Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Laka dobitnik MTV nagrade

Elvir Laković Laka ovogodišnji je dobitnik nagrade „The Best Adriatic Act“ koju dodjeljuje MTV za 2008. godinu. Laka će sudjelovati na samoj dodjeli nagrada koja će se održati 6. studenog u Liverpoolu.

Nakon što je ove godine osvojio brojnu publiku iz zemalja bivše Jugoslavije na 53. po redu Eurosongu, Elvir Laković Laka najbolji je MTV izvođač za ovu regiju. Sa milijun i pol glasova koje je dobio putem sms-a i interneta Laka je pobijedio grupu JINX, TBF, Leloojamais i hiphopera Marcella: „Zahvaljujći vjerovatno Evroviziji ljudi su najviše glasali za nas jer kad smo bili na Evroviziji dobili smo dosta republika ’sex’ Jugoslavije u regionu koje su nam dale puno bodova, tako da je Evrovizija za to najvjerovatnije zaslužna i matematički je nekako bilo najviše da bismo mi trebali da imamo najviše glasova. I na kraju imadosmo!“

Osvajanjem titule „Best Adria Act“ Laka se uvrstio među kandidate za nagradu „Europe's Favorite Act“. U ovoj kategoriji nalazi se 21 izvođač, među kojima su Leona Lewis, Dima Bilan, Nightwhish i mnogi drugi, što je također velika čast, kaže Lakina sestra Mirela: „Ja sam posebno sretna nekako i nevjerovatno mi je da je pjesma ’Pokušaj’ ovako nafakali, što bi se reklo, za nas jer nam je donijela veliku slavu kako u BiH, tako u cijelom regionu. I toj se pjesmi naša publika još uvijek najviše raduje.“

Izbor Lake za predstavnika BiH na ovogodišnjem Eurosongu u početku nije baš najbolje bio prihvaćen u javnosti. Dean Kukrić, urednik zabavnog programa BHT-a, kaže kako ovo priznanje potvrda Lakinog kvaliteta:„Mislim da smo ovim direktnim izborom njega za Eurosong, zapravo, napravili ono što su mnogi sumnjali da ćemo uraditi - napraviti nešto dobro za muzičku scenu BiH. Mislim da su on i cijeli tim napravili puno na afirmaciji BiH u muzičkom polju i da je on, možda, jedini u ovoj godini na teritoriji bivše Jugoslavije koji je postao neko novo ime i o kojem se sada jako puno priča.“

Laka je prvi izvođač iz BiH koji je dobio ovo MTV nagradu. Muzikologinja Vesna Andre - Zaimović kaže kako je ovaj uspjeh trebao doći i ranije s obzirom da BiH ima kvalitetnih izvođača:„MTV je jedna tvrđava, jedan bastion i jako je teško plasirati se, ući u te krugove. Ovome su prethodili pionirski pokušaji Dubioze kolektiva, grupe Sikter i grupe Letu štuke koji su jednako kvaliteni, ali, možda, u nekim trenucima nisu imali toliko sreće koliko je Laka ove godine imao sreće i koliko je Laka, ustvari, svojom originalnošću plijenio.“

MTV nagradu u istoj kategoriji osvojili su još: Siddharta, Aleksandra Kovač i grupa Van Gogh.

Dodijela MTV europske nagrade bit će održana 6. studenog i liverpoolskoj Echo Areni.

Ivan Katavić

Slobodna Evropa

Zaboravljeni junaci sombrero ere

Prije pojave zapadnjačke pop i rok muzike, a zatim novokomponovanog melosa i turbo folka, SFRJ je imala i veoma popularan "meksički" period, tokom kojeg su domaći pjevači obučeni kao marijači pjevali o Mama Huaniti, Gvadalahari, sombrerima i borbi seljaka s veleposjednicima u dalekom Meksiku.

Junaci ove "sombrero" ere iz pedesetih i šezdesetih godina bili su Nikola Karović, Slavko Perović, Ljubomir Milić, Miroslava Mrđa, Ana Milosavljević, Nevenka Arsova, grupe "TiViDi", "Tenori" i "Paloma", kao i Nikica Kalođera sa svojim "Meksikanskim orkestrom".

Ovu gotovo zaboravljenu epohu jugoslovenske popularne muzike nastoji da rasvijetli Miha Mažini, svestrani slovenački pisac, koji se pored pisanja priča, romana, scenarija i priručnika za kompjutere bavi i sakupljanjem starih ploča. Preko tog hobija je, kako kaže, i saznao za fenomen "jugomeksičke" muzike, koji obrađuje na svom sajtu www. mihamazzini.com.

"Odem tamo gdje prodaju vinilke i ponekad vidim takav omot da ne mogu da povjerujem", rekao je Mažini. "U Ljubljani sam tako vidio omot na kome je brkati tip sa sombrerom - bio je to jedan od 'jugomeksičkih' pjevača iz pedesetih, kojih je tada bilo mnogo."

Mažini kaže da priča o "jugomeksikancima" počinje 1948. godine, u vrijeme rezolucije Informbiroa i Titovog "ne" Staljinu. Do tog prelomnog istorijskog trenutka, na jugoslovenskim radio-stanicama puštana je ruska muzika, a u bioskopima su prikazivani ruski filmovi.

"Jugoslavija tada nije bila u mnogo dobrim odnosima sa Zapadom, a onda se dogodilo da su se njeni odnosi sa Sovjetskim Savezom pogoršali. I onda se javio problem: ako se otcijepiš i od jednih i od drugih, koji ćeš film u bioskop da staviš? Pa je Moša Pijade došao na ideju - uvoziti meksičke filmove", izjavio je Mažini.

Na sajtu barikada.com, u odjeljku posvećenom "jugomeksikancima", precizira se da je "glorifikacija ustanaka seljaka protiv veleposjednika kao jedna vrsta klasne borbe" u tim filmovima odgovarala vladajućoj komunističkoj ideologiji SFRJ, iako "vođe meksičkih filmskih ustanaka nisu spominjale Marksa, Lenjina i njima slične".

Meksički filmovi postali su veoma popularni, pa su jugoslovenski pjevači, kako kaže Miha Mažini, išli u bioskop da gledaju te filmove, slušali u njima muziku i počeli sami da pišu na španskom - onako kako su ga čuli. Čak su sebi pravili i meksičku odjeću! Poznati hrvatski kompozitor Nikica Kalođera započeo je karijeru osnivanjem sopstvenog meksičkog orkestra, a 1958. pojavile su se prve prave "jugomeksičke zvijezde" - trio "TiViDi", sa hit pjesmama "Mama Huanita", "Vedro nebo", "Kukurukuku Paloma", "Četiri staze" i "Sombrero", koji je napisao Kalođera.

U to vrijeme, kada gramofona u SFRJ nije bilo mnogo, "TiViDi" su uspjeli da prodaju 50.000 ploča, navodi se na www.barikada.com.

Nikola Karović iz Crne Gore, legendarni Titov lični pjevač i takođe Ginisov rekorder po broju stranih predsjednika pred kojima je nastupao, izgradio je karijeru upravo na izvođenju meksičkih pjesama, a tokom šezdesetih "Diskos" iz Aleksandrovca je počeo masovno da izdaje ploče "jugomeksikanaca" poput Ljubomira Milića, Nikole Karovića i drugih.

Mažini je sakupio njihove singlice i omote postavio na sajt, uz komentare na slovenačkom i engleskom jeziku. Kada uđe na sajt, posjetioca dočeka omot singla "Razvod braka/Balada o tužnom životu", u izvođenju Ljubomira Milića i "Palome". Milić je obučen kao marijači, nosi sombrero i tanke brkove, a kao ilustracija su priložene obje pjesme u MP3 formatu, kao i tekst za "Razvod braka".

"Jugomeksička muzika je postala toliko popularna da ju je tek tokom šezdesetih 'ubila' muzika sa Zapada. Javio se sukob generacija i stariji su poručivali: 'Šta će nam ta zapadna sr*** kad imamo našu, meksičku muziku'", kaže Mažini i dodaje, uz smijeh, da je to bio prvi signal da će se Jugoslavija raspasti. "Makedonija, Srbija i ruralni dio Hrvatske ozbiljno su shvatili tu muziku, pa je čak i tada popularni Ivo Robić, koji je imitirao Frenka Sinatru, morao na ploču staviti meksičke pjesme. Jedino se nije meksikanizovala Slovenija. Tamo se kao odgovor javila kantri manija - s kantri pjevačima koji nose plastične šešire."

Mažini kaže da je napisao scenario za film pod nazivom "Paloma negra", koji će se baviti fenomenom jugomeksičke muzike.

"Iz toga će se vjerovatno roditi moj sljedeći roman", dodao je.

Nezavisne novine

O hercegovačkim velikanima danas se sve manje zna

MOSTAR – Grad Mostar i cijela Hercegovina na današnji bi se dan trebali prisjetiti slavnog lika iz svoje novije povijesti, koji je svojim radom zadužio ne samo ovaj grad i zemlju, nego i svjetsku znanost. Riječ je, naime, o Hercegovcu dr. Isidoru Papi, akademiku, profesoru, liječniku kirurgu-kardiologu, suradniku čuvenog liječnika Michael de Bakeyja, koji je na današnji dan 1996. preminuo u Beogradu.

Počasni član engleske akademije

Vijest o Papinoj smrti bolno je odjeknula cijelom Europom, pa tako i u njegovoj Hercegovini, a prije svega u Mostaru. Ovaj liječnik, inače rodom iz Ljubuškog, bio je počasni član Kraljevske medicinske akademije u Engleskoj i jedan od devet njezinih počasnih članova. U svijetu je bio poznat po patentiranju instrumenata koji imaju veliku primjenu u kardiokirurgiji pod nazivom "Papin prsten". "Dr. Papo je bio jednostavna osoba, čovjek uvijek vedrog duha. Bio sam jedan od sretnika što smo moja obitelj i ja imali ovakvog čovjeka za istinskog prijatelja. Karika koja nas je vezala istinski, bile se ptice pjevice, koje je Papo izuzetno cijenio i volio. Čak bi govorio da su Mostar, Mostarci i mostarske ptice duboko u njegovom srcu", prisjeća se Mostarac Nusret Kohnić, Papin kućni prijatelj.

U Mostar s kraljevskog dvora

Naveo je jedan zanimljiv detalj iz njegova života, kada je, kako bi stigao u Mostar da otvori republičko natjecanje u uzgoju ptica, u studenome 1984. prekinuo odmor na kraljevskom dvoru u Nizozemskoj. "Mojoj obitelji i meni samom, kao i svima onima koji su ga istinski poštovali, Papo će ostati u trajnoj uspomeni kao čovjek koji je rođeni Hercegovac i koji je istinski volio naš grad i svakog dobronamjernog čovjeka", kazao je Kohnić, dodavši kako se ne smije zanemariti činjenica da se dr. Papo snažno zalagao i svestrano pomagao izgradnju Regionalnog medicinskog centra u Mostaru.

Piše: Almedina Bečić

Dnevni list

Pre 19 godina u Parizu umro pisac Danilo Kiš

Romansijer, esejista i prevodilac Danilo Kiš, jedan od najprevođenijih srpskih pisaca, umro je na sutrašnji dan pre 19 godina u Parizu, gradu u kojem je s prekidima živeo od 1959. godine, a po svojoj želji sahranjen je u Beogradu, po pravoslavnom obredu.

Rođen 1935. godine u Subotici, kao dete oca mađarskog Jevrejina i majke Crnogorke, Kiš je odrastao u porodici mešane vere, judaizma i pravoslavlja i mađarske i srpske kulture. Kao pisac odbijao je svrstavanje u bilo koji kontekst, krtikovao sve vrste provincijalizama, a nacionalizam je video kao "kolektivnu paranoju", ideologiju banalnosti, odnosno totalitarizma. Pisac ogromne energije i erudicije, Kiš je umro samo godinu dana nakon što je 1988. godine izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, dobio "Avnojevu" nagradu i dve međunarodne književne nagrade - u Italiji (Premio di Tevere) i u Nemačkoj (Preis des Literaturmagazins).
Na Kišovo književno stvaralaštvo uticala je mešovita verska sredina Subotice i kasnije, od 1937. godine i Novog Sada, gde je 1939. godine kršten po pravoslavnom obredu u vreme donošenja antijevrejskih zakona u Mađarskoj. Snažan pečat utisnula je i smrt oca Eduarda koji je 1944. godine odveden u Aušvic iz kojeg se nije vratio.
"Prva pesma koju sam napisao - imao sam tada devet godina - imala je kao temu glad, dok je druga, više ili manje u istom periodu, imala kao temu ljubav. Eto, taj scenario, bol, proganjanje, smrt, i dalje je osnova moga dela", napisao je Kiš u "Gorkom talogu iskustva". Po završetku rata 1947. godine, s majkom Milicom i sestrom Danicom, posredstvom Crvenog krsta, Kiš je repatriran na Cetinje, gde 1954. godine završava srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1958. godine kao prvi student na katedri za Istoriju svetske književnosti sa teorijom književnosti, a dve godine kasnije završava poslediplomske studije.
Prva dva Kišova romana "Mansarda" i "Psalam 44" objavljena su 1962. godine u izdanju beogradskog "Kosmosa", roman "Bašta, pepeo" 1965. godine, zbirka priča "Rani jadi" (za decu i osetljive) 1969. godine. Za roman "Peščanik" objavljen 1972. godine dobio je NIN-ovu nagradu, koju je nekoliko godina kasnije vratio. Zbirku priča "Grobnica za Borisa Davidoviča" objavljuje 1976. godine, a polemičku knjigu "Čas anatomije", u kojoj je po oceni kritičara superiorno odbranio svoje stavove i napade na "Grobnicu za Borisa Davidoviča" , objavio je 1978. godine.
Zbirku pripovedaka "Enciklopedija mrtvih", za koju dobija Andrićevu nagradu, objavio je 1984. godine, dve godine kasnije dobija nagradu "Skender Kulenović" i francuski orden "Vitez umetnosti i književnosti", a 1987. godine Sedmojulsku nagradu. Te godine, već oboleo od raka pluća, prevodi Lotreamona, Verlena, Kenove "Stilske vežbe", rediguje svoje rane prevode pesama Endre Adija.

Tanjug/Blic

In memoriam

Rok Petrović (Ljubljana, 1966. – Korčula,1993)

Uz Bojana Križaja, Juru Franka i Borisa Strela, najbolji naš skijaš "svih vremena".
Onako tamnije kose, agresivnijeg načina skijanja (a vjerojatno i zbog prezimena), brzo je preoteo simpatije koje do tada uživao samo dobri dečko Križaj. Za razliku od ostalih naših skijaša, skijao na skijama marke Rosignol. Kao što mu ime govori, skijao rokerskije, opasnije, hazarderskije.
Početkom devedesetih, kao i prezimenjak mu Dražen, tragično stradao. (Utopio se u moru kraj otoka Korčule, dubini od oko 15 metara, roneći na "dah").

Pobjednik svjetskog kupa u slalomu 1986., deveti u veleslalomu na ZOI u Calgary-u.
Prvi puta pobjedio u vožnji za Svjetski kup 1986. u Sestriere-u.

Leksikon yu- mitologije

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba