Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Uručena priznanja pravednik

U Jevrejskoj opštini u Sarajevu sinoć su uručena priznajja Pravednik. Medalje Muzeja holokausta dodijeljene su posthumno Zekiri Beširević i Rozi Šober-Dragoje, dvjema ženama koje su spašavale živote Jevreja tokom II svjetskog rata u Sarajevu.

Kao uposlenice tadašnjeg salona „Mordo“, od pogroma su spasile vlasnika Mordu Kamhija i njegovu nećakinju Graciju.

Mordo nije živ, a Gracija u dubokoj starosti živi u Zagrebu, te nije mogla odći na ovu ceremoniju u Sarajevo. Priznaje im je uručila ambasadorica Izraela u BiH Amira Arnon.

Ovom prilikom prigodnim riječima obratili su se Jakob Finci i Eli Tauber. Medalje, u ime Roze i Zekire, primili su njihovi potomci, Rozini-Stanislav Dragoje i Dubravka Metlić. Te Zekirina kćer Alma Mujkić.

Od 16 hiljada Jevreja, koliko ih do holokausta živjelo u BiH, 12 hiljada je živjelo u Sarajevu gdje je gotovo svaki peti stanovnik bio Jevrej. U holokaustu je usmrćeno 9 hiljada sarajevskih Jevreja.

En. Zgodić

Oslobođenje 17.10.2008.

Hrvatska Tišina plesala i pjevala uz pjesme poznatih

HRVATSKA TIŠINA - Velikim koncertom na nogometnom stadionu NK Radnik u Hrvatskoj Tišini okončane su manifestacije kojima je obilježena 150. godina postojanja župe Hrvatska Tišina. Koncert čiji je prihod od ulaznica namijenjen za obnovu i povratak u potpunosti je uspio. Zaključak je to i publike, koja je plesala i pjevala uz pjesme poznatih Šime Jovanovca, Krunoslava Kiće Slabinca, Seida Memića Vajte, Babylona i grupe Extra 2000.

Bez Mikulića

Od najavljenih zvijezda jedino se Ivan Mikulić nije pojavio. Organizator nije priopćio koliko je prikupljeno novca i na koji će se način taj novac uporabiti u obnovi i povratku, no evidentno je da su se svi iznenadili koliko je puno ljudi bilo u dijelu zemlje za kojeg svi kažu da je tu povratak stao. Procjene govore da je na terenu stadiona NK Radnik bilo oko 2.000 onih koji su došli što zbog pjesme što zbog humanitarnog značaja koncerta. Kićin je koncert i zajedničko pjevanje s publikom potrajao oko sat vremena. Šima je svoje kazao u četrdesetak minuta, a Vajta, koji je za ovaj koncert doputovao iz Hamburga, je dočekan ovacijama. Pjevali su se njegovi stari hitovi.

Da nije fra Jose

Cjelokupan koncert je umjesto predviđenih tri trajao više od četiri sata. Noć je bila vedra, ali prohladna, no bez obzira na hladnoću narod koji je stigao pjevao je, a igrala su se i posavska kola. Mještani, sudionici koncerta kažu da im nije fra Jose (fra Joso Oršolić, župnik župe Tišina) ne bi imali ništa. Fra Joso je pun obveza izmicao novinarskim pitanjima. Kako i ne bi kada je skoro cijela organizacija išla preko njega. Ipak uhvatili smo ga kako se srdačno pozdravlja sa svim izvođačima.

Piše: Tihomir Bijelić

Dnevni list

Izloženi Palovi gorući grmovi

U Hrvatskom domu "Herceg Stjepan Kosača" u Mostaru u srijedu navečer je otvorena izložba slika "Iskopišta i gorući grmovi" hrvatskog slikara Alfreda Pala, Jevrejina rođenog u Beču.

Izložbu su organizovale Židovska općina Mostar i Matica hrvatska Mostar, a o njoj su govorili predsjednici ovih organizacija Erna Danon Cipra i Josip Muselimović.

Izložbenu postavku čini više od 30 slika kroz koje Pal govori o holokaustu i logorima smrti, ali i o dijelu Biblije u kojoj se govori o gorućem grmu i Mojsiju.

- I sam autor je preživio holokaust i prošao kroz nekoliko hrvatskih logora, pa je svoj doživljaj odlučio da prenese na platno. Svaki posmatrač njegovog djela mislim da neće ostati ravnodušan, te da će mu biti jasno šta je sve Pal preživio - kazala je glasnogovornica Matice hrvatske Mostar Misijana Brkić.

Ona posebno žali što Pal, koji ima 88 godina i trenutno živi u Zagrebu, nije prisustvovao otvaranju svoje izložbe.

- Neki možda misle da su ga godine spriječile, ali to nije istina. Iako ima 88 godina on je prilično užurban i vitalan umjetnik, a nije došao jer je imao nekih nezavršenih obaveza koje nisu mogle čekati. Uglavnom, pozdravio je sve Mostarce i izrazio žaljenje što nije mogao doći - kaže Brkićeva.

Palova izložba je dio programa obilježavanja Evropskog dana židovske kulture, a do sada je prezentirana u Zenici, Tuzli i Sarajevu.

Dž. B.

San

Novi Sad odaje počast ubijenom Trebinjcu

SEĆANJE NA SRĐANA

Komisija za davanje imena ulicama Skupštine Novog Sada prihvatila je u četvrtak inicijativu da se jedan prolaz u centru glavnog grada Vojvodine nazove po Trebinjcu Srđanu Aleksiću, koji je ubijen u rodnom gradu dok je pokušavao da zaštiti svoga sugrađanina bošnjačke nacionalnosti.

Komisija za davanje imena ulicama uputila je inicijativu gradskoj Komisiji za kulturu da se postavi i spomen-ploča u budućem Prolazu Srđana Aleksića, u strogom centru grada. Inicijativu je podnela koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina, koja je u obrazloženju navela da će Novi Sad kroz ovaj simboličan čin pokazati istinsku želju za normalizacijom odnosa u regionu i potvrditi karakter grada koji odlikuju tolerancija, multietničnost, multikulturalnost i višekonfesionalnost.

Prethodno se u januaru ove godine više od 120 nevladnih organizacija iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine založilo kod gradskih vlasti u regionu da jednoj ulici u svojim gradovima daju ime Srđana Aleksića. U januaru 2008. u Bihaću je takođe pokrenuta inicijativa da se jedna ulica nazove po mladiću koji je u vreme bezumlja uspeo da ostane čovek i to ga je koštalo života.

Ove godine, 27. januara, navršilo se 15 godina od smrti Srđana Aleksića, koga su ubila četvorica pripadnika Vojske Republike Srpske jer je pokušao da od njih odbrani prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja. Napadači su tada nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima. Od zadobijenih povreda prvo je pao u komu, a zatim, šest dana kasnije, podlegao povredama, 27. januara 1993. Jedan od četvorice napadača poginuo je nekoliko meseci kasnije na ratištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dve godine i četiri meseca zatvora.

Alen Glavović danas živi u Švedskoj i svake godine obilazi grob Srđana Aleksića.

Srđan Aleksić bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem. Prošle goidne Helsinški odbor za ljudska prava Bosne i Hercegovine dodelio mu je posthumno povelju. Kako je tada objasnio predsednik Helsinškog odbora Srđan Dizdarević, „Srđan je svojim delom pokazao da se čovekom može biti i ostati i u teškim vremenima”.

Priznanje je u Sarajevu primio Srđanov otac, Rade Aleksić, koji je i glavni akter potresnog dokumentarnog filma Srđo, koji je prošle godine snimljen u produkciji Radio-televizije Srbije.

Nevladine organizacije su podsetile da je prošle godine i gradonačelnik Trebinja, Dobroslav Ćuk, obećao da će rodni grad podići spomenik Srđanu Aleksiću, ali da od tog obećanja nije bilo ništa.

Rade Aleksić je pre rata ostao bez jednog sina, a za vreme rata izgubio je i drugog sina. Danas živi sam u Trebinju i sreće ubice svojeg sina koje slobodno šetaju tim gradom. U jednom od intervjua Nezavisnim novinama rekao je: „Nisu oni imali namjeru da ubiju Srđana, već se to jednostavno desilo. Ali, nije se moralo desiti da do te grubosti dođe, nisu morali nasred ulice napadati nezaštićene momke, ni onog preplašenog Bošnjaka, niti mog sina. Nije više bitno ni ko su oni bili, bitno je to da su oni tada udarili na čovjeka, želeći svojim čizmama i kundacima poništiti sve ono čovječno i plemenito što je predstavljalo najljepši dio Trebinja. To je možda ono što najviše boli.”

U vreme kada je u toku bilo suđenje za ubistvo njegovog sina, Rade Aleksić je doživljavao i razna poniženja koja nikada neće zaboraviti. Među njima je i rečenica jednog od advokata, branioca optuženih: „Tako mu i treba kada je branio muslimana.”

„A moj Aći, tako smo Alena svi odmila zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog me ljeta obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob s velikom ikebanom, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti. Nama, Trebinjcima, onoj staroj trebinjskoj raji, prezimena nisu ni značila ništa. Zvali smo se po nadimcima, prepoznavali po dobroti i u takvo Trebinje i danas vjerujem”, rekao je Rade Aleksić tada Nezavisnim novinama.

Žarka Radoja 16.10.2008.

E-novine/Beta

Istočno-zapadni divan - štand BiH na sajmu knjiga

"Gete u bosanskoj kući" - naslov je ovogodišnjeg nastupa bh. delegacije na 60. Sajmu knjiga u Frankfurtu. BiH i njena književnost se predstavljaju kao mjesto susreta i kreativnog ispreplitanja istoka i zapada.

Nastup na ovom najvećem svjetskom sajmu knjiga za tzv. "male zemlje" u pravilu nije samo prilika da se prikaže najnovija izdavačka produkcija, već i mogućnost da se zemlja prezentira brojnim međunarodnim posjetiocima. A Bosna i Hercegovina se svijetu želi predstaviti kao onaj prostor na kojem se susreću orijent i okcident, ponosna na svoju vijekovnu tradiciju življnog dijaloga različitih kultura, religija i jezika.

Veliki njemački književnik i mislilac Johan Volfgang von Gete (Johann Wolfgang von Goethe) to je rano uvidio i čak je dva puta prevodio Hasanaginjicu na njemačkiUpravo su iz tioh razloga Gete i Hasanaginjica centralni motivi ovogodišnjeg bh.nastupa na Sajmu, objašnjava koordinator štanda Mirsad Bećirbašić: "Gete je jedan od rijetkih koji u to vrijeme ukuzuje na svo bogatstvo orijentalne kulture, ta njegova zainteresiranost, ta njegova otvorenost, pronalaženje sebe u drugom - to je moto."

Regionalna suradnja još u povojima

I na ovogodišnjem sajmu knjiga u Frankfurtu predstavljena su neka kapitalna izdanja obijavljena u posljednjih godinu dana. Tu je reprezentativna knjiga u kojoj su sabrani prijevodi Hasanaginjice na 18 svjetskih jezika, potom monografija "Mostar u slici i riječi", izabrana djela Tvrtka Kulenovića, te prijevod na bosanski knjige Gete i islam njemačke autorice Katarine Momsen te dio edicije "100 dijela hrvatske književnosti u BiH”

Osim toga značajan je i jedan projekt koji se realizira na razini regije, objašnjava Ibrahim Spahić, Predsjednik Udruženja izdavača iz BiH: "...da predstavimo prvi put veliki regionalni projekat koji je napravljen poslije rata u kooperaciji Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, a to su Sabrana djela Danila Kiša."

Ta jedna lasta međutim još ne čini proljeće - o uistinu značajnoj regionalnoj suradnji još se uvijek ne može govoriti, napominje izdavač i knjižar iz Sarajeva Tajib Šahinpašić: "Još je to relativno skromno, iz prostog razloga što granične i carinske barijere predstavljaju troškove koje mali izdavači ne mogu podnijeti."

Nedostaju zvučna imena

Mada simpatičan i sa gostoljubivim domaćinima, nastup BiH u hali 5.0 frankfurtskog sajma ipak je bio prilično skroman. Nedostatak svijesti od strane državnih institucija o važnosti doista reprezentativnog i upečatljivog predstavljanja BiH i njenih književnika na najvećoj kulturnoj manifestaciji u svijetu, kako se ovaj sajam naziva, vode u marginalizaciju

Nije dovoljno samo imati nešto za ponuditi svijetu - potrebno je i skrenuti pažnju na sebe, a poznati autori su provjereno najbolji magnet za publiku. Karahasan, Jergović, Veličković ili Lovrenovć su imena koja privlače u jednakoj mjeri kako izdavače i agente za autorska prava, tako i novinare i književne kritičare. Njih nažalost ni ove godine nije bilo.

Zoran Arbutina

Deutsche Welle

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba