Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Bosanska Krupa domaćin festivala Ex-Yu Rocks

SARAJEVO - Bosanska Krupa bit će ovogodišnji domaćin jednog od najvećih festivala rock scene. Naime, trinaesto izdanje Ex-Yu Rocksa održat će se 25. i 26. srpnja, a ugostit će najjača imena glazbene scene. Glazbeni dio festivala obuhvatit će nastupe više od 30 grupa i DJ-eva kako iz zemlje, regije, tako i svjetski priznatih imena iz Europe.

Program festivala na tri pozornice

Program festivala će se održavati na tri pozornice Ex-Yu Rocks!, Ex-Yu Punks! i Ex-Yu Raves. “Na glavnoj pozornici festivala nastupit će, između ostalih, legende britanskog punka UK Subs, svjetska atrakcija Kultur Shock, te srbijanska grupa Kanda Kodža i Nebojša, a uskoro bi trebali biti završeni i dogovori s bendovima Zabranjeno Pušenje, TBF, Kal i s ovogodišnjim predstavnikom BiH na Eurosongu, Lakom”, rekla je Nina Govedar, PR festivala. Organizator Ex-Yu Rocks festivala je Partnerski omladinski pokret koji predstavlja zajedničku inicijativu od više od 35 omladinskih organizacija diljem Bosne i Hercegovine, a za cilj ima razviti, podržati i povezati omladinski aktivizam, omladinske centre i omladinsku kulturu u bivšoj Jugoslaviji.

Nekoliko omladinskih festivala

U sklopu Pop programa organizirano je nekoliko omladinskih festivala i događaja među kojima su Ex-Yu Raves tehno festival, Ex-Yu Graffiti Jam, PYAF - Sajam omladinske kulture i aktivizma s najvećim demo festivalom i serija Silvertown Shine! festivala u Srebrenici, dok je ljetni festival Ex-Yu Rocks kruna svih pop događaja, kao najveća i najpoznatija godišnja manifestacija za mlade.

Hata Tupo

Dnevin list

Srpskim porodicama omogućen povratak

SARAJEVO - Sedamnaest srpskih povratničkih porodica u naselje Jasike na periferiji Sarajeva, nakon 12 godina čekanja, dobile su dozvolu za obnovu svojih prijeratnih kuća.

Prema odluci Skupštine Kantona Sarajeva donesenoj na prošloj sjednici, dozvoljena je legalizacija kuća koje su do 1992. godine izgrađene u vodozaštitnoj zoni u rejonu poznatog izletišta Stojčevac, a rok za podnošenje prijava za legalizaciju produžen je do kraja ove godine.

Petar Tošić, predstavnik 17 povratničkih porodica koje je juče posjetila ekipa "Nezavisnih", objašnjava da su im vlasti Kantona Sarajevo obećale omogućiti i svu potrebnu infrastrukturu.

"Općina treba da nam izda urbanističku dozvolu za obnovu naših kuća. Federalna komisija naložila je 'Elektrodistribuciji' da dovede struju u Jasike, a taj projekat treba biti realizovan do kraja ove godine", objašnjava Tošić.

Najavljuje da planiraju organizirati i donatorsku konferenciju za prikupljanje sredstava za obnovu njihovih kuća.

"Tokom svih ovih godina, od kada tražimo dozvolu za gradnju, propalo nam je bezbroj donacija za obnovu kuća. Tih donacija više i nema toliko, pa smatram da je moralna obaveza opštine i kantona da nam finansijski pomognu da obnovimo kuće", kaže Tošić i ističe da očekuju pomoć i od opštine Istočna Ilidža i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske.

Živko Tošić, jedan od 17 povratnika, pet godina je živio u Lužanima kao podstanar, a sada stanuje u naselju Dobrinja 4, koje pripada Istočnom Sarajevu.

"Kuća u kojoj sam živio je prodata, pa smo se ja i supruga preselili kod sina i njegove porodice na Dobrinji. Živimo u skučenom prostoru, samo da nismo napolju", kaže Tošić.

Od svih mjesta na svijetu, ističe, Jasike su jedino naselje gdje žele živjeti.

"Ovdje sam se rodio, ovdje sam odrastao. Nadam se donaciji, kako bismo supruga i ja osposobili barem jedan sprat i uselili se", govori Živko Tošić ističući da je prethodnih godina odbio nekoliko donacija, jer nije imao dozvolu za obnovu kuće.

Nermina Voloder

Nezavisne novine

Povratak Hrvata na Pale

Crkva Sv. Josipa na Palama je zaštićeni spomenik, jer je po svojoj građi jedinstvena u Bosni i Hercegovini. Cijela je napravljena od drveta, izvana i iznutra. Sagrađena je davne 1911. godine.

"Ne mogu vam reći koliko sada ima Hrvata na Palama. Zbog toga što nije bilo popisa stanovnišva nakon rata, teško je baratati tačnim ciframa, ali vam sa sigurnošću mogu reći da je katolika vjernika izmedju 50 i 90," kaže Fabijan Stanušić, svećenik u katoličkoj crkvi Sv.Josipa na Palama. "Preživjela je par ratova i još uvijek je čitava. Obnavljali smo je nekoliko puta, pomalo, ali sada je već sasvim obnovljena. Za stotu godišnjicu, pripremamo se da je impregniramo i tako zaštitimo."

Svećenik Stanušić sjedi ispod velike krošnje u dvorištu crkve, sa vjernicima koji čekaju početak mise, koju služi svake nedjelje i svakog blagdana. Pitam ga da li je zadovoljan povratkom Hrvata na Pale. "Nisam zadovoljan," kaže. “ Uglavnom su to mješoviti brakovi. Nešto se odselilo prije rata, nešto u toku rata, a ovi koje tu vidite, to su, uglavnom starije osobe. "

Nema problema na nacionalnoj osnovi...

Svećenik je zadovoljan odnosima u lokalnoj zajednici: "Vidite iz priloženog.Rat je bio i prošao, crkva nije nastradala. Doduše, na početku rata, oštećeno je nekoliko kipova, ali sve ostalo je sačuvano, čak i župna kuća. Mi Hrvati ovdje nemamo problema na nacionalnoj osnovi."

Bildunterschrift: August Kete, rođeni je Paljanin i sve vrijeme rata, proveo je u svom rodnom mjestu. Radi u Fabrici motora specijalne namjene na Koranu: "Na početku rata, bila su ključna tri dana kada je trebalo odlučiti da li da odemo ili da ostanemo. Riješili smo da ostanemo i opstanemo. I, evo nas sada tu."

August smatra da se život u ekonomskom smislu, nakon rata, veoma sporo obnavlja. Dobro mu je na Palama, kaže, ali ono što ga brine je neka vrsta ekonomske nesigurnosti: "Prije rata sam radio i imam staž, ali nedovoljan za penziju. Ne znam, nisam siguran da li će moja firma raditi dok ja naberem taj staž, još nekih dvije-tri godine. I nije to samo meni, to je tako svima."

...problemi su ekonomske prirode

I Stjepan Podnar ekonomsku situaciju smatra glavnom preprekom za povratak Hrvata na Pale: “Mi nikada nismo strepili od naših komšija, ali kad bi bilo više šansi za zaposlenje, bilo bi i više povratnika,” kaže. Toni Marjanović rođen je u Zenici gdje je i živio do rata, a onda je Bildunterschrift:“izbjegao” na Pale. U Zenici je završio stolarski zanat i radio u kazalištu, a sada se on i supruga snalaze kako znaju i umiju. Oboje rade kod privatnika i ne žale se.

Kristina Hulurija, mlada i šarmantna novopečena Paljanka, razbija za trenutak, ili možda i na duži rok, sve pobrojane stereotipe. Prije osam godina, došla je na Pale da studira i tu ostala: “Ja sam vam, kako se to kaže, u mješovitom braku. Udala sam se za Srbina. Došla sam da studiram, upoznala sam moga muža kad je i on bio student. Sada je profesor, imamo četvorogodišnju kćerku i eto, tako jednostavno… Nemamo problema, osim jednog, podstanari smo još uvijek. Ne osjećaju samo mladi Hrvati koliko je teška ekonomska situacija. Da ima više posla i da se lakše rješava stambeno pitanje, bilo bi drugačije,” kaže Kristina.

Ljiljana Pirolić

Deutsche Welle

Humanitarni koncert za Pedijatrijsku kliniku

Važan je osmijeh na djetetovom licu

U povodu održavanja humanitarnog koncerta “Na krilima sunca“ jučer je na Pedijatrijskog klinici održana konferencija za novinare, kojoj su prisustvovali muzičari Tereza Kesovija, Maja Blagdan i Ivo Gamulin Gianni, zatim voditelji Danijela Trbović i Mario Sedmak, šefica Pedijatrije Senka Mesihović-Dinarević i Kristina Dropuljić, voditeljica ureda Stela media, koji je organizator koncerta.

Ulaznice za koncert mogle su se kupiti za 20, 30 i 40 maraka, a dio prikupljenog prihoda namijenjen je za kupovinu aparata, odnosno monitora za praćenje vitalnih funkcija organizma djece, za Odjel hematoonkologije Pedijatrijske klinike KCUS-a.

“Sretna sam što ljudi dobre volje prepoznaju potrebu pomoći djeci s najtežim oboljenjima. Pedijatrija već ima 17 takvih aparata, a potrebno ih je 50, jer u oktobru bismo se trebali seliti na originalnu lokaciju Pedijatrije na Jezeru, koja će imati znatno veći kapacitet“, rekla je Mesihović-Dinarević, dodajući da ovakvi monitori koštaju od deset do 20 hiljada maraka.

Tereza Kesovija je rekla da im je najvažnije što će pomoći da djeca postanu veliki i zdravi ljudi i da zahvaljujući ovakvim projektima “bol i jad prolaze, volja za životom postoji u svima nama“, te da je to, zapravo, ono i što čini čovjeka čovjekom. “Važan je osmijeh na djetetovom licu“, kaže Kesovija.

Stela media, koja je do sada organizirala niz humanitarnih koncerata u BiH, ove godine ima u planu slične događaje upriličiti i u Tuzli, Mostaru, te Banjoj Luci.

M. Du.

Oslobođenje

Zatvorena jedna teška stranica povratka

*Stanovnici nekoliko sela na području Žepe, dobili konačno električnu energiju. *U Vladi Sarajevskog kantona nastavljeno potpisivanje ugovora za obnovu kuća u istočnoj Bosni. *U okolici Višegrada, u Velikoj Gostilji, još čekaju donatore.

Najsretniji ljudi u Bosni i Hercegovini ovih dana su svakako povratnici u sela Laze, Borovac, Ljubomišije i Vrtače kod Žepe, koji su nakon skoro devet godina života u mraku, konačno dobili struju. U naredna tri mjeseca trebao bi biti obnovljen i seoski vodovod, a vlasnici neslavnog rekorda po broju dana provedenih uz svijeće, nadaju se nastavku obnove kuća, te pomoći u poljoprivrednoj mehanizaciji. Slušamo našeg reportera Alena Bajramovića:

Godinama bi – kažu – onima koji to nisu doživjeli, mogli objašnjavati koliko duga može biti noć provedena uz svijeću, ali pitanje je da li bi u tome uspjeli.

Od pokušaja da opišu ambijent u kojem su živjeli u proteklih više od osam godina, povratnici u Laze su odustali. Ali, koliko im znači električna energija – Teslin izum koji je bio dostupan privilegovanim – pokazali su iskrenom zahvalnošću donatorima. Hamdija Torlak:

„Od srca vam zahvaljujemo i molimo vas da na nas ne zaboravite u narednom periodu. Trebalo bi obnoviti još mnoge kuće. Dosta povratnika još čeka na povratak, odnosno na obnovu svojih zgarišta. U ovim selima je obnovljena svega jedna četvrtina kuća.“

Pašan Ćesko:

„Ovo je za mene najradosniji dan. U zadnjih osam godina smo živjeli u jako teškim uslovima. Preživjeli smo sve i svašta. Ali bez struje je najteže.“

Projekat elektrifikacije ovog dijela mjesne zajednice Žepa, vrijedan 626.000 konvertibilnih maraka, finansirala je Vlada Nizozemske, te dijelom općina Rogatica, dok je implementator bio austrijski Hilfswerk. Isti donatori su prije sedam godina obnovili seoski vodovod i vodu doveli do česme u središtu sela. Za najdalje tri mjeseca, voda će stići i do kuća, kaže Suzana Jašarević, šefica Misije Hilfswerka u Bosni i Hercegovini:

„Za vodu se borimo. Imamo jednu problematičnu dionicu koja je minirana. Čak i za struju smo u jednoj dionici morali praviti alternativni put. Zahvaljujući općini Pale i naporima Hilfswerka, uspjeli smo da zaobiđemo minsko polje. Dobili smo sve dozvole da se napravi alternativni put i struja je završena. Za vodu čekamo deminiranje. Upravo ovih dana tražimo od mjesne zajednice da se i oni bore, da se civilna zaštita malo potrudi i da nam omoguće da radimo. Stanovnici su takođe spremni da doprinesu, da kopaju i da učine sve što treba da bi dobili vodu.“

Pašan Ćesko:

„Onda bi tek odahnuli i imali pravi život, koji smo imali nekad, prije rata. Sada je i više interesovanja za povratak. Svako veče me zovu po dvoje-troje komšija i pitaju da li se uvođenje struje privodi kraju, hoće li se dovesti voda...“

Salih Čolić, osam godina je živio u kolibi, koju je, da bi se zaštitio od zmija i miševa, morao okovati limom. Zahvaljujući medijima, koji su mu pomogli da se njegov vapaj dalje čuje, nedavno je dobio kuću:

„Biće uslova, ako Bog da. Samo bi nam trebalo malo pomoći. Na primjer, da nam daju par mašina – kosačice, motokultivatore…“

Holandski ambasador u BiH Karel Vosskühler obećava nastavak pomoći:

„Možete računati na nastavak angažmana ambasade Nizozemske u stvaranju uvjeta za održivi povratak, posebno u istočnoj Bosni i Hercegovini, ali i u drugim dijelovima države.“

I dok donatori ulažu sredstva, od državnih ministara – ponovo samo obećanja i već bezbroj puta objavljena vijest da je ove godine za povratak namijenjeno više novca nego u deset proteklih zajedno. Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović:

„Sljedeće sedmice će biti upućen javni poziv za apliciranje za održivost povratka. Dogovorit ćemo se šta možemo uraditi dalje u obnovi infrastrukture i svega što je neophodno za život.“

Nakon što je struja stigla u Strgačinu kod Rudog, a sada i u Laze i u okolna sela kod Žepe, zatvara se jedna teška stranica historije povratka u jugoistočnu Bosnu. Ali povratnici se nadaju da je to samo početak jedne nove epohe, nakon koje će biti ravnopravni građani spremi da žive od vlastitog rada, da grade zavičaj i stvaraju uvjete za povratak i onih mlađih....

Potpisani ugovori o obnovi prijeratnih domova

Povratnici u opštine Foča, Ustikolina, Trnovo, Kalinovik, Rogatica, Pale, Novo Goražde i Goražde, potpisali su ugovore o realizaciji obnove njihovih prijeratnih domova. Time će biti osigurani osnovni uslovi za održivi povratak, a radovi na obnovi će početi krajem jula. Govore oni koji su konačno dobili nadu u povratak, a trenutno su, pretežno, stanovnici kolektivnih centara:

„Ja sam Hasan Čovo. Rodio sam se i živio u Foči. Sada živim u kolektivnom centru, gdje sam već dvije godine. Prije toga sam bio u alternativnom smještaju. Želim da se vratim na svoje, tamo gdje sam se rodio. Zahvaljujem se donatorima koji će mi to omogućili. Imam sina, međutim ne bih želio da se on vraća još neko vrijeme, radi sigurnosti. Baviću se poljoprivredom, nešto malo ću posijati. Nemam nikakva primanja. Ostaje mi još godina dana do 65 godina starosti. Imam 30 godina radnog staža.“

„Zovem se Mevla Čelik. U Foči sam živjela 33 godine. Izašla sam bez igdje ičega, a živjela sam u dvospratnoj kući. Sad sam u Švrakinom, gdje mi je opština dala stan – soba i niša. Kad su me prekjuče nazvali da mi kažu za potpisivanje ugovora, rasplakala sam se od radosti. Ne znam hoće li se sin vraćati, odnosno hoće li naći posao.“

„Ja sam Hanifa Milić. Najbolje je na svome. Vratiću se, pa kako je da je. Rođena sam 1934. godine, pa dokle mogu. Nemamo vode, ne znam hoće li biti struje. Najgore je bez vode, bez vode se ne može.“

Hanifin sin, Aziz Milić, govori o stanju u kojem je stara kuća, za koju su konačno dočekali obnovu:

„Ništa nije kao što je bilo. Nikle su nove vrbe. To je sve što je ostalo od kuće, ništa drugo. Majka je trenutno u alternativnom smještaju u Hrasnici. Nadam se da će se vratiti. I ja bih se vratio s njom. Imamo oko osamdesetak duluma zemlje. Nije sva obradiva, ali dovoljno bi bilo da se prehrani 100 porodica. Ko želi da radi, dao bih mu desetak duluma da obrađuje, besplatno. Na selu bez toga ne može. Mislim da će kroz tri-četiri godine preovladati poljoprivreda. Selo će napredovati.“

„Zovem se Uzeir Muslić. Živio sam u selu 20 kilometara od Foče. Sada sam invalid, ne mogu sam praviti kuću.“

„Ja sam Hamdija Komar. Živio sam u montažnoj kući u selu Izbišno kod Miljevine. Pozvali su me da potpišem ugovor, nadam se da će od toga nešto biti. Napravljen nam je i put do sela, do džamije. U selu je nasut put, imamo i struju i vodu, jedino fali kuća. Tu sam živio prije rata, držao sam oko 100 ovaca i četiri krave. Imao sam traktor sa svim priključcima. I sin i ja smo imali kola. Hvala Bogu, još uvijek sam živ i zdrav. Sve je bilo zaraslo. Žena i ja smo uspjeli sve da očistimo. Sin i snaha nam dolaze iz Sarajeva subotom i nedeljom i pomažu nam. Ljudi se vraćaju. Komšija je kupio 80 ovaca. Imamo komšije Srbe, žive petnaestak minuta od nas. Čuvaju stoku na našem imanju. Mi im ne branimo, slažemo se, viđamo se. Ove godine sam posijao 70 kila krompira, grah, kukuruz.“

„Ja sam Selim Muslim, iz sela Veliko Marevo, mjesna zajednica Kozja Luka, opština Foča. Pozvali su nas da potpišemo ugovor za donaciju kuća. Hvala svima. Imali smo sve, ostali smo bez ičeg. Sin i snaha su na birou. Sin je invalid druge kategorije. Bavićemo se poljoprivredom i stočarstvom. Biće mi drago da se vrate komšije.“

Mehemed Kaltak, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica Vlade Kantona Sarajevo:

Za svaku porodicu, po završetku sanacije stambene jedinice, koja se vrati i prijavi u mjestu prebivališta, planirali smo pakete održivog povratka...

„U ovoj godini imamo tri projekta za istočnu Bosnu. Jedan projekat je za Kalinovik, Trnovo i Foča, drugi za područje Rogatica, Prača, Pale, Ustikolina, Goražde, Novo Goražde, a sljedeće sedmice će uslijediti potpisivanje ugovora za opštine Sokolac, Han Pijesak, Ruso, Višegrad. Za svaku porodicu, po završetku sanacije stambene jedinice, koja se vrati i prijavi u mjestu prebivališta, planirali smo pakete održivog povratka, u zavisnosti od toga čime će se porodica baviti – poljoprivredom, stočarstvom, zanatstvom…“

Bivši žitelji Veliki Gostije očekuju nadu u povratak

Za razliku od stanovnika istočne Bosne, koji su konačno dobili nadu u povratak, to isto još uvijek očekuju i žele bivši žitelji Velike Gostilje u blizini Višegrada. Zabilježila Mira Andrić:

Povodom godišnjice od izgradnje prvog objekta u selu Velika Gostilja u blizini Višegrada, ovih dana upriličeno je slavlje za sve koji su prije rata živjeli u ovom mjestu. Prije nekog vremena, Gositljani su osnovali Zavičajno udruženje Velika i Mala Gostilja, kako bi, udruženi, mogli potražiti pomoć za obnovu svojih porušenih kuća. Predstavnik udruženja, Salko Čakić, kaže da se nije gotovo ništa uradilo po pitanju povratka u ovo mjesto, koje je prije rata brojalo oko 95 domaćinstava:

„Put je loš, škola je uništena, nema struje. Ja dolazim dva puta sedmično. Ljudi imaju volje da dođu. Započeo sam obnovu kuće, ali nemam sredstava da je dovršim.“

Fatima Kešmer, došla je sa djecom u rodno selo i kaže da bi voljela da joj se obnovi bar porodična kuća:

„Dolazimo svake godine, obilazimo naše imanje, koje je svo zaraslo, posjedimo, prošetamo i vratimo se. Bila bih presretna da nam se obnovi kuća, da imamo gdje da se vratimo.“

U cijelom selu, izliveni su samo jedni temelji i dvije kuće očišćene od korova. Nekoliko parcela je zasađeno raznim voćem i napravljene su dvije sušare za voće.

U selu susrećemo najstarijeg stanovnika Gostilje, koji živi u jedinom izgrađenom vjerskom objektu – mektefu. Stari Alibeg, kako ga od milošte ovdje zovu, ostaje vjeran svom selu i svaki dan obilazi komšijske ruševine, staru, razrušenu, u šiblje obraslu školu, a kada padne mrak, povlači se u mektef da prespava, razmišljajući o životu koji je promicao u Velikoj Gostilji, iza Višegradske banje:

„Ovdje je bio odličan život. Imali smo žito, stoku… imali smo sve. Šljive su vagonima išle iz ovog sela. A sada nema niko ništa, samo vidiš palež. Sve je spaljeno. Sada je tuga doći u ovo selo. Niko se ne vraća, nikoga nema da nam pomogne.“

Prvi put poslije rata, u Gostilju je došao višegradski pisac, novinar i publicista Mustafa Smailović, koji je svoje prve prozne radove napisao u rodnim Lascima, pokraj Velike Gostilje. Obišao je školu gdje je završio četiri razreda i obećao da će na njenim ruševinama napraviti promociju svoje nove knjige, koja je u pripremi.

Slobodna Evropa

KIKINDA SHORT – verzija 3.0

Pricaj mi…

25. i 26. jun u 21h – basta SKC-a, Beograd

27. i 28. jun u 21h – basta Narodne biblioteke „Jovan Popovic" – Kikinda

Na trecem festivalu kratke price KIKINDA SHORT dolazak je potvrdilo ravno tridesetoro ucesnika iz devet evropskih zemalja. Ovogodisnja zemlja – specijalna gost festivala je Velika Britanija i nju predstavljaju troje renomiranih mladih autora, Kler Vigfal, Pol Ivin i Piter Hobs. Poslednji od njih se 2007. nasao u najuzem izboru za International IMPAC Dublin award, "njinternacionalniju i najbogatiju knjizevnu nagradu na svetu", kako se nezvanicno naziva ova nagrada zbog iznosa od 100.000 evra koliko dobija pobednik.

Pocasni gost koji je istovremeno i pisac i kriticar je Nenad Saponja i on dovodi gosta iznenadjenja. Kao dobitnik nagrade DJura DJukanov pozvana je Biljana Cucko, domacin festivala je mladi kikindski pisac Srdjan Srdic, predstavnik sweet 60's generacije je Vule Zuric, a zbog proslogodisnjeg insisitiranja publike da je cuje na bis, vajld kartu dobila je Melina Kameric iz Sarajeva.

Austriju predstavljaju Martin Vanko i An Koten, BiH Damir Sabotic, Hrvatsku Roman Simic, Goran Bogunovic i Andrija Skare. Sa novom madjarskom proznom scenom upoznace nas Gabor Virag poznatiji pod pseduonimom Aron Blum, iz Poljske dolaze Agnjeska Klos i Joana Rozak, Slovacku predstavlja Svetlana Zuhova, iz Slovenije stize Polona Glavan dok srpsku kratku pricu brane Bojan Babic, Zvonka Gazivoda i Marko Selic – Marcelo.

Kao dodatna podrska autorima pozvani su urednici i prevodioci na madjarski Roland Orscik i Arpad Kolar, Vanja Pavlovic i Miljenka Buljevic iz zagrebacke Bookse, urednik Zareza Marko Pogacar, novinarka i kriticarka Jasmina Vrbavac, kao i prevodilac sa poljskog Biserka Rajcic.

Organizator festivala KIKINDA SHORT je Narodna biblioteka "Jovan Popovic" iz Kikinde dok je koordinator projekta Srdjan Papic.

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba