Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Prikupljeno 5,5 miliona maraka

MOSTAR - U manastiru Žitomislić kod Mostara u subotu je navečer održana donatorska večera, na kojoj je prikupljeno 5,5 milijuna maraka za obnovu mostarske saborne crkve Svete trojice, potvrdio je Radivoje Krulj, mostarski paroh.

Na večeri su se pojavile brojne poznate ličnosti, a prikupljeni novac dovoljan je za početak radova. Za potpunu obnovu hrama potrebno je oko 15 milijuna maraka, a prikupljeni novac premašio je očekivanja.

Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije je naglasio kako svi narodi BiH podržavaju obnovu saborne crkve.

''Večeras su ovdje došli politički i vjerski lideri svih naroda, a to znači da su svi narodi BiH uz nas i da nas podržavaju u obnovi našeg hrama. To je velika stvar i velika pobjeda Herceg Bosne'', rekao je Grigorije, pojasnivši kako je on prije svega Hercegovac te kako je stoga Hercegovinu stavio ispred Bosne.

Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, rekao je kako je obnova saborne crkve nova poruka koju Mostar šalje Bosni i Hercegovini.

''Ovo je poruka da su prvi put svi nivoi vlasti u BiH, od državnog, entitetskog, kantonalnog, opštinskog do gradskog zajedno. Ovo je poruka da, naslonjeni jedni na druge, možemo uspjeti u ovoj zemlji", rekao je Špirić.

Milorad Dodik, premijer RS, kazao je kako je Vlada RS iz proračuna već izdvojila 700.000 maraka za obnovu ovog hrama.

''U ovoj i idućoj godini Vlada RS planira izdvojiti ukupno dva miliona. Nismo oklijevali da se uključimo u akciju obnove saborne crkve. Ovakve poruke mogu samo ojačati optimizam ljudi i pokazati koliki je bio besmisao rušiti objekte koji su preživjeli vijekove. Obnova ove crkve znači obnovu povjerenja u BiH'', rekao je Dodik.

U Mostaru su se na večeri pojavili i mostarski muftija Seid ef. Smajkić, kao i izaslanstvo Biskupije mostarsko-duvanjske te su svojim prisustvom pokazali kako se sve religije zalažu za obnovu saborne crkve.

Nazočni su također bili i premijer Federacije BiH Nedžad Branković, premijer HNŽ Srećko Boras, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić te predsjednik HDZ BiH Dragan Čović kao i predsjednica FBiH Borjana Krišto. Svoj doprinos su na večeri dali i srbijanski glumac Dragan Bjelogrlić, pjevač Željko Samardžić kao i košarkaške legende Predrag Danilović i Dejan Bodiroga.

Pisma podrške su poslali nogometne legende Duško Bajević i Predrag Mijatović te Nemanja Vidić. Također, novce je donirao i kontroverzni hrvatski poduzetnik i političar Stipe Gabrić Jambo.

Saborna crkva u Mostaru bila je jedna od najljepših i najvećih pravoslavnih crkava na Balkanu, a izgrađena je 1873. godine. Srušen je u ratnom vihoru u lipnju 1992. godine.

Obnoviti sve hramove u BiH

Srbijanski glumac Dragan Bjelogrlić je kazao kako je kao mali dolazio u Mostar te da želi pomoći obnovu saborne crkve.

"Zaista mi je čast što sam pozvan i što ovde vidim razne predstavnike verskih zajednica. To mi je najjači utisak koji ću odavde poneti. Nadam se da će me pozvati i kada bude obnavljana Ferhadija u Banjaluci jer bih rado došao. Pomoći ću koliko god mogu'', kazao je Bjelogrlić.

Košarkaška legenda Dejan Bodiroga je kazao kako svi zajedno moramo doprinijeti obnovi ne samo ovog hrama nego i svih hramova u BiH kako bismo uspostavili pokidanu vezu između ljudi.

Predrag Danilović je, pak, kazao kako mu je saborna crkva važna jer svaki narod mora njegovati i poznavati svoju prošlost i tradiciju.

''Prije svega želim mir i blagostanje na celoj zemlji i stoga želim pomoći obnovu ove crkve. Moji su roditelji Hercegovci i ja sam za Hercegovinu veoma vezan", rekao je Danilović.

Jurica Gudelj

Nezavisne novine

Počinje zidanje munare na Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci

Banja Luka-Zidanje munare na Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci, koja se obnavlja, počinje ovih dana.

Na Ferhadiji se već naziru prozori, mihrab, stepenište na galeriju, masiv džamije.Ferhadija je srušena 7.maja 1993.godine, a njena ponovna izgradnja, kako je rekao banjalučki muftija Edhem Čamdžić, najbolja je poruka nade, mira i tolerancije.

Od 16 porušenih džamija koliko je bilo na području Banje Luke do sada je potpuno obnovljeno devet, a obnova preostalih je u toku.

FENA

Katolici obilježili dan polja

Doboj Jug – U općini Doboj Jug, u mjesnoj zajednici Mravići, u zaseoku Japage, u nedjelju se pred mjesnom kapelom okupilo 30-ak familija katolika ovog zaseoka da bi obilježili, kako kažu, jedan od najvećih vjerskih praznika u ovom kraju. Misno slavlje posvećeno danu polja predvodio je župnik župe SV. Ana vlč.Bono Tomić.

Dani polja imaju svoj smisao i simboliku u tome što se vjernici poklanjaju bogu moleći Svevišnjeg da im tokom godine podari urod od sjemena što su ga zakopali u zemlju.

Nakon misnog slavlja, vjernici se sastaju s svojim najbližima, gdje se uz obilnu gozbu ostaje dugo u noć.Pred kućama u Japagama nalaze se na desetine automobila sa raznim registarskim oznakama jer je više od 2/3 mještana katolika ovog zaseoka napustilo rodni kraj.

Nakon rata jedan broj mještana katolika je prodao svoja imanja jer je izgubio svaku nadu u povratak. od 1998. godine uspostavom općine Doboj Jug prestalo se razmišljati o odlascima jer se živo počeo vraćati u normalne tokove. Veći dio puta u zaseoku Japage je asfaltiran, te obnovljene porušene kuće.

M. Begić

Oslobođenje 12.5.2008.

Jedno selo u dva entiteta

Na putu od Kalesije prema Bratuncu skoro neprimjetni makadamski put odvaja se na desno. Bez putokaza rijetki će putnici znati kuda tačno idu. Nema nikoga ko bi vas uputio gdje ste naumili, ali čim odmaknete nekoliko stotina metara od glavnog puta u daljini ćete ugledati brdo. Narod ga zove Vis, a tu su i prve kuće. Stigli smo u selo Zelina, za koje će njegovih 80 mještana reći da je svačije i ničije. No krenimo redom.

Ispod Visa s jedne i Raševa s druge strane na dva dužna kilometra prostire se Zelina. To je selo u dva entiteta. Dejtonskim mirovnim sporazumom jedan dio sela, tačnije zaselak Pucari, pripao je Republici Srpskoj i novoformiranoj opštini Osmaci, dok je drugi dio sela, tačnije zaselak Gajići, pripao Federaciji BiH i opštini Kalesija. Kada narod iz Gajića, većinom naseljen Srbima, te 1995. godine sazna da su svjetski moćnici podijelili njihovo selo i da su oni pripojeni FBiH odoše u izbjeglištvo te novi život počeše u susjednim Cepardama u RS. Prođoše godine. Život se polako normalizovao, ali selo Zelina i dalje ostade podijeljeno entitetskom linijom.

Većina mještana Zeline u oba entiteta bavi se isključivo poljoprivredom. Veliku politiku ne vode već svakodnevnu brigu za golo preživljavanje.

Svi muče istu brigu

Na samom ulazu u selo još se nalazimo u Republici Srpskoj. Niz makadamski put prema dolini rijeke Spreče odsjele su porodice Tripković. Umornog od teškog fizičkog rada pred oronulom kućom zatičemo Slobodana Tripkovića (44), koji sa suprugom Milenom (32) kako bi preživio skuplja staro gvožđe i prodaje ga. Izrodili su troje djece, tri školarca. Dobri učenici, vrijedni i pametni, ali nemaju dobrih uslova za učenje.

"Evo vidite kako živimo. Nas petoro u 30 kvadrata. Skupljamo tako staro gvožđe i ono malo dječjeg dodatka što dobijemo, od toga preživljavamo. Ne pitamo u kom se entitetu nalazi otpad, moramo raditi. Šta ćemo, sretni smo kada nema bolje. A u Zelini se može živjeti. Samo da nam daju malo pomoći u poljoprivredi pa da obrađujemo više zemlje", kaže Slobodan.

Većina djece iz Zeline školu pohađa u Osmacima, ali i u Cepardama, među njima i djeca Tripkovića. Ali ono što ih razlikuje od mališana iz drugih gradova je što aktivno pomažu roditeljima oko obavljanja svih poslova. Moraju, jer nemaju izbora. Borka (17), Dane (14) i Dejan (11) prikupljaju staro gvožđe kako bi mogli da se školuju.

"Pomažem i ja roditeljima koliko mogu. Volio bih imati kompjuter, ali kad se nema, šta bih", kaže Dane.

Odmah do njihove kuća je Slobodanovog brata Milosava, koji je u vrijeme naše posjete bio u šumi. Kako nam je rekla domaćica Slobodanka (36), nekoliko porodica iz Zeline živi od sječe i prodaje šume.

I oni imaju troje djece: Dalibora (19), Daliborku (17) i Vasliju (11).

"Loše se živi. Muž mi mora nadničiti po cijeli dan ili raditi u šumi kako bi prehranio porodicu. Djecu treba školovati, a dječjeg dodatka samo 80 maraka. Malo se vodi računa o životu na selu, kako u RS tako i u FBiH. Svi mi mučimo jednu brigu, bili tamo ili ovamo", kaže Slobodanka.

Kuća u jednom, imanje u drugom entitetu

Rijetki su domaćini koji odluče da ostanu u Zelini i bave se poljoprivredom i drugim djelatnostima. Najbliža ambulanta i veća trgovina je u centru Osmaka, udaljenih pet kilometara, ili u Kalesiji, koja je udaljena isto toliko. Većina poljoprivrednika, s kojim smo pričali, kaže da je sjetva skupa, a proizvod jeftin pa nema velike vajde.

Kuća Mare (31) i Vlaška (36) Vuković nalazi se na teritoriji RS, ali im ostalo imanje pripada drugom entitetu pa je ovaj bračni par na svojoj koži osjetio više puta surovu stvarnost podjela koje je donio i rat, ali i mir.

"U Dejtonu nam podijeliše selo, tako da nam kuća ostade u Republici Srpskoj dok je sva zemlja u Federaciji BiH. Bože me sačuvaj... Ali ne bi to bio problem kada bismo mi mogli ostvariti sva prava kao i drugi poljoprivrednici u RS. Mi ne možemo ostvariti pravo na subvenciju zato što nam je njiva u drugom entitetu", žali se Mara.

Više od 100 litara mlijeka, koje sa pet krava proizvede ova porodica, otkupljuje "Kalesijska mljekara", a u FBiH ova porodica sije i 30 dunuma kukuruza i još nekoliko dunuma drugih sorti. I tako dok bude podjela ova porodica će ostati uskraćena za potrebnu subvenciju za poljoprivrednike u RS.

"Najviše nas boli to što ne možemo kao drugi ostvariti prava na pomoć. U današnje vrijeme svaka je pomoć dobrodošla", kaže Mara Vuković, inače kandidat na listi za opštinski parlament na narednim izborima. Boriće se kaže za život mladih u ovoj opštini jer u njoj vidi perspektivu. Za stolom sjedi njena svekrva Savka (68), od rata naovamo gotovo gluva. Doktoru kada bi htjela da ode mora u ambulantu u Osmake ili u Kalesiju. Za veće poduhvate mora da ide u 20 kilometara udaljen Zvornik. A autobus ne saobraća kroz selo. Pomaže kaže snahi i sinu šta može, a najviše oko kućnih poslova. Ponekad obiđe i nekoliko košnica pčela u dvorištu. Koji kilogram meda prodaju, pa se i od toga živi. Vlaško je jedan od rijetkih Zelinanja koji su našli zaposlenje. Radi u glinici u Karakaju.

Neobilježena "granica"

Uskim puteljkom skoro nasutim šljunkom dolazimo na jedan proplanak. Lijep pogled na Kalesiju, a ispred nas Pucari. Zaselak Zeline koji je ostao u RS. Jednom nogom smo u Gajićima u FBiH. Ni po čemu se ne bi reklo da smo na međuentitetskoj granici.

Milovan Rebić, zamjenik načelnika opštine Osmaci, rukom nam pokazuje raspored naselja i granicu koja ih razdvaja.

"Ovo ovamo vam je jedan, a na ovu stranu drugi entitet. Prva kuća na koju naiđemo je u Zelini, da je nazovemo federalna. Ljudi se teško mire s tim, posebno oni koji imaju zemlju na ovom dijelu", kaže Rebić.

A na nekoliko metara od same entitetske granice svoje staračke dane provodi Ljubojka Delić (78), koja je nakon što se njen dio sela našao u Federaciji BiH doživjela izbjeglištvo. Međutim, nakon nekoliko godina života u Cepardama ponovo se vratila u svoj rodni dom, gdje je, priznaje, najljepše.

Pjesma je lijek za dušu i politiku, kaže Milutin Gajić, jedan od mještana Zeline u FBiH.

On sa suprugom Milicom i četvoro djece živi u federalnom dijelu Zeline. Kaže da nema zemlje u RS već mu je sve oko kuće pa nema problema oko ostvarivanja prava. Najviše vremena Milutin provodi svirajući harmoniku. Ne bi je, tvrdi, dao ni za šta na svijetu. Harmonika dočeka i isprati svakog gosta i putnika, a tako je bilo i sa ekipom "Nezavisnih".

"Hajmo mi, brate, zapjevati jednu. Jel' ćemo mi to biti u novinama. Pošto je i ovo selo u kome živimo svačije i ničije hajmo mi da zapjevamo neutralnu. Ajmo 'Prođoh Bosnom kroz gradove'", reče nam Milutin i zapjeva i zasvira iz duše.

Zakasnila na pjesmu niz brdo povrh kuće silazi supruga Milica. Pred njom 40 koza, glavno zanimanje ove porodice. Pomažu joj svi oko čuvanja, a najviše djeca Dragica (15), Momir (12). Pored ovo dvoje, ovaj bračni par ima i Momčila (10) i Cviju (5).

"Evo baš sutra Markovdan, odoh na slavu da sviram. Nešto će se ušićariti, a tu je i koje jare... Ma ima, brate, od čega da se živi samo kada se hoće. Nama ni rat ni mir ne može ništa, no ti meni reci kad će ovo biti u novinama da ja to kupim. Bogami otići ću u Zvornik, ako treba...", sa osmijehom nas ispraća Milutin.

Željko Derajić

Nezavisne novine

Za BiH na „Evroviziji“ peva Laka

Kao mali slušao sam EKV i „Azru“

Elvir Laković Laka, bosanski predstavnik na takmičenju za pesmu „Evrovizije“, objavio je svoj prvi album „Zec“ za Izdavačku kuću „Mascom“. Promocija albuma održana je u subotu u beogradskom klubu „Danguba“, kada je Laka sa svojim bendom održao koncert, a uz pesmu „Pokušaj“ počela je prava šutka ispred bine.

- Album na prvo slušanje izaziva osmehe i misli se da su tekstovi infantilni, da je zafrkancija, međutim ako se posluša tri, četiri puta, vidi se o čemu se zapravo radi. Neki mi kažu da su mislili da sam neki zafrkant, ali kada su poslušali to što radim, priznaju da je to vrhunsko, odsvirano sa vrhunskim muzičarima. Na albumu ima 12 pesama i za izdanje za Srbiju smo stavili i pesmu „Pokušaj“, jer je izdavač „Mascom“ tako tražio - kaže nasmejani Laka u intervjuu za „Blic“.

Kako ste počeli da se bavite muzikom?
- Prvo sam kao i svi klinci trenirao fudbal, tada su mi idoli bili fudbaleri, a onda pravi „Idoli“. Prvu pesmu koju sam naučio da sviram su „Plamene zore“ od grupe „Idoli“, pa sam onda svirao „Azru“, a ubrzo sam prosvirao po kafanama. Video da tu ima para, pa sam svirao i narodnjake i svašta, a dobro je što sam prošao taj put tim redosledom, da me malo iskristališe. Kasnije sam slušao EKV i „Disciplinu kičme“, i to me je potpuno iskristalisalo. Volim Milana Mladenovića kao da me je rodio.

Da li je teško probiti se kod publike svirajući alternativni pop-rok?
- U Sarajevu me svi vole - od 7 do 77, tetke, babe, železničari, intelektualci, narodnjaci... neverovatno. Ja sam prvo snimao samo singlove i spotove, radio sam u humanitarnoj organizaciji, imao sam para i mogao sam da se zezam i snimam pesme. Video sam kasnije da to ljudi vole, pa sam i nastavio...

Neko vreme ste proveli u Njujorku, da li ste tamo dobili neku inspiraciju?
- Volim Njujork, dobar je ali ne može tamo da se živi, to je čisto robovlasništvo. Išao sam tamo u klubove i video kako oni sviraju, kako se zezaju i mislim da bih mogao ovo što radim svetlog obraza da odsviram negde u Njujorku. Puštao sam im neke moje pesme i rekli su mi da nište ne razumeju, ali da je dobro. Tamo se nisam bavio muzikom. Prvo sam nosio nameštaj, prvo ti uvale da tegliš, onda sam konobarisao i jednom prilikom sam prosuo paradajz Eltonu Džonu u krilo, ali nije ništa odreagovao, samo ga je sklonio. Radio sam i reklame, ali se to loše plaćalo, tako da sam odlučio da se vratim i da radim ovo što volim, pa mogao ili ne mogao, od toga da živim...

Koliko vam je ovo takmičenje pomoglo u karijeri?
- Iz menadžmenta su mi rekli da se ne zaje....m, da se prijavim za „Evroviziju“ i videću šta će da bude. Istog trenutka kad sam se prijavio, kao da sam odskočio na trombolini. Ipak tamo ljudi dolaze zbog „Evrovizije“, ne zbog mene, a onda im ja odsviram ovo svoje i tu ih poklopim. Na moju omiljenu foru prevarim faunu i floru. A i ranije nikada nisam mogao da dođem do sponzora, a sad sponzori ne mogu da dođu do mene.

Imate li tremu pred nastup u „Areni“?
- Imam, kao i pred svaki nastup. Pripremili smo mali kabare, pozorišnu predstavu koju ćemo izvesti, a otpevaćemo i pesmu. To će biti pravi umetnički izraz. Biće nas šestoro na sceni, ali nisu nam dozvolili da donesemo i životinje. Imaćemo i kostime koje smo šili... Nemamo stajling, to je kad kupiš skupi sako, obučeš ga ko neki kreten i misliš da više vrediš.

Kakav plasman očekujete?
- Kada bih rekao da ne bih voleo da pobedim, slagao bih, a zamisli koja bi to bila pobeda alternativne muzike i umetnosti. Očekujem da od Engleza dobijemo 12 poena, na Bi-Bi-Siju su pesmu „Pokušaj“ opisali kao britiš pop.

Saradnja sa Rambom
Trebali ste da sarađujete sa Rambom Amadeusom na pesmi „Pokušaj“. Zašto nije došlo do saradnje?
- Trebalo je da radimo zajedno, ali sam rekao: „Rambo, ako ja i ti budemo radili ovu pesmu, zabraniće nam učešće.“ On se složio i ovom prilikom ga pozdravljam. Poslao sam mu poruku da dođe na promociju albuma ali nema ga - u svom stilu zaključuje Laka

Neven Džodan

Blic

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Peticija podrške Zakonu o zabrani neofašističkih organizacija u BiH

Link

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba