Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Mostarski pravoslavci proslavili Veliku Gospojinu u Blagaju

MOSTAR – Nekoliko stotina pravoslavnih vjernika okupilo se jučer ispred hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju gdje je na tradicionalnom velikom saboru proslavljen praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao Velika Gospojina. Misno slavlje je predvodio paroh mostarski o. Radivoje Krulj, uz sasluženje paroha bjelopoljskog Nemanje Lukete, paroha konjičkog jereja Milana Bužanina i đakona Danila Boru. Prema riječima paroha Krulja, liturgiju je sasluživao i đakon Vladimir Terzić, inače sin prijeratnog blagajskog paroha.

Ef. Hafizović na liturgiji

Nakon službe paroh mostarski je najavio i skoru rekonstrukciju hrama u Blagaju i parohijskog doma, te imenovanje đakona Danila Bore za paroha Parohije blagajske. Ova je crkva zapaljena u posljednjem ratu, a od ove Božje kuće preostali su samo zidovi, tako da je sveta liturgija održana u crkvenom dvorištu. Također, pravoslavna crkva sv. Vasilija Ostroškog u Blagaju, zajedno s pokretnim naslijeđem, proglađena je nacionalnim spoemnikom Bosne i Hercegovine. Inače, na jučerašnjoj službi je, između ostalih, bio prisutan i imam blagajski Hišam ef. Hafizović, a čestitku pravoslavnim vjernicima Blagaja poslao je i blagajski župnik don Ivo Šutalo.

Druženje nakon liturgije

“Srpska pravoslavna crkva slavi praznik Uspenja Presvete Bogorodice, koji je jedan od najvećih hrišćanskih praznika posvećen Presvetoj Bogorodici. Ovo je ispunjenje Hristovog Rođenja, Vavedenja, Blagovijesti i Uspenja Presvete Bogorodice”, kaže o. Krulj. Ovaj praznik je uspomena na preminuće Presvete Bogorodice i, prema evanđeljima, dan kada je uznesena na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja. Nakon liturgijskog slavlja za vjernike i sve nazočne upriličen je ručak i prigodno druženje. Uz Božić, Vaskrs/Uskrs, Uspenje Presvete Bogorodice je jedan od najvažnijih dana u kalendaru Srpske pravoslavne crkve.

Piše: Vanja Bjelica

Dnevni list

Svečani doček Asmira Kolašinca, prvog olimpijca iz Sjenice

Očaran Pekingom i oduševljen dočekom

Sjenica - Iako nije ušao u finale, prvi olimpijac iz Sjenice, Asmir Kolašinac je svojim učešćem i nastupom na Olimpijadi, oduševio svoje sugrađane, koji su u njegovu čast, priredili svečani doček. Pri povratku iz Pekinga, Asmira su, u koloni automobila na ulazu u Sjenicu, dočekali njegovi prijatelji, rođaci i drugovi sportisti. Minuti iščekivanja susreta, najduži su ipak bili za njegove, skromno ponosne roditelje, majku Muradiju i oca Spaha. Sa osmehom na licu, vidno oduševljen dočekom, Asmir se pozdravio sa svima, a potrom je kolona automobila prošla kroz grad, zaustavljajući se pred zgradom opštine, gde je organizovan svečani prijem u čast prvog učesnika Olimpijskih igara iz Sjenice.
"Pre svega, želim da se zahvalim predsedniku opštine, mojim drugovima, prijateljima i svim građanima Sjenice, koji su me dočekali na vrlo poseban način. Mogu da kažem da sam oduševljen, koliko onim što sam tamo video, toliko ovim što su mi priredili kad sam se vratio. Vrlo sam ponosan što sam iz ovog grada, koji sam predstavljao na, po mnogima najboljoj Olimpijadi ikada", rekao je Asmir u izjavi za medije. U znak zahvalnosti, Asmir je predsedniku opštine, Nusretu Nuhoviću, uručio poklon, pozlaćenu maketu stadiona u Pekingu, a predsednik je obećao da ce opština ubuduće izdvajati više finansijskih sredstava za sportske talente iz Sjenice.
Sa 24 godine, u svojoj disciplini bacanja kugle, Asmir je bio skoro najmlađi takmičar na Olimpijadi u Pekingu. Iako je svojim učešćem na Olimpijadi već postigao uspeh, pred njim tek predstoje uspesi. Bez pauze, nastaviće sa treninzima i pripremama za Evropsko prvenstvo u dvorani, koje ga očekuje u zimskoj sezoni, a potom, naredne godine, Univerzijada u Beogradu i Svetsko prvenstvo u Berlinu. Prvi sjenički olimpijac očekuje, i nastojaće, da se sa narednih Olimpijskih igara vrati sa medaljom.

S. Ljajić

Danas

Kosovskim Hrvatima redovno pomaže samo Srbija

JANJEVO, - Kada se od magistralnog puta Priština-Skoplje nadomak Lipljana sa leve strane krene asfaltnim putem i prođe nekoliko srpskih sela, na 13. kilometru je Janjevo, naselje sa najvećim brojem Hrvata danas na Kosovu.
U centru je više dućana, računajući i dve ogromne prodavnice sa proizvodima od plastike koju su do nedavno prerađvali sami Hrvati, ali sada skoro sve uvoze iz Kine.
Kada se krene ka crkvi svetog Nikole, zaštitnici ovdašnjih Hrvata, u oči upadaju stare i oronule kuće. Na mnogima je okačen katanac i one godinama zvrje prazne.
Žzpnik Don Matej Palić, za koga se tvrdi da je uradio više za preostale sunarodnike nego sve vlade - od Prištine do Zagreba - kaže da je situacija vrlo teška ali da ima mesta optimizmu.
"U Janjevu danas ima 300 Hrvata od nekadašnjih 5.000. Pokušavam da im pomognem da se taj broj zadrži i poveća. Situacija na Kosovu ni ranije nije bila dobra i još je ekonomski jako teška, pogotovo za hrvatsku manjinu", kaže župnik.
Većina Hrvata u Janjevu je bez posla i živi od socijalne pomoći koja im redovno stiže samo iz Srbije. "Pomoć nam ponekad stigne iz Zagreba, obično za velike verske praznike", kaže župnik.
On ipak veruje da će se poboljšati ekonomska situacija, da će mladi koji završavaju škole moći da počnu neki posao, osiguraju bolju budućnost.
Oko 60 preostalih hrvatskih učenika u Janjevu osnovnu školu pohađa po planu i programu Vlade Republike Srbije, na srpskom jeziku.
"Bilo je govora ranije da Priština, Beograd i Zagreb dogovore neki program prilagođen ovdašnjim uslovima i posebne udžbenike za hrvatsku decu, ali još ništa od toga", navodi župnik.
Prema njegovim rečima, međunacionalni i međuverski odnosi su dobri. "Sastajemo se sa ovdašnjim hodžom i rešavamo probleme, mada nekih velikih problema i nema".
Kata Jozić je samohrana majka desetoro dece i živi u tuđoj kući. Sinovi su otišli u Hrvatsku da rade, ćerke se poudavale a ona živi sa još dvoje maloletnika.
"Na ime socijalne pomoći i dečjeg dodatka od Vlade Srbije u Gračanici redovno dobijam oko 15.000 dinara a od kosovske vlade ništa jer ništa nisam ni tražila. Ne znam ni gde da idem", kaže Kata.
Dodaje da u Prištini nakon rata nije bila a u Gračanicu i Ljipljan ide slobodno i nije imala nikakvih problema.
Njen sin Josif je učenik sedmog razreda osnovne škole. "Voleo bih da radim i živim ovde u Janjevu a ne negde tamo kao većina naših Hrvata koji odu i nikada se više ne vraćaju. Samo da završim školu i ovde nađem neki posao", kaže Josif.
Ovdašnji Albanci, poput Fadilja Gašija, tvrde da skladno i komšijski žive sa Hrvatima.
"Dobro živimo sa Hrvatima, zajedno radimo, zajedno se borimo za život i opstanak jer je za sve nas pođednako teško, posla nema, zarade takođe. Pozivamo se na svadbe, idemo na saučešća", kaže Gaši.
Od pre 700 godina datira posredno pominjanje Janjeva kao katoličke župe, a spominje se u pismu pape Benedikta XI upućenom barskom nadbiskupu Marinu iz 1303. godine.
Nemački rudari Sasi otvorili su ovde rudnike zlata i srebra u prvoj polovini 13. veka i time privukli u Janjevo i dubrovačke trgovce, koji su se tu naseljavali i podizali svoje kuće.

Refki Alija

Danas/Beta

Apel za zaustavljanje rušenja Sinagoge u Travniku

Zgroženi činjenicom, objavljenom 29.augusta 2008. godine u medijima, da će stara jevrejska sinagoga“Kalkadoš“ u Travniku, jedan od simbola ovog grada i dokaz vijekovnog suživota građana različitih vjera i nacija u BiH biti srušena, a umjesto nje biti izgrađen trgovinski centar, mi, građani Sarajeva i ostalih dijelova BiH i regiona, koji se okupljaju na forumu internet portala sarajevo-x.com, najoštrije osuđujemo ovu barbarsku namjeru, i zahtjevamo od svih nadležnih državnih institucija, na svim nivoima vlasti, da se hitno oglase i odmah obustavi rušenje Sinagoge, te da se pokrene postupak za njezino stavljanje na listu zaštićenih i ugroženih spomenika kulture, kao i da se pokrene postupak za njezinu restauraciju.
Rušenjem ove sinagoge srušit će se još jedan most koji je tako čvrsto, vijekovima, povezivao ljude – komšije na prostorima BIH, a spriječavanjem njezinog rušenja sačuvat ćemo uspomenu na naše sugrađane koji su vijekovima sa nama dijelili dobro i zlo, i nažalost, nestali u vihoru II svjetskog rata, ostavivši nama u amanet da se u znak sjećanja na njih brinemo, i za buduća pokoljenja sačuvamo mjesta gdje su se oni molili bogu.

Pozivamo sve one koji mogu da na svoj način dignu glas protiv ovog barbarskog čina i daju doprinos da se ovaj naopaki naum ne sprovede u djelo. S obzirom da je rušenje sinagoge već počelo jedino hitna i masovna akcija može donijeti rezultate.

U Sarajevu 30.8.2008.

Građani Sarajeva

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=1&t=54225

http://www.facebook.com/group.php?gid=25007482884

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba