Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Treći regionalni susret pisaca Na pola puta u Užicu, od 22. do 25. aprila

Estetske i etičke vrednosti književnosti

Užice - Treći susret pisaca iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije pod nazivom Na pola puta biće održan od 22 do 25. aprila. Naziv ukazuje na to da je Užice na pola puta od Sarajeva do Beograda, a istovremeno sugeriše i na potrebu uspostavljanja novog načina komunikacije i pokazivanja interesa za druge i njihova iskustva. Organizator je Užička gimnazija, na inicijativu Ružice Marjanović, profesorke književnosti u ovoj školi, i Nenada Veličkovića, književnika i predavača na Filološkom fakultetu u Sarajevu. Finansijsku podršku obezbedili su Ministarstvo za kulturu Srbije i užička opština. Užički susret pisaca iz regiona osmišljen je kao interaktivni odnos književnika i učenika, a njegove specifičnosti su u tome što pisci u užičkim školama drže redovne časove književnosti, a uveče se organizuju javna čitanja i razgovori. Osim estetskih vrednosti dela književnika koji učestvuju na ovom festivalu, svakako su bitne i njihove etičke odrednice kroz kritički odnos prema problemima i moralnim vrednostima društava u regionu.

Ove godine učesnici festivala biće akademik Zdenko Lešić, Faruk Šehić, Nenad Veličković (Sarajevo), Predrag Lucić (Split), Boris Dežulović, Jasmina Ahmetagić, Saša Ilić, Vladimir Arsenijević, Tomislav Marković (Beograd) i Dušan Spasojević (Valjevo). Gosti će biće Lamija Begagić iz Sarajeva, Dejan Ilić, vlasnik izdavačke kuće Fabrika knjiga i Minja Bogavac iz Beograda. Zbog rekonstrukcije zgrade Užičke gimnazije, književne večeri, čiji će moderator biti Nenad Veličković, biće organizovane u izložbenoj sali Narodnog muzeja u Užicu, s početkom u 20.30.
Ističući da je ovogodišnji susret nastavak poetike, entuzijazma i energije od pre tri godine, Ružica Marjanović navodi za Danas da se nastavlja potraga za novim prostorima i načinima kako da se dobra knjiga približi čitaocima. "Svi segmenti našeg festivala su dugo i pažljivo osmišljavani, ali se čini da će učešće teoretičara književnosti i akademika Zdenka Lešića kao i književne kritičarke Jasmine Ahmetagić, dati sasvim novi kvalitet časovima književnosti", ocenila je ona i dodala da će Nenad Veličković ove godine držati čas književnosti u osnovnoj školi, pošto već dugo radi na pripremi drugačije čitanke za osnovce. "Užičanima će posebno biti zanimljivo učešće Dušana Spasojevića, autora drame koja ih je oduševila, a za koju je Atelje 212 dobio nagradu za najbolju predstavu na prošlogodišnjem Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu. Verujem da će publika biti oduševljena i Sašom Ilićem i Tomislavom Markovićem, koji će se predstaviti u sredu, 23. aprila u okviru večeri Betona", istakla je Ružica Marjanović, i dodala da je završno veče rezervisano za poznati dvojac Lucić - Dežulović, kojima će se pridružiti Vladimir Arsenijević i sjajni pesnik i prozni pisac iz Sarajeva Faruk Šehić, koga užička publika tek treba da upozna.

N. Kovačević

Gimnazijalci deo sveta

U okviru pratećeg programa, 23. aprila u 19 časova, pozorišna grupa Užičke gimnazije izvešće predstavu San letnje noći Vilijema Šekspira, u okviru Međunarodnog festivala Šekspir 24 i time se pridružiti pozorišnim trupama mladih širom planete, koji će u 24 vremenske zone u jednom danu, obeležiti 444 godine od rođenja ovog velikog dramskog pisca. Po istom tekstu predstavu su pripremili i učenici Druge sarajevske gimnazije, koji će biti gosti užičkih gimnazijalaca i taj komad izvešće iste večeri. Pored toga, biće priređen i mini sajam knjiga, na kome će biti ponudjena izdanja koja su preporučili pisci učesnici proteklih susreta.

Danas

Komšić u Pragu otvara izložbu Safeta Zeca

Prag - Večeras će u praškom muzeju Kampa član Predsjedništva BiH Željko Komšić otvoriti veliku izložbu jednog od naših najvećih i najpoznatijih akademskih slikara Safeta Zeca. Na službenoj stranici ovog muzeja djela Safeta Zeca opisana su kao tehnički savršena.
“Posvetio se uglavnom pejzažima s naznakama civilizacije; njegova djela također prikazuju figurativne motive. Njegovi tehnički savršeni crteži i ulja na platnu postižu atmosferu u kojoj se autor povezuje s talijanskim magičnim realizmom s početka 20. stoljeća. Njegovi radovi u sebi imaju neku posebnu tajnovitost.” Jedan od naših najvećih umjetnika češkoj publici predstavit će se izborom crteža i malih slika.

Spaljen, pa obnovljen atelje u Počitelju

Safet Zec je jedan od najcjenjenijih umjetnika. Kad je 2004. u sjedištu UNESCO-a otvorena njegova velika izložba (otvorio ju je generalni direktor UNESCO-a Koïchiro Matsuura), u jednom intervjuu Zec je govorio i o Počitelju, malom povijesnom gradu blizu Mostara, koji je bio poznat po umjetničkoj koloniji, a u kojemu je Zec imao svoj atelje. “Odrastao sam u gradu gdje džamije, katoličke i pravoslavne crkve stoje jedna uz drugu. Moji prijatelji su različitog etničkog podrijetla i različitih vjera, ali nikad nisam osjetio neko neprijateljstvo. Bio sam užasnut katastrofom koja je pogodila moju domovinu”, kazao je tad Zec. U Počitelju je u ratu njegov atelje spaljen, grafike i bakrorezi zauvijek su nestali.

Počitelj kao sudbina

Međutim, Zec od Počitelja nikad nije odustao. Atelje je obnovljen, a u lipnju prošle godine Safet Zec je zajedno sa suprugom ponovno došao i svečano pred znatiželjnom publikom odlio prvu grafiku, koja je, kazao je tad Zec, trebala označiti početak i povratak života u umjetnički grad Počitelj.
“Od nekoliko posljednjih događaja, od kojih su jedan ljepši od drugog, ovaj stavljam na prvo mjesto. Ovo je nešto što nam svima daje tu jako potrebnu nadu da život treba i mora biti vraćen, sa svom ovom restauracijom i, nažalost, sporim povratkom ljudi i života”, kazao nam je tad Zec. Počitelj je za njega uvijek bio radna sredina. I za njega ga, kako je kazao, veže posebna ljubav, ne dekorativna. Počitelj je kao sudbina - morate ga posjetiti, a on, kako kaže, kao životinja, osjeti ljude koji istinski vole Počitelj.

Istinski veleposlanik

Safet Zec je odavno pravi kulturni veleposlanik BiH u svijetu. Dobitnik je više od 20 međunarodnih nagrada, među kojima i posebne nagrade na Međunarodnom trijenalu crteža u Kanagawi, Japan (1998.), i prve nagrade Prijatelja Leonarda Sciascije u Milanu, Italija (2003.). Dobitnik je i Ordena za umjetnost i književnost Republike Francuske, i to je prvi orden iz oblasti slikarstva koji je dodijeljen nekom našem umjetniku. Međutim, od naše zemlje nagradu nema.

Piše: A.Copf

Dnevni list

Presjek pozorišnih tendencija u regionu

Herceg Novi - Premijerom drame Naš čovjek večeras u 20 i 30 u Dvorani Park počinju 13. Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti koje se ove godine održavaju pod motom Teatar bez granica.
Publika će za 15-tak dana koliko traje HAPS vidjeti sedam predstava iz regiona koje su se izdvojile umjetničkim dometima i koje je vidio veliki broj gledalaca, kazao je na konferenciji za novinare umjetnički direktor manifestacije Zoran Živković. Pored Našeg čovjeka na programu su predstave Danilo Crnogorskog narodnog pozorišta, U posjeti kod gospodina Greena GDK Gavela iz Zagreba, Ljepotica i zvijer Teatra mladih i Gradskog pozorišta iz Podgorice, Helverova noć Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, Da, to su bili dani Teatra na Terazijama iz Beograda i Ne igraj na Engleze Beogradskog dramskog pozorišta. Planiran je i zanimljiv prateći program.

- Naizgled slučajno, na projektu Naš čovjek sreli su se potencijali velikog broja ljudi koji su rezultirali plodnom saradnjom i novim modelima rada - kazala je rediteljka Slađana Vujović, uvjerena da su se u Herceg Novom stvorili svi slovi za teatar bez granica.
I koordinatorka projekta Milina Kovačević je saglasna da je sazrelo vrijeme da se priče iz Našeg čovjeka ispričaju i van Herceg Novog i Crne Gore.
Naš čovjek je drama u sedam slika iz pera sedam pisaca iz zemalja ex Yu regiona, koji su pobjednici na javnom konkursu koji je Hercegnovsko pozorište raspisalo u maju 2007. godine. Jedini tematski zahtjev konkursa je bio da dramske slike budu inspirisane mentalitetom sredine iz koje potiču autori, a otuda i naslov projekta.
Od radova iz svih bivših jugoslovenskih republika selektori: dramski pisac Stevan Koprivica i rediteljka Slađana Vujović izabrali su Sin ili kćer Danice Pajović iz Crne Gore, St. Pauli Erotic Strasse Nenada Vitanova iz Makedonije, Seks vikend Aleksandra Novakovića iz Srbije, Naš čovjek - Razgraničenja bliske vrste Krunoslava Šetke iz Bosne i Hercegovine, Hladnjača Vasje Stankovića iz Srbije, Hrvatski idol Damira Šodana iz Hrvatske i Arija Saše Pavčeka iz Slovenije.
U predstavi igraju Dragica Tomas, Mirko Vlahović, Žana Gardašević, Nikola Perišić i Goran Slavić, kao i hercegnovski glumci Saša Vidić, Mićo Lalović, Zoran Trojanović, Pajo Milanović, Zorica Cvitković, Mira Matijašević, Dragan Krunić i Marko Vukičević. Uz konstataciju da pripada pozorišnoj tradiciji crnogorskog podneblja, glumica Dragica Tomas je izrazila zadovoljstvo što je izabrana da radi u projektu koji odslikava stanje pozorišnih tendencija u regionu.
Kostim je uradila Jelena Vasiljević-Perišić, a plakat osmislio Vojo Kilibarda, oboje iz Herceg Novog.
Organizator petnaestodnevne teatarske svetkovine je Hercegnovsko pozorište, a pokrovitelj Opština Herceg Novi.

S.KOSIĆ

Poslednji školovani oštrač u Subotici još radi

Majstor Varga je srećan čovek

Subotica - Oni koji danas vole ono što rade sigurno se nalaze u manjini, i obično se, kada se govori o takvim fenomenima, misli na ljude koji dobro zarađuju ili uživaju slavu svog poziva, a najmanje na tzv. obične profesije. Subotičanin Šandor Varga je u tome bez sumnje izuzetak - on je profesionalni oštrač i toliko voli svoj posao da ga ne ostavlja ni nakon penzionisanja. A njime se bavi već 63 godine, što znači da je uveliko zagazio u penzionersko doba. Još uvek ima svoju radnju u centru Subotice, i u njoj provodi najveći deo dana, tačan i savestan kao i na početku svoje zanatske karijere.
Majstor Varga je, u stvari, poslednji školovani oštrač u Subotici, a po svoj prilici i široj okolini. Ostali više nego malobrojni oštrači u gradu su uglavnom priučeni majstori drugih zanimanja, a oštrenja su se prihvatili kao dopunske delatnosti, ili prosto zato što su njihove mušterije tražile i takvu uslugu. Šandor Varga je takoreći poslednji čuvar vatre, i sa njim će verovatno ovaj zanat izumreti - bar u onom profesionalnom vidu za koji je nekada bilo potrebno školovati se po nekoliko godina. Kaže da je posao počeo učiti kao šegrt kod jednog od poznatih oštrača u Novom Sadu, još u vreme kada su "šegrti gazdaricama nosili cegere na pijaci". I danas o svome učitelju i gazdi govori s poštovanjem, jer je u njemu pored učitelja našao i pedagoga roditeljskog autoriteta. A danas u stvari nestaju i ti priučeni oštrači, jer vreme je prosto pregazilo ovo znanje, kaže majstor Varga. Ljudima gotovo da i nisu potrebni oštrači.
- Znate, kada mi donesu nož na oštrenje i ja im kažem cenu, oni mi odgovore da za to mogu kupiti potpuno novi nož. A to i jeste tako, žali se majstor Varga.
Ipak, on i dalje ostaje "na bojištu". U njegovoj radnjici još uvek bruje mašine za obradu sečiva razne finoće i kvaliteta. Tu i danas možete doneti ne samo noževe i makaze već sve što služi za sečenje. Kao nekada u velikoj novosadskog gradskoj oštračnici gde je majstor Varga započeo svoj zanat, i ovde je moguće "naštelovati" i precizne hirurške instrumente, razne brijače, skalpele, ali i sasvim gruba sečiva poput sekira, satara ili drugih alata. Uz to, i profesionalni kodeks ovog majstora svog zanata kao da se opire naletu vremena: "Ukoliko mušterija nije zadovoljna urađenim, ja joj svakako neću naplatiti. U stvari, ja ne naplatim ni onda ako sam nisam zadovoljan time što sam uradio", kaže g. Varga. Na tu činjenicu se svakako nadovezuje i podatak da je posao napustio samo jedan jedini put - kada je zbog operacije morao u bolnicu. A prvi put je na godišnji odmor otišao kada je već bio zašao u četrdesete godine.
- Ja sam bio srećan u životu. Nisam morao otići na taj zanat! Otac mi je govorio da mogu ići na druge škole. Ali, ja sam to voleo. Prosto, ne mogu da zamislim da ne radim ovaj posao. I danas još uvek odlazim u radnju u sedam i ostajem do pola tri.

V. Laloš

Danas

Početi život iz početka

Vučitrn - Na Kosovu se sve češće dešava da povratnici ne dobiju gotovo ništa od onog što im je obećano. Umesto povratka, učestali su odlasci i prodaja zemlje u bescenje, kao što je to slučaj u selu Vrace kod Vučitrna.

Vrace je srpsko selo vučitrnske opštine u kojem je do juna 1999. godine živelo nešto više od hiljadu stanovnika. Sada, skoro devet godina kasnije, ovde ih ima oko 220. Vrace je bilo prvo selo u koje su nakon rata počeli da se vraćaju raseljeni Srbi centralnog Kosova.

Izolovanost i loši uslovi života uticali su na to da meštani ponovo počnu da se iseljavaju i napuštaju rodni kraj, što kod onih koji ostaju izaziva nesigurnost. Povratnik Miodrag Arsić kaže da se ovde živi dosta teško.

„ Kao svuda na Kosovu, dosta teško, sa malo rada. U jednoj neizvesnosti živimo svi „

Svakodnevni problemi se samo obnavljaju i ispoljavaju u nekom drugom obliku:

„ Sve je manje para, sve je manje pomoći. Voda nam je nikakva. U selu Vrace bilo je tridesetak obolelih od žutice. U poslednjih mesec dana otišle su tri ili četiri porodice. Sve je manje dece, sve je manje mladih što je i razumljivo. Nema posla za mlade “

Teško bez komšija

Obećanje ludom radovanje, ponavlja onu narodnu i to ovako objašnjava:

„ Na žalost moja krava je ostala na papiru. Moje su ovce ostale na papiru. I danas živim u iščekivanju, u nadi da će se jednog dana setiti mene i moje porodice".

Veoma je teško živeti bez komšija:

“ Braća su otišla, rodbina je otišla, ali mi je mnogo teže što su otišle komšije. Komšija je ponekad i brat i otac i majka. Ja nemam komšiju. Mi ostajemo ovde do daljnjeg..."

Imanje se u Vracu, tvrdi Miodrag Arsić na kraju, prodaje u bescenje i odlazi.

“ 20 -30 eura po aru, tačno tako. A da li se prodaje zemlja? Da li se prodaje srce zemlje? Od čega ćemo da živimo ako to prodamo? Kako da opstanemo? Ja vam tvrdim i garantujem da moja porodica nije prodala ni ar zemlje. Ne plašim se ja od komšije Albanaca da se razumemo, ali sam naziv i sama imenica prodaja je teška. Prodaja, promena. Dosta nam je bilo prodaja, dosta nam je bilo promena. Daće Bog možda jednog dana, da se skrasimo i da stanemo na svoje noge i mi i sve moje komšije i da počnemo život iz početka. Nadamo se boljem“.

Refki Alija

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba