POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a SIGN THE PETITION – NOMINATION OF THE HISTORIC CENTRE OF SARAJEVO TO UNESCO'S WORLD HERITAGE LIST, Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

Od Kulina bana do segregacije

 

„Nikada nisam bio doveden u ovakvu situaciju“, kaže direktor Osnovne škole „Kulin ban“ Sakib Mulalić. Dok hodamo prema njegovom kabinetu, razgledamo zidove školskog hodnika oblijepljejne crtežima. Izdvaja se veliko platno na kojem je nepoznati umjetnik prikazao svoju rekonstrukciju izgleda Kulina bana. Vitez u oklopu na smeđem konju. U pozadini su se našli stećci iz Radimlje, izrađeni gotovo tri vijeka nakon banove smrti. Na prvom spratu je red crno bijelih fotografija: Bašagić, Ujević, Julije Cezar.....Na zidu dječji crtež. Neko je ilustrirao Jablan, pripovjetku Petra Kočića. U školi Kulin ban, u mjesnoj zajednici Tešanjka, hrvatski i bošnjački osnovci nekoć su sjedili i u istim klupama do V razreda. Od šestog su se dijelili na hrvatske i bošnjačke razrede, mada se nije radilo o „dvije škole pod jednim krovom. Išli su u istu smjenu. I jednima i drugima su predavali isti profesori-Hrvati i Bošnjaci.

„Prvog septembra ove godine pojavilo se samo 6 učenika koji su pohađali nastavu na hrvatskom jeziku. U ponedjeljak je došlo do promjene. Dvoje učenika V razreda također su prešla tamo, u Usoru...ali jedan učenik se vratio u II razred. Dovela ga majka maločas. Kaže: „Eto, ja bih ipak volejla da on ide ovdje“, priča Mulalić, objašnjavajući da se u Usori pozivaju na zakonske propise o gravitacionim područjima. Saznajemo da je gravitaciono područje teritorija u blizini neke škole s kojeg je ona obavezna primati osnovce. „Međutim, mi smo primali i učenike iz općine Usora i općine Tešanj, koji ne pripadaju našem gravitacionom području. Tada nisu imali argumenata da prebace djecu. Šta se desilo? Koji je cilj ovoga? Politika? Predizborna kampanja? Ne znam. Znam samo da mi je žao, mnogi su nam zavidjeli na našem zajedništvu, na našem druženju, na našim rezultatima...“

 

Volim, ne volim

 

Razgovaramo sa djecom. Svako ima svoje iskustvo. „Ja sam se s njima uvijek družila, mada su moji u razredu govorili-oni su ovo, oni su ono, psovali ih, ali ja na to nisam obraćala pažnju. Kažu mi, jesi li normalna!, izgubit ćeš naše povjerenje! Ja bih im uvijek rekla-ja sam biće kao i oni. Bilo je još djevojčica koje su se družile s njma kao i ja. Drugi su im samo pričali iza leđa ružne stvari, mada ja na to nisam obraćala pažnju. Družila bih se s njima i nakon nastave, čekajući da dođe voz. Onda bi smo šetali, oni bi me pitlai o mojoj vjeri, ja njih o njihovoj“, priča nam učenica sedmog razreda koju srećemo u hodniku škole. Njen kolega iz 8 .razreda Muhamed kaže da između hrvatskih i bošnjačkih  nije bilo sukoba: „Družili smo se poslije nastave. Imam dosta drugova Hrvata. Uvijek smo igrali fudbal. Volio bih da su opet tu, da nas više ima. „

Ulazim s direktorom u jedano od osmih razreda. „Imao sam dva jako dobra druga Hrvata, oni su sada otišli u srednju školu“, kaže stidljivo jedan učenik. Djevojčice se smješkaju, naugodno im je da bilo šta kažu. „Bilo je puno tuče. To vam mogu reći“. Odgovara umjesto njih jedan crnokosi dečko. Drugi ga nadopunjuje: „Ja baš nisam imao želju da se družim s njima.“-zašto?, pitamo. „Jednostavno nisam“ odgovara. „Igrali smo zajedno fudbal i odbojku“, javlja se iz prikrajka učionice jedan dječak. „Družili smo se i poslije nastave i  na velikom odmoru. U niže razrede smo išli zajedno. A tada se i nismo mogli bolje upoznati.“Djevojčice iz prve klupe se kikoću kada ih pitamo da li su se družile s kolegicama hrvatske nacionalnosti. Jedne kažu da, druge kažu ne.

„I ja sam završio ovu školu“, govori nam, ispraćajući nas, direktor  Sakib Mulalić. „I sjedio sam u klupi i s Kajom, i s Antom, i s Ljubicom. A dolazimi jutros jedna školska drugaric. Plače. Došla da odvede dijete. Mora, kaže.“

 

Bilo je dobro zajedno

 

Odlazimo u Mješovitu srednju školu „Stjepan Rdaić. Radi se o velikom zdanju crveno-bijele fasade. Školsko dvorište još uvijek nije izgrađeno. Umjesto toga, tu su dva kafića prepuna srednjoškolaca koji očekuju prvi čas. Nastava za osnovce pridošle iz Osnovne škole „Kulin ban“ već je završena. Želimo razgovarati s nastavnicima i učenicima. Nekadašnji zamjenik direktora škole Kulin ban Mirko Bajić koji je  kao profesor hemije prešao u ovu školu saopćava nam da niej „ovlašten davati informacije“. Nailazim na dvije djevojke-Hrvatice koje su ranije išle u O.Š. Kulin Baan, a sada su prvi razred gimnazije: „Bilo je lijepo dok smo išli zajedno. I Bošnjacima i Hrvatima. Družili smo se, pomagali jedni drugima oko testova. Neki su stekli prijateljstva koja i dan-danas traju.“

 

Vuk Bačanović

 

Dani broj 587.

 

 

Srednjovekovni grad dobija bitku sa vremenom

 

Dvadesetak povratnika mesne zajednice Radoševići i grupa zaljubljenika u prirodu očistili su prilaz srednjovekovnom gradu kod Srebrenice. U želji da prokrče put do nekropole Klotjevac ovi vredni ljudi prikupili su alatke kojima su posekli visoko drveće oko starog grada i očistili prilaz do ovog zdanja.

,,Bilo je teško doći do zdanja, a još teže seći debelo i visoko drveće u i oko tvrđave. Morali smo se vezati konopcima da bi isekli stabla do kojih je bilo teško dosegnuti“, kazao je Mirsad Sinanović, predsednik MZ Radoševići.
Prilikom čišćenja, u tvrđavi je pronađeno suđe, nekoliko alatki i drugih predmeta, što potvrđuje da su tokom minulog rata ljudi u ovoj tvrđavi ponovo pronalazili skrovište. U podnožju tvrđave prostire se velika ravnica, koju će turistička agencija ,,Guber turs“ iz Srebrenice preurediti u kamp, gde će biti postavljeno nekoliko šatora. Pored posete ostalim srebreničkim turističkim destinacijama ,,Guber turs“ je ovog leta organizovao nekoliko poseta ovom starom zdanju. Grupa italijanskih turista na ovoj tvrđavi je otvorila ovogodišnju turističku sezonu u Srebrenici. Opština Srebrenica planira da u narednoj godini izdvoji sredstva, koja bi omogućila prosecanje trase puta, da bi se do tvrđave moglo doći automobilom. Za sada se do Klotjevačke tvrđave može doći samo peške. Za ljubitelje prirodnih lepota Srebrenice i njenog kulturno-istorijskog nasleđa ta činjenica ne predstavlja veći problem. Istoričari tvrde da grad potiče iz rimskog doba, trećeg veka i kasnog srednjeg veka. Od tada do danas ova tvrđava je vodila i dobila mnoge bitke, prkoseći zubu vremena.

Vojna Ćirković

Blic

 

 

Put u prirodu Strgačine

Idemo na jedno zanimljivo putovanje – u prirodu Strgačine, nadomak Rudog. Reporter Mira Andrić: 
 

Na putu od Brodara prema Rudom, na samo desetak kilometara uzvodno rijekom Lim, nalazi se mjesto Strgačina. Pri samom dnu kanjona postoji mjesto rajske ljepote. Od magistralnog puta koji se uzdiže visoko liticama, vijugavo vodi asfaltni put u oazu mira i netaknutu prirodu. U jednu jezersku cjelinu ovdje se spajaju bistre planinske rječice – Radojina i Sućeska – sa plahovitim Limom i čine mjesto kao u mašti stvoreno. Na sredini jezera nalazi se malo ostrvo i na njemu koliba od brezinog drveta. Na jednom dijelu ovog čarobnog jezera Ahmed i Zlata Mehanović stvorili su ribnjak od sedam bazena, u kojima uzgajaju kalifornijsku pastrmku: 
 

„Radimo već četiri godine. Najviše nam pastrmku traže za restorane i hotele, a dosta ribe naručuju u ljetnoj sezoni za brodiće i jahte. Svakodnevno pristižu gliseri i čamci koji krstare dolinom Lima i Drine i traže ribu sa roštilja. Naruče ribu, mi je ispržimo i jedu je na brodu“, objašnjava Zlata. 
 

Zlatin muž Ahmed nije mnogo govorljiv, ali je pravi prirodnjak i zaljubljenik u jezero pored kojeg je i odrastao. Sam je napravio ribnjak svojim sredstvima, a počeo je sam da gradi i brodić. Planira napraviti i terasu na obali i roštilj na otvorenom.  
 

Pored njih, tu živi još oko desetak bošnjačkih porodica: 
 

„Svake godine se sve više ljudi vraća.“  

 

Slobodna Evropa

 

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška