Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Divovi sa Neretve

Konjic - Pomisao da svakog dana morate u zrak dizati tone i tone tereta, a onda taj isti teret ponovo spuštati na zemlju u najmanju ruku liči na opis sizifovskog posla. Iako bi se rijetko kome svidjelo ovakvo planiranje dana, dizačima tegova iz Konjica to je svakodnevica u kojoj, kažu, uživaju.

Oliveru Jurić, novopečenu predstavnicu BiH na Ljetnim olimpijskim igrama, koja će u Pekingu pokušati ostvariti što bolji rezultat, zatekli smo u Konjicu prilikom popodnevnog "lakšeg" treninga, koji joj služi samo da "očuva snagu".

Dok je Olivera u serijama izbacivala iznad glave teret od devedesetak kilograma teško je bilo ne pomisliti na šta li tek liči njen jedan "teži" trening.

"Ovo sad samo održavam snagu. Prave pripreme počeće devedesetak dana prije Olimpijade. Uglavnom svakog dana treniram i nikad mi nije teško. Ni sama se više ne sjećam kada sam počela da treniram dizanje tegova. To mi je ušlo u krv i sada skoro pa ne mogu bez treninga", kaže Olivera.

Na Evropskom prvenstvu u dizanju tegova, koje je prije desetak dana održano u italijanskom Linjanu, Jurićeva je ispunila normu i postala naš četvrti sigurni olimpijac. Stamena Konjičanka, koja nastupa u kategoriji do 75 kilograma u disciplini trzaj, podigla je 97 kilograma dok je u izbačaju podigla 120 kilograma, što je bilo tri kilograma više od tražene norme. Uspjeh u Linjanu veći je jer je zajedno s koleginicom iz konjičkog kluba dizača tegova Almirom Lizde, koja se nije uspjela kvalifikovati za Olimpijadu, oborila četiri državna rekorda BiH.

Konjičani najuspješniji dizači u BiH

Jurićeva je samo jedan od dizača tegova iz Konjica koji su nastavili uspješnu tradiciju dizanja tegova u ovom gradu na Neretvi.

Klub dizača tegova "Konjic" osnovan je davne 1956. godine. Od samog osnivanja ovo je najuspješniji sportski kolektiv u Konjicu.

Konjički dizači tegova tvrde da su najuspješniji klub i u cijeloj Hercegovini, jer su uspjeli tamo gdje je mostarski FK Velež dva puta iznevjerio svoje navijače. Osvojili su 1986. godine prvenstvo Jugoslavije u dizanju tegova i tako postali jedini hercegovački klub, koji je bio šampion Jugoslavije u bilo kojoj disciplini. Zbog uspjeha u dizanju tegova Konjičane su mediji u bivšoj Jugoslaviji prozvali "divovima s Neretve".

Da su zaslužili ovaj epitet konjički dizači tegova pokazali su i poslije proteklog rata u BiH. Ekipa iz Konjica čini okosnicu reprezentacije BiH u dizanju tegova. Članovi ovog kluba višestruki su prvaci BiH te imaju više desetina državnih rekorda. Po trofejima su najuspješniji klub dizača tegova u BiH.

"Sve je počelo 1956. kada je profesor Ibrahim Hadžajlić u Konjic donio prve tegove. On nas je tim zarazio. U to vrijeme su bili popularni neki historijski filmovi poput 'Herkulesa' i svi smo željeli da budemo jaki i snažni, tako da su nam tegovi bili prava zanimacija. Valjda smo se iz te želje i zakačili za ovaj sport", objašnjava Vladimir Jerković Buha, trener dizača tegova u Konjicu i trener reprezentacije BiH.

Prvaci treniraju u lošim uslovima

Jerković, koji je i trener naše olimpijke Olivere Jurić, ističe da je Klub dizača tegova "Konjic" dao više reprezentativaca Jugoslavije. Nabraja Kadriju Nuhića, viceprvaka Balkana 1966. godine, Salku Jeleškovića, Zorana Kuljanina, bronzanog na Mediteranskim igrama 1979. godine, Ibrahima Hadžajlića, Hasana Halebića, Ljubu Pavlovića, Zlatana Saračevića, Dragana Šimunovića, Ivana Livaja, Lazara Tomića, Ćamila Mehića.

"Ma sve se bojim da koga ne zaboravim, ali zaista je bilo odličnih sportista. Mi smo svi živjeli za taj sport. Valjda je to u tim nekim hercegovačkim genima. Uvijek su momci ovdje željeli da budu jaki, uvijek su se nadmetali da imaju što bolje tijelo, tako da dizanje tegova nikad nije zamrlo", priča Vladimir Jerković, kojeg ostali članovi kluba "Konjic" zovu "otac tegova".

Jerković je od samog početka bio u klubu i kaže da, uprkos ratu i lošim uslovima za treniranje, tradicija dizanja tegova u Konjicu nije zamrla.

"One moje ustaše su u ratu granatama s brda uništili prostorije za trening. Kasnije smo mi malo-pomalo stvorili sebi uslove za treniranje. Nije kao u apoteci, ali uz volju se mogu ostvariti vrhunski rezultati. Sami smo sve uradili. Neko od dizača ima materijala kući, neko je vičan majstorskim poslovima, neko ima garnituru tegova i kada se to sve spoji, uspjeli smo ponovo oformiti klub. To je ljubav i ja sam već godinama nisam dobio marku za ovo što ovdje radim, a i ovi mlađi sve rade iz ljubavi", tvrdi Jerković.

"Mi smo totalno multinacionalni"

Osim Olivere Jurić, vjerovatno najeksponiranije članice Kluba dizača tegova "Konjic", i Almire Lizde, aktivni članovi ovog kluba su i Almir Karkelja, Nermin Begić, Edis Brkić, Zoran Anđelić, kojeg u šali zovu Sabahudin, Džemo Mašić, te Danko i Dajana Dangubić.

Divovi sa Neretve jedan su od rijetkih sportskih kolektiva koji nije opterećen nacionalizmom. Članovi Kluba dizača tegova ne samo da su različitih nacionalnosti, nego se i uspješno zezaju na ovu temu.

"Da, mi smo totalno multinacionalni. Nažalost, imamo i Bošnjaka u klubu", objašnjava nam Vladimir Jerković, smijući se.

Vjerovatno najpoznatiji poslijeratni član Kluba dizača tegova "Konjic" je don Ante Ledić, višestruki prvak i rekorder BiH.

"Mislili smo da je jedina nada za nas Bošnjake da don umre, ali ispostavilo se da je dovoljno da pređe iz našeg kluba jer sada sa 'Travnikom' ne ostvaruje rezultate kao što je to radio kad je bio u našem klubu", u sličnom šaljivom tonu nastavlja policajac Almir Karkelja, jedan od istaknutih članova kluba "Konjic" i državni prvak u dizanju tegova.

Šaljive anegdote tokom treniranja i takmičenja, na kojima su bili članovi ovog kluba, nižu se kao na traci. Posebno su inspirativne zafrkancije na račun don Ante Ledića, koji se i sam, uprkos svom svećeničkom pozivu, i te kako znao našaliti.

Humor i osjećaj kad "digne"

"On je svima bio zanimljiv. Svećenik koji u 'muslimanskom' Konjicu osvaja medalje i to još u nimalo 'svećeničkom' sportu. I jednom dođu sa hrvatske televizije da rade reportažu o njemu. U pauzi snimanja on meni namigne i kaže da insceniramo međunacionalni sukob. Kad smo se mi kao fol počeli svađati na nacionalnoj osnovi, ovi novinari samo što nisu pobjegli. Došlo je i do potezanja pištolja jer sam se bunio zašto mene nisu snimali jer sam Bošnjak", priča Almir Karkelja, istakavši da su on i don Anto "umrli od smijeha", ali da su novinari "umrli od straha" dok nisu shvatili da je zafrkancija.

Vladimir Jerković dodaje da je najživopisniji događaj bilo gostovanje don Ante Ledića na radio-stanici.

"Kaže naš Ledić novinarki da mu je najbolji osjećaj kad 'digne', a da je najgori kad ne može da 'digne'. Naravno da don nije imao nikakvih prljavih primisli kao mi obične ovčice, ali smo mi plakali od smijeha i sada ga zbog toga često zezamo", ističe Jerković.

Iako su veliki rezultati Kluba dizača tegova "Konjic", njegovi članovi rade u skromnim uslovima. Imaju dvije prostorije ispod tribina fudbalskog stadiona u Konjicu. Da ne bi prokišnjavalo na plafone su postavili najlon. Kada uđete u ove slabo osvijetljene prostorije teško je povjerovati da u njima trenira predstavnica BiH na Olimpijadi i osvajačica četvrtog mjesta u Evropi.

Pomoć im obećavaju samo pred kamerama

"Niko nas se nije sjetio sve dok ja nisam ostvarila olimpijsku normu. Prije polaska na Evropsko prvenstvo napravili su prijem u Olimpijskom komitetu BiH. Skupili su desetak televizijskih kamera i onda pričali kao da su nam dali 100.000 KM, a ne 2.000, koje su jedva pokrile troškove za putovanja. Do sada nikad nisam bila na pravim pripremama i nadam se da će ove za Olimpijadu biti ozbiljne", kaže Olivera Jurić, ističući da se, uprkos svim problemima, ne žali jer radi ono što voli.

Loši uvjeti rada, za sada, nisu uspjeli uništiti pozitivnu energiju kojom zrače dizači tegova iz Konjica.

"Nekada je to bilo puno lakše. Imali smo sve uslove. Namjenska industrija 'Igman' bila nam je glavni sponzor. U vrijeme zlatnih dana tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bili smo najpopularniji Konjičani. Na takmičenjima u kino-sali znalo se okupiti i po nekoliko hiljada ljudi da nas gledaju", sjeća se Vladimir Jerković Buha.

Tvrdi da danas moraju "prositi" novac za nastupe i neophodnu opremu.

"Idemo od vrata do vrata i čekamo da nam neko nešto udijeli. I sami članovi, ovi zaposleni, pomognu pa umjesto da prave neke teretane kod sebe kući, oni to donesu ovdje. Ovo je sport u kojem nema foliranja, kao i kod svih ostalih sportova koji se mjere na sat, centimetar ili kilogram. Nas drži čisti entuzijazam. Skoro niko nam ne pomaže, ali se ne žalimo", kaže popularni Buha, poručujući da će u Konjicu, unatoč problemima, uvijek biti dobrih dizača tegova.

Davud Muminović

Nezavisne novine

KRAŠ Regionalna mreža čoko barova

MOSTAR- Najveći i najpoznatiji hrvatski proizvođača konditorskih proizvoda Kraš prije godinu dana započeo je s jedinstvenim, regionalnim projektom razvoja mreže čoko barova. ''Riječ je o novom obliku marketinške komunikacije prema potrošačima kojim u čoko barovima nudimo jedinstven doživljaj svijeta čokolade i originalnih, ručno rađenih čokoladnih delicija temeljenih na vrhunskoj tradiciji Kraševe kvalitete'', ističu iz ove kompanije. Nakon Zagreba i Opatije, prvi čokoladni bar u regiji otvoren je u Banjoj Luci, a u tijeku su pripreme za otvaranje čoko bara u Skopju.
Prema Kraševom planu, ekskluzivni prostori čoko barova otvorili bi se na atraktivnim lokacijama svih većih gradova u regiji, između ostalih i u Sarajevu i Mostaru.

Razvojni planovi

U Krašu planiraju i nastavak trenda bržeg rasta i jačanja njihovih najpoznatijih brendova, posebno čokolada i deserta u čiju je modernizaciju proizvodnje uloženo 15 milijuna eura. ''Tako je koncem prošle godine upravo na novoj liniji punjenih čokolada proizvedena Dorina jaffa čokolada koja je postigla iznimno dobar prijem kod potrošača, a ove godine je to Tortica finger, novi Krašev čokoladni hit. Poslovni planovi Kraša usmjereni su na daljnji rast proizvodnje i prodaje, te na izjednačenje izvoznih rezultata s prodajom na hrvatskom tržištu u odnosu 50:50 posto'', ističu iz ove kompanije.

Vodeći konditorski proizvođač

Kroz svoju skoro stogodišnju tradiciju Kraš je zadržao vodeću poziciju konditorskog proizvođača u tri skupine proizvoda - kakao proizvoda, brašneno konditorskih proizvoda te bombonskih proizvoda. ''Naša proizvodnja premašuje 35.000 tona konditorskih proizvoda, od čega se više od pola plasira na hrvatsko tržište. Skoro 40 posto ukupne prodaje realizira se na izvoznim tržištima Amerike, Australije, Kanade, Bliskog istoka, središnje i zapadne Europe te zemalja jugoistočne Europe'', istaknuli su iz Kraša.

Selma Čavak

Dnevni list

Eksperti Saveta Evrope u New Moment Galeriji Ideja

Kulturni koridori za pravedniju razmenu

Beograd - U ponedeljak i utorak 28. i 29. aprila New Moment Agencija biće domaćin sastanka povodom pokretanja novog projekta Saveta Evrope i Evropske Unije "Kulturni koridori", koji ima za cilj mapiranje i povezivanje ključnih ljudi, događaja i projekata iz oblasti kreativne ekonomije, zasnovanim na eksploataciji intelektualne svojine, a okupljaju veliki broj ljudi iz celog regiona Jugoistočne Evrope, saopšteno je juče iz ove beogradske agencije. "New Moment je još pre dve godine dobila status Agencije Saveta Evrope za kreiranje kulturnog kapitala u regionu Jugoistočne Evrope, a ovaj novi projekat ima za cilj pravedniju razmenu kulturnog sadržaja u našem regionu, i unapređenje intersektorske razmene u regiji", dodaje se u saopštenju.
U Beograd će zbog sastanka doputovati Madelena Grosman iz Saveta Evrope kao i Greg Ričards, ekspert Saveta Evrope za kulturni turizam iz Španije. Pored predstavnika Saveta Evrope, u Beograd će doći i gosti iz regiona Jugoistočne Evrope, koji će predstaviti najuspešnije projekte iz oblasti kulture postavljene prema principima kreativne ekonomije. Za ključne projekte koji nose potencijal da budu "kulturni koridori" - mesta razmene kreativnog sadržaja i okupljanja velikog broja ljudi iz regiona zapadnog Balkana i ostatka Evrope, izabrani su Exit i Bitef festivali, Filmski festival u Motovunu, Taksirat i Alarm festivali (Makedonija), Golden Drum festival (Slovenija), Asocijacija za kulturu i obrazovanje Kibla (Slovenija) i New Moment New Ideas kompanije. K. R.

Danas

Otvorena sportska dvorana u Krnjeuši

BOSANSKI PETROVAC – U mjesnoj zajednici Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca u nazočnosti predstavnika Općinske uprave, Vlade Unsko-sanske županije i vlasti Federacije, gostiju i mještana u Područnom odjelu OŠ "Ahmet Hromadžić", a prigodom velikog pravoslavnog blagdana Vaskrsa, svečano je otvorena novoizgrađena sportska dvorana. Simboličnim presijecanjem trake novoizgrađenu i moderno uređenu sportsku dvoranu svečano su predali na upotrebu Edin Mušić, ministar za izbjegle i raseljene osobe Federacije, i Omer Branković, ministar za izbjegle i raseljene RS-a, te Dragan Kecman, načelnik općine Bosanski Petrovac.

Blagdanski dar mještanima

Branković je kazao da, sukladno zahtjevima i potrebama povratnika srpske nacionalnosti, nastoje pomoći projekte s ciljem održivog povratka. “U kratkom roku izgrađen je lijep objekt koji će služiti za potrebe učenika da se druže i da građani koji ovdje žive tu i ostanu”, kazao je Branković. Načelnik Kecman je na svečanosti istaknuo kako je ovo jedan od projekata koji će unaprijediti povratak i učiniti ga održivim. “Posebno sam sretan što smo ovaj objekt predali mještanima Krnjeuše uoči blagdana, što je za djecu ovog mjesta veliki dar”, kazao je Kecman dodajući da će u dvorani nastavu iz tjelesnog odgoja pohađati 110 učenika.

Uloženo 330.000 maraka

Izgradnju ovog prijeko potrebnog sportskog objekta zajednički su financirala entitetska ministarstva izbjeglih i raseljenih osoba, osiguravši 330.000 maraka. Ministarstvo za izbjegle i raseljene u Vladi Republike Srpske je iz svoga granta izdvojilo 220.000 maraka, a nadležno federalno ministarstvo 110.000 maraka. Osim učenicima, novoizgrađeni objekt služit će i građanima Krnjeuše i bosanskopetrovačke općine koji će u njoj upražnjavati sportske aktivnosti.

Piše: Rusmir Karat

Dnevni list

Saborna crkva

Mostar - Obnovom saborne crkve Svete trojice u Mostaru konačno će se potvrditi multireligijski karakter grada na Neretvi. Rekonstrukcijom hrama, koji je rušenjem podijelio sudbinu druga dva simbola Mostara, Starog mosta te katoličke crkve svetog Petra i Pavla, poslat će se jasna poruka da su Srbi dobrodošli u Mostar.

Prisutnost vjerskih institucija u bilo kojem gradu u BiH je jedan od preduvjeta povratka raseljenih građana.

No, saborna crkva za Mostar predstavlja više od vjerskoga objekta.

Prije rata ona je bila jedan od mostarskih simbola s razglednice. Obnovom će to ponovno postati, jer obnovit će se tradicionalnim metodama, bez armature i betona. Bit će sagrađena na isti način kao što je građena prije gotovo dva stoljeća. Zbog toga će i sama obnova biti prilično skupa - oko 15 milijuna maraka.

Upravo stoga se u obnovu saborne crkve uključio i UNESCO. Generalni direktor UNESCO-a Koičiro Matsura je tako za svoje nedavne posjete Mostaru najavio kako će ova organizacija pokušati privući strane donatore da se uključe u obnovu crkve.

Brojne džamije, Stari most i katolička crkva sv. Petra i Pavla su, kao i saborna crkva, u Mostaru porušeni u ludilu rata, kada se pokušalo uništiti sve "što je njihovo". Danas ove velebne građevine ponovno postaju simboli zdrave i razumne težnje Mostara i BiH za tolerancijom, multietničnosti i kulturnim bogatstvom.

Jurica Gudelj

Nezavisne novine

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba