Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Bosanska Posavina još čeka povratnike

Ivan Brico među prvim je povratnicima u Bosansku Posavinu. Iako se vratio još 2000. godine, dalji povratak slabo ide naprijed. Kako nam Ivica kaže, sve je gotovo isto kao i te davne 2.000 godine – živi se, mora se:

„Živi se onako kako se sami povratnici snađu. Jako malo se brine o održivom povratku. O povratnicima niko ne vodi računa, sami se moraju snalaziti. Ako zaluta neki donator, pomogne mu malo u izgradnji. Oni koji imaju penzije lakše prolaze.“

Ivan Brico priča i o problemima s kojima se povratnici u Bosanskoj Posavini najviše susreću:

„Imamo slučaj da udruge nisu podržale povratak, već pridonijele stvaranju kontraefekta. Ljudi koji su se vratili, kad su vidjeli šta udruge rade, napustile su mjesto povratka i vratili se nazad. To se moglo desiti samo u neuređenoj pravnoj državi. Kad se naši ljudi prijave na biro rada ovdje, recimo u Derventi gdje ja živim, jako je teško da nađu posao. Derventa ima preko 2.000 nezaposlenih, a ukupno oko 5.000-6.000 stanovnika. Mislim da je to apsurd.“

Povratnici se neće dugo čekati, a jednog dana ova zemlja mora nekome pripasti, kaže Brico:

„Zemlja mijenja gospodara. Mijenjala je i u prošlosti. Jedni izumiru, drugi dolaze. Neko će doći da obrađuje tu zemlju.“

Predsjednik Udruge hrvatskih povratnika „Feniks“ Ilija Zirdum, vratio se u Derventu 2003. godine. Priča o prvim danima osnivanja udruge i koliko ovakva jedna udruga može uopće pomoći povratnicima:

Isključivo se vraćaju ljudi čija je želja za povratkom istinski jaka, koji imaju potporu svoje djece i familija, koji imaju svoje izvore prihoda.

„Kad smo 2003. godine organizirali Udrugu Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu ,Feniks‘, sagledali smo problem nedostatka infrastrukture. Bilo je povratnika koji nisu imali struje po pet-šest godina. Niko ih nikada nije ni evidentirao. Prva donacija za ponovno uvođenje struje je došla od Vlade Republike Češke. Poslije smo otkrili da općine iz Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS dobivaju sredstva za povratnike. Kada smo to otkrili, uspjeli smo da dobijemo dio tih sredstava. Iako nam to svake godine smanjuju, uspjeli smo da od toga uvedemo značajan dio struje. Isključivo se vraćaju ljudi čija je želja za povratkom istinski jaka, koji imaju potporu svoje djece i familija, koji imaju svoje izvore prihoda. Ima i onih koji su računali na to da će se baviti poljoprivredom. Radi se o ljudima koji u svakom momentu mogu sjesti u auto, ako ga imaju, ili na autobus i ponovo otići. Nisu se vratili ljudi koji su morali da se vrate, koji nemaju od čega živjeti. Da su takvi došli, vjerojatno ne bi preživjeli.“

Maja Nikolić

Slobodna Evropa

Hrvatski političari iz Sarajeva nas ne vole

Katolički školski centar "Sveti Josip" u Sarajevu nominiran je za humanističko priznanje Zlatna povelja "Linus Pauling" s plaketom i zlatnom značkom.

Laskava nagrada

Ovo priznanje Internacionalne lige humanista ne dolazi slučajno. Naime KŠC su prepoznali kako ustanovu koja im izvanredne doprinose u etičkom odgoju i obrazovanju mladih kroz zajedništvo. Tu se ističe značaj Centra za njegovanje multietničnosti i multikonfesionalnosti gdje svaki učenik govori svojim maternjim jezikom! Ravnatelj Centra, vlč. mr. Ivica Mršo, kaže za San da nagrada još nije uručena jer se po pravilu treba sačekati odgovor primaoca priznanja koji treba da prihvati ili odbije nominaciju.

- Naravno, mi smo službeno prihvatili to priznanje. U narednih nekoliko mjeseci mi treba da ispunimo neke uvjete kao na primjer, da se bolje upoznamo sa radom Lige humanista. Ovo je samo još jedan dokaz da ovaj Centar radi svoj posao kako treba i da je neko to očigledno primjetio. – rekao je za San Mršo. Naš sagovornik se osvrnuo i na cjelokupnu situaciju vezanu za ljudska prava koja vlada u bh.društvu.

Kaže da priča sa seminara i pred izbore o poštivanju ljudskih prava samo zamagljuje oči javnosti.

Ne žele grumiti

– Bunkeri i topovi koji su se nalazili tokom rata po brdima oko Sarajeva, poslije rata samo su sišli malo niže. Sukobi su sada u školskim klupama, a to nije dobro. To je bio i jedan od razloga što smo osnovali ovaj centar 1994. godine. Ovakvih centara o BiH imamo još sedam. Zbog tog poteza hrvatski političari kao i neki bošnjački političari u Sarajevu nas i ne vole baš previše, jer se oni, eto, pitaju, šta mi radimo uopće u Sarajevu? – priča vlč. Mršo. Kaže da je Centar postigao nevjerovatan uspjeh u 14 godina rada.

- Ovdje u centru imamo trenutno 1.300 đaka. Mi ne glumimo neku multietičnost, to je naš izbor. Čak jedna trećina su nehrvati. Bošnjaka je 20 posto, devet posto je Srba, zatim su na redu Židovi i ostali. To je naša politika i mi ovo radimo i s nagradama i bez njih – kaže vlč. Mršo, naglasivši da je KŠC privatna škola za koju roditelji i djeca ništa ne plaćaju, a od Kantona i državesela, također nisu ništa dobili.

M.K.

San

Volimo te svi, Toše

Na Gradskom stadionu u Skoplju u nedelju uveče održan je veliki humanitarni koncert posvećen prerano ugašenoj makedonskoj pop zvijezdi, Toši Proeskom. Preko 40 hiljada njegovih obožavalaca svih uzrasta iz Makedonije i regiona, sa plejadom njegovih prijatelja pjevača, sa do sada neviđenog muzičkog spektakla nabijenog emocijama uputili su poruku ljubavi pod motom - “Volimo te svi, Toše“.

Anđeoski lik

“Nosio je svjetlost koja njegovom muzikom nikada neće biti ugašena“, odaslato je u svijet milionima gledalaca koji su preko satelita mogli da prate direktan televizijski prenos ne samo u zemljama u okruženju - Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji, Bugarskoj, Rumuniji, Kipru - već i u cijelom svetu.

Obasjan Tošinim anđeoskim likom sa ogromnog video zida postavljenog iznad scene, veliki međunarodni spektakl muzike, ljubavi i humanosti bio je isprepleten nezaboravnim pjesmama koje je iza sebe ostavio Toše. Uz orkestar makedonske Opere i Baleta i Tošin bend Blue Funky Individuals, koncert je prekrasnom interpretacijom otvorio makedonski pjevač narodnih pjesama Naum Petreski baladom “Ima li pesme“, nastavio etno bend “Sintezis“ numerom “Oj devojče budalče“...

Tošinu numeru “Ljubljena“, kao pozdrav velikom prijatelju i njegovoj porodici, najprije je zapjevao, a potom instrumentalno izveo pijanista svjetskog glasa, maestro Simon Trpčevski. Iako suznih očiju, ali sa osmjehom na licu “jer je Toše uvek bio vedar i nasmejan“, Goca Tržan je nadahnuto otpjevala “1200 milja“.

Svoje muzičke pozdrave put zvjezdanog neba iznad Skoplja, “odakle nas Toše sigurno gleda“ uputili su i operski pjevač Igor Durlovski, Toni Cetinski numerom “Tajno moja“, Nina Badrić “Nesanicom“, Maja Tatić pjesmom “Dan za nas”, Sandi Cenov “Jedinom“, Marija Šestić pjesmom “Svet“... Na poruke ljubavi Toši podsjetili su i Kalipi Bukle, Adrijan Gadža, Aki Rahimovski, Vitalij Kozlovski, Ivan Plavšić, Leontina Vukomanović, Željko Samardžić, albanska pjevačica Agnjez Šahini, Alenka Gotar iz Slovenije i Ruslana iz Ukrajine.

Više desetina hiljada obožavalaca Toše svih generacija, iako suznih očiju, jer “Srce nije kamen“, u ritmu njegovih nezaboravnih hitova, sve do iza ponoći, zajedno sa brojnim izvođačima iz Makedonije i regiona, ispunili su njegovu najveću želju - da skopski stadion ponovo odiše ljubavlju i humanošću. Ispunjene su i druge dvije njegove želje - da se promocijom njegovog engleskog albuma afirmiše Makedonija i da se čuje duet pjesme “My Little“, koju je snimio sa svojim 11-godišnjim sestrićem Kristijanom.

Tradicionalni koncert

Organizatori koncerta, Fondacija “Toše Proeski“ iz Kruševa, makedonska Vlada i MTV najavili su da će ova humanitarna manifestacija postati tradicionalna i da će se svake godine održavati na isti dan - 5. oktobra, kada je Toše na Gradskom stadionu u Skoplju održao svoj posljednji koncert, 11 dana prije tragične pogibije u Hrvatskoj.

D.Joksić

Oslobođenje

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba