivi političari koji su se kroz rat htjeli obogatiti.

-Mrze se. Otvorite, pa vidite šta se piše, šta se čita., šta se prikazuje. Gdje su ti mirotvorci koji danas-dane nose nose oružje po Bosni da nas mire? Zašto oni trpe te političre koji pljuju, koji jedan na drugoga udaraju, idu. To nije mir. Ti ljudi pripadaju Den Hagu, naglašava Prerad.

Gordana Katana

Oslobođenje 6.4.2008.

Prijatelji centra složili su se da ovakvih druženja treba biti više

Tuzla - Udruga Prijatelji koja djeluje pri Katoličkom školskom centru sv. Franjo u Tuzli, i ove godine je organizirala druženje roditelja i prijatelja ovog centra. Bila je to nezaboravna noć ispunjena pjesmom i plesom na kojoj je bila priređena, tombola i aukcija slika, čiji su autori učenici, a sav novac od prodaje slika ići će u razvoj ove škole. U svom obraćanju ravnatelj centra, vlč.Vlatko Rosić, podsjetio je sve nazočne na značaj prijateljstva i njegovu bit.

Najvrjednije je ulaganje u djecu

“Prijateljima je zajedničko djelovanje u interesu onog drugog. Najviše što možemo učiniti za prijatelja jest jednostavno biti njegovim prijateljem”, kazao je vlč. Rosić i zahvalio svim prijateljima koji doprinose ulaganju u ono najvrijednije, a to su djeca. Nedavno održano druženje prijatelja je bila prilika da se sjete stvaranja ove škole u Tuzli. “Prije nešto više od deset godina razmišljali smo kako školu modernizirati, učiniti je vrhunskom i privlačnom za sve generacije. Radom i upornošću svih djelatnike ovog centra, KŠC sv. Franjo u Tuzli je postao suvremena obrazovna institucija iz koje su izišli mnogi učenici, danas poznati i priznati pravnici, profesori, liječnici i što je najvažnije zdrave i izgrađene osobe”, rekao je fra Martin Antunović, ravnatelj opće gimnazije pri ovoj školi. Ravnateljica osnovne škole Žana Altumbabić, istaknula je da je bilo i teških dana, ali zahvaljujući prijateljima sve se prepreke lakše prebrode.

Ovakva druženja češće organizirati

Veliki broj roditelja se odazvao druženju s prijateljima. “Drago mi je što sam večeras ovdje, kao roditelj sam ponosna. Ovo je idealna prilika da se sretnem s drugim roditeljima da razmjenimo iskustva, a i da porazgovaram s nastavnicima. Ovakvih druženja ubuduće treba biti više, jer se obično samo sastajemo na roditeljskim sastancima”, kazala je Vesna Nikić, mama učenice VI razreda.

Piše: Maja Nikolić

Dnevni list

U Mostaru sam kao kod kuće

Mostar - Kemal Monteno je najpoznatiji bosanskohercegovački kantautor i naš najveći šansonijer te jedan od najboljih kantautora na području bivše Jugoslavije. Monteno je prvi put nastupio na desetim jubilarnim Danima Matice hrvatske Mostar kada je gostovao na koncertu “Sarajevo na Mostarskom proljeću”. Uz Montena, na koncertu su nastupili i Hari Varešanović, Sandra Bagarić, Ivica Šarić i Amila Bakšić. Istaknuti sarajevski umjetnici najveće hitove su pjevali uz pratnju Sarajevske filharmonije, kojom je dirigirao Emir Nuhanović.

U Mostaru pjevam od 1967.

“Pjevati u Mostaru… to je isto kao da pjevam u svojoj kući. Od 1967., znači već više od 40 godina nastupam i dolazim u Mostar. Mostar je moj grad, tu se osjećam kao kod kuće”, kaže nam Monteno. Rođen je 1948. u Sarajevu, gdje u drugoj polovini 60-ih godina počinje i svoju veoma bogatu i uspješnu karijeru, i to nastupom na festivalu “Vaš šlager sezone” 1967. Od tada je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovito odnosi prve nagrade kao izvođač, autor glazbe i autor teksta. Za “Šlager sezone” nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 70-ih izveo je i svoju najpoznatiju pjesmu “Sarajevo ljubavi moja”, koju su u Mostaru na kraju koncerta zajedno otpjevali svi izvođači, a publika ih nagradila višeminutnim pljeskom. “Ta pjesma je nastala 1977. Nastala je spontano. Tko će pjevati o Sarajevu ako neću pjevati ja ili netko tko je rođeni Sarajlija, i napisati tu pjesmu”, kaže Monteno.

“Sarajevo ljubavi moja” je nastala spontano

“Postoji puno pjesama o Parizu, Splitu, Rimu, Firenzi... i mnogim gradovima svijeta, a najmanje o Sarajevu. Postoji i starih pjesama, vrlo lijepih. Međutim, ova je pjesma, ono što se kaže, ostala u raji, kao neka naša himna”, objašnjava on. Kaže nam kako se ta pjesma, koju danas pjevaju skoro sve generacije kao neku himnu, tek poslije rata počela ozbiljnije slušati. “Prije je to bila pjesma o gradu i ljubavi, a poslije rata je dobila drugu dimenziju”, kaže Monteno. U toj pjesmi se sve sastalo - ljubav, mir, duh grada... Čovjek koji je svakako bio, (a valjda je i sada) jedan od simbola Sarajeva je pokojni Davorin Popović.

Radim s ljudima koje volim

“Mi smo bili prijatelji ne samo s one glazbene strane, poznavali smo se prije nego što je i on počeo pjevati, a i ja”, kaže Monteno. Surađivao je s mnogim pjevačima i pisao pjesme za mnoge od njih. Samo neki s kojima je Monteno snimio duete su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić i drugi. “Radim s onim ljudima koji osjećaju i isto misle glazbeno kao i ja. Prije svih, to je moj Stipica Kalogjera, aranžer, a u životu sam od aranžera radio samo sa Stipicom, Nikšom Bratošem i Rankom Richtmanom. Od drugih, tu su Arsen Dedić, Alija Hafizović i još mnogi drugi. Za neke sam i ja pisao stihove. Radim s ljudima koje ja volim i koji misle isto kao ja”.

Uskoro novi album

U posljednje vrijeme Monteno najviše nastupa u inozemstvu.
“Poslije rata, kako je grad bio razvaljen, bio sam osuđen da malo više radim u inozemstvu i hodam po svijetu. Vrlo malo sam u Sarajevu. Prije Mostara bio sam u Oslu, prije toga u Goetteborgu, pa Stockholmu...”. Ljeto će, kaže, naravno, provesti radno, ali nastojat će se i odmarati. Posljednji album “Dunje i kolači” objavio je 2004. Trenutno radi na novom i uskoro počinje snimanje dva dueta - jedan s Ninom Badrić, a jedan sa Željkom Samardžićem.

Piše: A. Copf

Dnevni list

Grad obezbijedio zamjensku parcelu

Banja Luka - Izgradnja jevrejskog kulturnog centra i sinagoge na lijevoj obali Vrbasa, kod mosta Venecija, uskoro bi trebalo da počne.

Prema riječima Jakova Danona, predsjednika Udrženja Jevreja, za mjesec dana trebalo bi da budu poznati detaljniji podaci o realizaciji projekta.

Iz Administrativne službe grada saopšteno je da je grad obezbijedio zamjensku parcelu za izgradnju objekta za potrebe Jevrejske zajednice, te da je takav objekat planiran Regulacionim planom.

"Kako je u pitanju manja parcela od one koju je zajednica potraživala, postignut je dogovor da grad, nakon procjene vrijednosti od strane ovlaštenih ustanova, isplati razliku u novcu", rekao je Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada, i naglasio da će ostali zahtjevi za pomoć u gradnji objekta biti razmotreni.

Danon je kazao da će izgradnjom ovog objekta grad dobiti internacionalni kulturni prostor.

"U okviru centra nalaziće se košerski restoran, starački dom za naše članove, muzej, savremeni multimedijalni centar za prezentacije i molitveni prostor", rekao je Danon.

Istakao je da će zbog malog broja članova biti građena sinagoga koja će biti između sefardske i aškenanske sinagoge.

"Postoje sefardska i aškenanska sinagoga, ali kod nas u gradu se neće moći praviti razlika jer će joj položaj biti s istočne strane, što je obilježje sefardske, ali će imati i neka obilježja aškenanske sinagoge", precizirao je Danon.

Pretpostavlja se da u gradu na Vrbasu živi oko 70 jevrejskih porodica. Udruženje Jevreja broji oko stotinu članova, od kojih je 50 odsto mlađe od 34 godine.

"To je dokaz da se zajednica ne smanjuje i da ćemo izgradnjom objekta sačuvati svoj vjerski i nacionalni identitet", zaključio je Danon.

Jevreji

Jevrejski Seferadi s Iberijskog poluostrva u Banjaluku su počeli doseljavati u 19. vijeku. Svoju opštinu osnovali su 1848. godine, a potom i hram. Askenanzi su doseljavali za vrijeme austrougarske okupacije. Do Drugog svjetskog rata grad je imao četiri sinagoge, koje su nacisti pretvarali u javne kuće. Godine 1952. Savez jevrejskih opština SFRJ prodao je svoj prostor u Banjaluci. Aktuelni ugovor o gradnji centra s gradom je potpisan pet godina nakon pregovora.

Igor Vinčić

Nezavisne novine

Još jedna akcija pomoći porodici Čede Ivkovića

Link

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba