Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Svako pomirenje počinje izvinjenjem

Novi Sad - Posle sedam godina upornog rada ipak smo potpisivanjem Izjave o prekograničnoj saradnji opština sa tromeđe Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine doživeli jedno lepo finale i taj najtvrđi trougao nesaradnje u našem regionu konačno je postao mesto saradnje, ocenjuje za Danas Aleksandar Popov, kopredsednik Igmanske inicijative koja je, uz Ist-Vest Institut, dala nemerljivi doprinos procesu pomirenja u ovom kao i u mnogim drugim regionima bivše Jugoslavije gde su veze među ljudima pokidane u suludim ratovima devedesetih.

- Naši napori da pomirimo pre svega Dubrovnik, Trebinje i susedne primorske gradove u Crnoj Gori gotovo sedam godina nisu uspevali zbog nespremnosti samih lokalnih vlasti da sarađuju jer su ožiljci rata bili preduboki, sve dok se nismo dosetili da za to moramo lobirati kod centralnih vlasti ove tri države, priča Popov. Prvi nam je izašao u susret Sven Alkalaj, šef diplomatije BIH, pa je prošle godine održan prvi sastanak trojice ministara inostranih poslova i tom prilikom je usvojena izjava koja daje politički kišobran za takvu jednu saradnju.
Konačno, ovih dana održan je u Dubrovniku novi sastanak na kojem su izbalansirane sve protivurečnosti i uslovljavanja i konačno smo došli do jednog teksta memoranduma o saradnji koji je prihvatljiv za sve predstavnike lokalnih vlasti na tromeđi i na kraju je taj memorandum o saradnji i potpisan a celu ceremoniju beležile su dve dirljive epizode, svedoči Aleksandar Popov. Nikola Sekulić, predsednik Skupštine opštine Trebinje u svom obraćanju pročitao je izvinjenje ovog grada Dubrovniku i to je stvorilo jednu izuzetno dobru atmosferu i dovelo do pravog pozitivnog šoka među Dubrovčanima, toliko je opustilo tenzije i ceo naš susret je odjednom dobio svečani karakter. U nastavku, na ministarskom sastanku koji je podržao ovu lokalnu inicijativu, desio se još jedan pozitivan šok - ministar inostranih poslova Crne Gore Milan Roćen dao je još jedno zvanično izvinjenje Crne Gore koje je toliko razgalilo atmosferu, tako da se može reći da je tek ovih dana došlo do pravog pomirenja, obnove saradnje i razumevanja na ovoj tromeđi. To je naišlo na izvanredan prijem i kod predsednika grada Dubrovnika i kod župana Dubrovačko-neretvanskog i sad se mirne duše može reći da je ovaj sporazum koji su potpisali predstavnici opština sa tromeđe u stvari - mirovni sporazum za ovaj region. Do sada smo ovde imali stanje gotovo zaleđenih odnosa a gomila životnih problema je čekala da se reši - prošle godine je cela dubrovačka obala izgorela u požaru koji je došao iz pravca Trebinja, zatim su tu višegodišnji problemi sa vodosnabdevanjem, zagađivanjem mora, pa deponije otpada, razminiravanje terena, otvaranje granica, turistička saradnja i slično - navodi Aleksandar Popov.
Direktor Centra za regionalizam najavljuje da će uslediti formiranje zajedničke komisije i utvrđivanje konkretnih projekata saradnje u navedenim oblastima. Nakon uobličavanja idejnih projekata saradnje, u oktobru se očekuje novi ministarski sastanak, ovog puta u Crnoj Gori, i na tom sastanku bi se ovi projekti predstavili donatorskoj zajednici u kojoj bi bili predstavnici i Svetske banke i svih drugih donatorskih institucija i ambasada zemalja koje bi mogle da finansiraju ove projekte. UNDP je već zainteresovan za finansiranje saradnje u okviru "zlatnog trougla" Dubrovnik-Žabljak-Mostar, a počeće i saradnja vatrogasnih jedinica sa ovog područja.
- Otvara se perspektiva da ovo ne ostane samo politički gest, već da se ovde počnu zajednički rešavati i nagomilani životni problemi.U Dubrovniku i regiji ovo je naišlo na izvanredan odjek, sad su "razoružani" i poslednji skeptici u pogledu mogućnosti suživota i saradnje, pokazalo se, jednostavno, da i s druge starne postoje ljudi koji mogu da nose tu priču o saradnji, koji žele da se okrenu budućnosti - zaključuje naš sagovornik.

A. Đivuljskij

Trebinje priznaje grešku

- Zla vremena koja su u prošloj deceniji zadesila pojedine dijelove nekadašnje Jugoslavije nisu zaobišla ni ove prostore. U ratnom vihoru desila su se mnoga zlodjela prema ljudima, mnoga razaranja i pokidane su mnnoge veze koje su njegovane vijekovima unazad. To se, nažalost, desilo i između Trebinja i Dubrovnika. Sa žaljenjem konstatujemo da je dio zla koje je zadesilo Dubrovnik došao i sa trebinjske strane. Zbog toga izražavamo žaljenje što se to dogodilo. Ljudski je griješiti i ogriješiti se o druge, ali je još ljudskije priznati grešku i pokušati je ispraviti - rekao je predsednik SO Trebinje Nikola Sekulović na skupu u Dubrovniku.

Danas

Neću tuđe,hoću svoje - povratničke priče iz Zvornika, Mostara, Teslića

Hasan Grebić, iz Udruženja povratnika Zvornik, takođe podsjeća na težak položaj u kojem se nalaze prije svega povratnici, ali i svi oni koji još uvijek nisu riješili svoj status. Na pitanje mogu li se još odlučnije boriti za popravljanje uslova života, Grebić kaže:

„Oni bi se borili da mogu i da stanje nije takvo kakvo jeste, da nisu tu stvar preuzeli političari i oni se kao ,bore‘ za njih. Međutim, ta takozvana borba političara traje još od Dejtona, a ne možemo reći da su neki veliki koraci učinjeni.“

Zvornik je, ipak, jedan od boljih primjera povratka:

„Zvornik je specifičan. U Zvornik se vratilo oko 18.000 ljudi. Svako se počeo snalaziti kako zna i umije. Formirane su dvije povratničke zemljoradničke zadruge, koje imaju negdje oko 3.000 kooperanata. Imamo jednu jaču povratničku firmu ,Drina plast‘, koja zapošljava oko tridesetak radnika. Imamo oko stotinjak registrovanih samostalnih zanatskih radnji, samostalnih trgovinskih i ugostiteljskih objekata.“

Ovih dana je iranska humanitarna organizacija „Birds“ najavila novi krug pomoći, prije svega za razvoj poljoprivredne proizvodnje:

„Ja s tom organizacijom sarađujem već dvije godine. Prošle godine je za Zvornik donirala 10 plastenika i 50 košnica pčela. Moje Udruženje je opremila kancelarijskim namještajem i kompjuterima. Davali su nam i još uvijek daju traktore na uslugu. Prošle godine su nam dali oko 1.200 kilograma sjemenskog kukuruza. Ove godine su dali manje – 400 kilograma; vjerovatno zbog potreba na drugoj strani. Baš juče su završili montažu pet plastenika na području opštine Zvornik.“

RSE: U reviziji Strategije za završetak provođenja aneksa 7, udruženja izbjeglih raseljenih i povratnika su dobila malo značajniju ulogu nego što su do sada imali u cijelom procesu. Kako vi vidite njen značaj?

„Ne bih rekao da su dobili malo značajniju, već dosta značajniju ulogu. U Savezu je određeno 10 monitora koji će monitorisati kompletnu teritoriju BiH, raspodijeljeni po regijama. Obišli smo porušene stambene jedinice i obišli smo kolektivne smještaje po regijama. Nastavićemo dalje sa monitoringom i dostavljati izvještaje Savezu.“

Gojko Pantić iz Mostara, prvo govori o svojoj aktivnosti u procesu povratka:

„Sve što sam do sad uradio, uradio sam zahvaljujući nevladinoj organizaciji ,Neretva‘. Obnovio sam kuću i vratio se u Dračevice, 20 kilometara od Mostara. Tu sam rođen i tu sam proveo čitav vijek. Moja kuća je bila skoro potpuno srušena. Obnovljena je u decembru 2000. godine, a ja sam se vratio u januaru 2001. godine. Penzioner sam, nemam nekih posebnih problema, mislim da mi je tu najbolje. Dračevice imaju heterogeni sastav stanovništva. Ljudi su se vratili u kuće koje su obnovljene. Međutim, nažalost, obnovljen je vrlo mali broj kuća, jer fali donacija. Zaposlenje je strahovit problem kada se radi o povratnicima. I ono povratnika što radi, većinom radi na crno. Ustav je predvidio zapošljavanje povratnika, međutim to se u praksi ne dešava. Politika tu radi svoje. U tom pravcu se treba boriti, međutim rezultat ovisi od struktura vlasti.“

RSE: Ministarstvo za ljudska prava je usvojilo izmijenjenu Strategiju za primjenu aneksa 7. Da li od nje nešto očekujete i kakva je uloga nevladinih organizacija?

„Nevladine organizacije rade puno toga, međutim realizacija ide strašno sporo. Zbog čega bi oni koji su odgovorni trebali da snose odgovornost. Jer, zakon se donese, ali niko nije odgovoran za njegovu primjenu. U tom pravcu treba nešto raditi i predlagati. Ili doneseni zakon primjenjivati ili od njega odustati. Svi ljudi koji su prije rata bili zaposleni, izgubili su radna mjesta, koja je zaposjeo neko drugi. Međutim, privrede koja je nekada u Mostaru bila više nema, prema tome ne može biti ni onih 40.000 zaposlenih. Kad će se to početi rješavati, ne znam. Državni organi bi trebali da krenu s rješavanjem tog pitanja, u skladu sa donesenim zakonima.“

Povratnici u Stenjaku

Nakon informacije o aktivnostima u Savezu izbjeglih, raseljenih i povratnika BiH, reporteri s terena potvrđuju potrebu njihovog još većeg angažovanja. Arnes Grbešić je na terenu u Tesliću zabilježio:

Više od 1.000 povratnika živi u obnovljenim kućama u teslićkom prigradskom naselju Stenjak. Sekretar ove mjesne zajednice Enes Vukas:

„Mi smo prije rata, po nekim zadnjim popisima, imali 1.560 stanovnika u 540 domaćinstava. Sada imamo oko 1.300 stanovnika u oko 450 domaćinstava.“

Najveći problem je nedostatak posla. Da bi preživjeli, povratnici u Stenjak snalaze se kako znaju i umiju, kaže Suad Kadrić:
„Posla nema, ali ljudi nekako deveraju. Firme ne rade, privreda ne radi… Stenjak je pun mlađeg svijeta, ali niko ne radi ništa. Nešto ljudi pomalo petljaju, ali to je sve tanko. Dosta ljudi je otišlo da radi u Sloveniju.“

U Stenjaku, najredovnija primanja imaju penzioneri, ističe Smail Musić, koji se među prvima vratio u svoju kuću:
„Ako ti neko nešto ne pošalje, samo od penzije je jako teško živjeti.“

Enes Vukas:

„Penzioneri od penzije ne mogu živjeti, međutim imaju djecu ili nekoga iz familije u dijaspori ko im pomaže. Četrdeset do pedeset osoba u ovom trenutku radi na svojim prijašnjim ili sličnim radnim mjestima. Imamo četiri-pet jačih privatnika obrtnika koji zapošljavaju nekih desetak momaka iz Stenjaka. Nekih pet do sedam posto ljudi radi u zanatstvu i nekolicina u poljoprivredi. Znači, uglavnom je dijaspora ta koja šalje novac. Ljudi iz dijaspore, otkada su vratili kuće u posjed, češće dolaze – dva do tri puta godišnje. Još uvijek investiraju, doniraju, popravljaju… Možemo se pohvaliti jako dobrom dijasporom, kojoj je do ovog kraja stalo, koja želi da opet procvjeta, da opet bude onakav kakav je bio prije rata. A i nama u Savjetu je lakše raditi, jer imamo podršku.“

Dok većina povratnika ističe da je najredovnija pomoć ona koju šalje rodbina iz inostranstva, Ibrahim i Zehra Budžak spadaju među one koji sami moraju osigurati sredstva za život:

„Imamo tri krave i prodajemo mlijeko. Živimo od toga. Radio sam 20 godina u Destilaciji. Sad su mi 62 godine i niko me ne bi zaposlio.“

„Jedini izlaz je poljoprivreda, a nijedno od nas nije za poljoprivrede. Ja imam visok pritisak, ne smijem na sunce, ali moram, šta ću. Moram preživjeti. Nemam nikakve šanse da dobijem penziju. Dobijemo oko 200 maraka za mlijeko. Za junicu smo dobili 400 maraka od opštine. Za to smo uzeli malo sjemena da zasijemo žito i malo povrća. Gnojivo skupo, sjemena skupa… Kila hibrida žita je 11 maraka. Hranimo piliće, za sebe da imamo. Nemaš li svaki mjeseci platu ili penziju, nadrljao si.“

Opštinska vlast u Tesliću nije u potpunosti zaboravila povratnike u Stenjak, kaže Enes Vukas:

„Svako subjektivno gleda. Iz većinskih srpskih zajednica smatraju da se bošnjački povratak stimuliše. Mi smatramo da dobijamo malo. Ali ne možemo reći da smo ovim mandatom opštinskih vlasti nezadovoljni. Može biti i gore.“

U Stenjaku je potrebno obnoviti još tridesetak kuća, čiji vlasnici nisu u stanju da svojim sredstvima osiguraju građevinski materijal. Povratnici očekuju da će konačno biti obnovljena osnovna škola, bez centralnog grijanja, sa poljskim toaletom, dotrajalim krovom i klupama starijim više od 50 godina.

Slobodna Evropa

Jedanaest obitelji nakon 15 godina ponovno u svome domu

MOSTAR – U naselje Željuša jučer se vratilo još 11 obitelji koje su u ratnim i poratnim godinama živjele u kolektivnim centrima diljem naše zemlje. Ljubica Topalović i njezin sin Zdravko u svoju kuću će useliti nakon petnaest godina, a ovaj dan im je, kažu, jedan od sretnijih u posljednje vrijeme, jer se vraćaju na rodnu grudu, odakle su i ponikli. “Svatko svoju imovinu treba vratiti i hvala svima koji su nam pomogli u tome. Želja za Mostarom je uvijek postojala jer je ovo najljepši grad na svijetu”, kaže Zdravko.

Još 2500 ljudi u kolektivnim centrima

Susjedi Topalovića koji su se vratili u ranijim godinama kažu kako bi povratak bio mnogo brži da se mladima pružila mogućnost zaposlenja. “Ovdje vidim perspektivu jer je ovo moj grad. Do sada su se više vraćali ljudi u mirovini, ali poruka vlastima je da mladima osiguraju čvrstu podlogu, a tako bi se svi vratili na svoja ognjišta”, kaže Topalović. Jedanaest obnovljenih objekata u povratničkom naselju Željuša financirano je iz projekta rješavanja alternativnih kolektivnih smještaja CEB, a ključeve povratnicima uručili su predstavnici Gradske uprave Mostara i Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice. Pomoćnik u spomenutom ministarstvu Sulejman Alijagić istaknuo je kako će kroz ovaj projekt biti obnovljena ukupno 54 objekta u Mostaru. “U ovoj godini na području Federacije će se kroz projekt CEB obnoviti oko 500 individualnih objekata. Imamo još oko 2500 korisnika kolektivnih smještaja, pa je stoga u pripremi novi projekt za kuće čiji su vlasnici u kolektivnim centrima”, kaže Alijagić.

Od 350 samo 27 obnovljeno

Alijagić naglašava kako će u idućim danima uslijediti priključenje vode i struje za ove objekte, kao i pomoć povratnicima. “Već su obavljeni intervjui s potencijalnim korisnicima. Mogućnosti nisu velike, ali postoji dio sredstava namijenjen za održivost povratka i zapošljavanja”, rekao je. Od članova komisije Gradske uprave Mostara doznali smo da se za ovaj projekt u Mostaru prijavilo 350 ljudi, a da ih je samo 27 ušlo u isti. Povratnici koji su, osim Topalovića, jučer dobili ključeve kuća su - Dušan Mavrak, Borislav Lojpur, Lazar Lojpur, Rajko Račić, Željko Žerajić, Novica Zurovac, Nedjelko Zurovac, Danilo Borčanin, Mladen Borčanin i Novica Lojpur.

Piše: Vanja Bjelica

Dnevni list

Rukomet - kvalifikacije EP (U18): BiH - Francuska 29:29

Muška rukometna kadetska reprezentacija BiH (U18) u prvom susretu kvalifikacionog turnira za nastup na evropskom prvenstvu danas je u Banja Luci igrala neriješeno s vršnjacima Francuske 29:29 (12:12).

U 2. kolu turnira, koji se održava u banjalučkom Boriku, kadeti BiH u subotu igraju s Luksemburgom (18.30 sati), a u posljednjem, 3. kolu u nedjelju protiv Holandije (16.00).

Dvije prvoplasirane ekipe izborit će plasman na EP-u, koje će se u augustu ove godine igrati u Češkoj.

Fena

Ovacije 'Predstavi Hamleta' na Mostarskom proljeću

Mostar - “Predstava Hamleta u selu Mrduša donja” Narodnog pozorišta iz Tuzle, rađena po tekstu Ive Brešana i u režiji Mustafe Nadarevića, ispunila je veliku dvoranu Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače gotovo do posljednjeg mjesta. Publika je bila oduševljena i izvedbom i predstavom u cjelini te je ansambl na kraju tri puta vraćala na bis i glumce nagradila ovacijama.

Najposjećeniji kazališni sadržaj na Mostarskom proljeću

Ovu predstavu nakon premijerne izvedbe u rujnu 1999. NP Tuzla igra s jednakim uspjehom i na oduševljenje publike. Predstavu su pod pokroviteljstvom Grada Tuzle odigrali i u Kosači u sklopu jubilarnih Dana Matice hrvatske - Mostarskog proljeća, a ova je predstava bila najposjećeniji kazališni sadržaj dosad na ovoj manifestaciji. Scenografkinja i kostimografkinja predstave je Slavica Radović, a u predstavi igraju Nermin Omić, Meliha Fakić, Milenko Iliktarević, Nenad Tomić, Midhat Kušljugić, Zlatko Jugović, Elvira Aljukić, Armin Ćatić i Besim Tufekčić.

Tekst Ive Brešana praizveden 1971. u Teatru &TD

Ovaj tekst, u kojem su se sastali ne samo talent, nego i sredina i trenutak, prvi je put izveden u zagrebačkom Teatru &TD 1971. u režiji Božidara Violića. Mustafa Nadarević je na premijeri 1999. u NP-u Tuzla kazao da oni, s obzirom da je smijeha sve manje a trpljenja sve više, u predstavi nude smijeha, ljubavi i malo one gorčine, samo zbog toga da recept bude potpun.
“Iz velikog poštovanja prema toj velikoj predstavi, i znajući da tadašnji klinci imaju danas više od trideset, a ondašnji tridesetogodišnjaci i svojih klinaca klince, odlučili smo se zajedno sa svima smijati do suza”, kazao je Nadarević u programskoj knjižici. A publika u Kosači se zaista nasmijala do suza zahvaljujući Brešanovom snažnom tekstu i sjajnom glumačkom ansamblu.

A.C.

Dnevni List

Književni konkurs Ulaznica 2008 za NEOBJAVLJENE priče, pesme i eseje

Pravo učešća na književnom konkursu Ulaznica 2008. imaju svi autori sa područja Balkana koji pišu na bhs jezicima.

Radovi se primaju do 15. septembra 2008. godine na adresu Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, Trg slobode 2, 23000 Zrenjanin, Srbija sa naznakom: za Konkurs Ulaznica 2008.

Otkucani ili odštampani radovi potpisuju se šifrom, a rešenje šifre sa podacima, brojem telefona, adresom i e-mail adresom autora šalje se u posebnoj koverti koji se prilaže uz radove. Očekuje se da stigne najviše do 5 pesama, 3 priče i 3 eseja. Rukopise slati u dva primerka. Rukopisi se ne vraćaju.

Odluku o nagradama koje se sastoje od novčanog iznosa, diplome i objavljivanja u posebnom broju časopisa Ulaznica doneće žiri koji će imenovati redakcija časopisa. Proglašenje dobitnika i uručenje nagrada obaviće se na završnoj svečanosti u Gradskoj narodnoj biblioteci „Žarko Zrenjanin“, u Zrenjaninu u petak, 12. decembra 2008. godine. Tom prilikom biće promovisan broj Ulaznice u kojem će biti objavljeni nagrađeni radovi.

Za bliže obaveštenja obratite se na telefon +38123566210 ili na e-mail adresu ulaznica@zrbiblio.org.

Redakcija časopisa ULAZNICA

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Peticija za ulicu Duška Trifunovića u Bosanskom Brodu

http://www.nasgrad.com/index1.php?opt=peticija

http://www.myspace.com/duskotrifunovic

Peticija podrške Zakonu o zabrani neofašističkih organizacija u BiH

Link

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba