Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Preminuo Ico Voljevica

Ico Voljevica, otac “Grge”, legendarne Večernjakove karikature, jedan od naistaknutijih i najnagrađivanijih naših karikaturista, umro je jučer u Zagrebu nakon duže bolesti.

Ismet Ico Voljevica rođen je 18. srpnja 1922. godine u Mostaru, gimnaziju je polazio u Sarajevu i studirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Već kao student počeo je surađivati u humorističkom tjedniku Kerempuh gdje je tri godine, do 1954., objavljivao karikaturu “Grga Protokol”.

Večernji list 30.10.2008.

Povratak u istočnu Bosnu

*U Sarajevu je potpisano 35 ugovora o sanaciji kuća za povratnike u istočnu Bosnu.*Iz sela Garevac u Modriči svakodnevno u školu idu djeca povratnika. *Vratio se život u Petroviće u blizini Olova. *Mlada Sarajka, koja danas studira u Italiji, o razlikama u načinu sticanja visokoškolske diplome.

Saradnja: Zoran Matkić i Kadir Plećan

U Sarajevu je potpisano 35 ugovora o sanaciji stambenih jedinica u okviru projekta Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo pod nazivom Povratak u istočnu Bosnu za opštine Rogatica, Pale, Novo Goražde, Prača, Ustikolina i Goražde 2008. godina. Korisnici projekta su povratničke porodice koje sa priznatim statusom raseljenih lica privremeno borave u Kantonu Sarajevo.

Implementator je humanitarna organizacija švajcarski Karitas.

Ljudi sa spiska za sanaciju domova kojim se konačno nasmiješila sreća:

"Zovem se Bajić Adel iz Žepe, selo Vratar. Nema gdje nisam bio. Osam mjesta sam promijenio. Sada sam u Sarajevu. Nemam kuće. Svuda sam bio, ali su me odbijali. Kažu mi da prednost imaju šehidske porodice i kolektivni centri. Nisam se ni bunio. E fala milom Bogu kada sam dočekao makar da potpišem, pa ako se napravi, napravi. Skupio sam svoju familiju i išli smo da iskrčimo groblje jer sam zamislio da se nikada neću vratiti da legnem u svoju prostoriju, u svoju kuću. Naredio sam da me ukopaju jer makar tu mogu biti zadovoljan. Dovukao sam dva kontejnera, ali nema života u kontejnerima. Ako je zima, naložiš, rosa podrosi odozgo. Ako je sunce, nema života u kontejnerima. Zamislio sam da ima. Mene su ta dva kontejnera koštala toliko da sam mogao sebi napraviti sobicu i kuhinju da živim. Za mene nije grad. Za mene je gdje sam se rodio. Svakome govorim da se vrati na svoje obavezno. Zašto držim privremenu ličnu kartu? Da dočekam da mi bude stalna. Šta ja imam ovdje? Volim leći pod šljivu ili krušku. Seljak sam se rodio, kao seljak hoću da umrem."

"Opština Ustikolina. Očekujemo da nam naprave kuće i da se vratimo na svoje. Živimo u Hrasnici kod familije."

"Hilmo iz Rogatice. Bili smo u Goraždu cijeli rat. Kada je prva grupa krenula za Sarajevo, krenuo sam i ja. Imam kćerku u Hrasnom. Došao sam kod nje. Bio sam jedno mjesec i pol kod nje dok nisam našao jednu malu sobicu. Tu sam živio četiri godine. Onda sam deložiran. Ništa mi nisu ponudili. Mala mi bila penzija, pa sam nešto radio. Predavao sam papire za donaciju, da mi naprave kuću, da se vratim. Posijao sam tamo, zagradio. Od male penzije ne možemo ovdje živjeti žena i ja."

"Ibro Konaković, Rogatica. Živim tu kao podstanar. Nemam svoju kuću. Napravio bih kuću da se vratim i da živim na svom imanju. Ništa više neću."

"Da se ne mislim vraćati, ne bih ni tražio da mi se pravi kuća."

"Prvi put sam došao i ostao u Kantonu Sarajevu 11. aprila 1997. godine. Živio sam na nekoliko mjesta po Sarajevu i na kraju, uz pomoć lijepih ljudi, još sam u tuđem. Nakon toliko vremena ovo je jedna radost za mene. Sada sam već siguran da će to biti. Siguran sam da ću doći u svoju kuću. Možda neće moći jesenas stići završiti, ali na proljeće sigurno. Daj Bože da doživim svoju kuću na mjestu gdje je bila i prije.

Gordana Sandić Hadžihasanović

Slobodna Evropa

Spomen-ploča na Kranjčevićevoj kući

SARAJEVO - Spomen-ploča na zidu kuće u kojoj je u Sarajevu živio pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević otkrivena je jučer u okviru kulturne manifestacije posvećene ovom pjesniku.

"Odlučili smo organizirati manifestaciju posvećenu 100. godišnjici od smrti velikog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, koji je dao veliki doprinos savremenom pjesništvu u BiH i Hrvatskoj, ali i na prostorima cijele ex Jugoslavije, te značajno utjecao na pjesništvo Alekse Šantića, Muse Ćazima Ćatića i drugih velikih bh. i hrvatskih pjesnika", rekao je Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva "Napredak".

Spomen-ploču u Ulici Telali u starom dijelu Sarajeva otkrili su Topić i Predrag Mitrović, zamjenik gradonačelnika Sarajeva, a ovom činu su prisustvovali i Josip Vrbošić, ambasador Hrvatske u BiH, i ataše za kulturu u Ambasadi Krunoslav Cigoj.

Spomen-ploču uradio je Stjepo Gavrić, akademski kipar iz Sarajeva.

U okviru manifestacije "Dani Silvija Strahimira Kranjčevića" u srijedu navečer u Franjevačkom medijskom centru u Sarajevu promovirane su "Pjesnička proza, kritika, pisma" te "Izabrane pjesme" ovog istaknutog pjesnika.

Josip Baotić, profesor na Odsjeku za književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kazao je da knjiga "Pjesnička proza, kritika, pisma", koju je priredio, obuhvata gotovo sve što čini Kranjčevićevu proznu ostavštinu. U njoj su pripovijetke, pisma te kritički osvrti Kranjčevića na djela drugih njegovih savremenika, kao što su Safvet-beg Bašagić, Svetozar Ćorović, Josip Eugen Tomić, Aleksa Šantić i Vjeceslav Novak.

Knjige su izišle u okviru edicije "Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga" u izdanju Matice hrvatske i "Svjetla riječi".

Hroničar i kritičar

Književnik Enver Kazaz rekao je da je Silvije Strahimir Kranjčević jedna od ključnih pojava na prostoru interliterarne južnoslavenske zajednice u 19. stoljeću.

"Svojom je poezijom dovršio romantizam, te najavio i utemeljio modernistički poetički sistem. Kranjčević se u kritičkim radovima pokazuje ne samo kao vrstan hroničar književnih zbivanja, već i kritičar koji na južnoslavenski kulturni prostor uvodi elemente impresionističke i tematske kritike", rekao je Kazaz.

Kako je dodao, Kranjčević je uredničkom djelatnošću, prvenstveno u časopisu "Nada", preobrazio stanje u bh. književnosti i sljedstveno tome, književnosti na cijelom južnoslavenskom prostoru.

Mirsada Lingo

Nezavisne novine

Utakmica između svećenika i imama

U Tuzli je danas odigrana utakmica u humanitarne svrhe između nogometnih reprezentacija svećenika i imama. Moto ovog susreta, koji je bio znatno više nego sportski, bio je "Za dječji osmijeh". Kompletan prihod od prodaje ulaznica i od sponzora biće doniran Domu za djecu bez roditeljske skrbi i Udruženju djece s posebnim potrebama.

Današnja utakmica koja je odigrana u Tuzli privukla je brojne Tuzlake. Nije to bila bilo kakva utakmica - bila je to utakmica humanitarnog karaktera za dječiji osmijeh, a igrala se između imama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i reprezentacije svećenika. Vesela atmosfera vladala je stadionom Tušanj, navijalo se i pjevalo. Rezultat u od 8:2 u korist imama na kraju je bio najmanje važan.

Ovim činom vjerskih službenika svi su oduševljeni. Tuzlak Zvonko Bosankić:

„Po Jevanđelju, s ljubavlju. S ljubavlju stvarno - da budemo solidarni s onima koji nemaju. U ovo vrijeme ima mnogo onih koji su ojađeni, nemoćeni i koji nemaju sredstava.“

Jedan od Tuzlaka Luka Tadić ističe da ga primjer zajedništva koji se rijetko može vidjeti danas doveo na ovu utakmicu:

„Trebali su još i prije organizovati takve susrete, bez obzira u koje svrhe se korstile - da narod shvati da nema razlike između bilo koje vjere, da smo svi isti i da svako na svoj način treba da vjeruje i da se Bogu moli. I ne gleda drugu naciju drugačije nego svoju naciju. Poštivajući svoju vjeru, poštuješ i drugu. Mislim, mnogo je vremena prošlo da se ovakve situacije nisu pojavile.“

Uzbuđene igrače kroz igru je samo vodila jedna misao, a to je da nakon utakmice ugledaju onaj dječiji osmijeh zbog kojeg su i odigravali utakmicu.

Reprezentativac don Luka Tunjić prije utakmice je bio dosta optimističan kada je rezultat u pitanju:

„Sport je takav da čovjek uvijek voli pobijediti. Počne se igrati sa nekakvom rezervom nekakvog igranja, odnosno nadigravanja, a na kraju ta želja svakoga, koja je ljudska, za pobjedom i dovede do toga. Pa ja koliko pratim nas, mislim da bismo mi trebali dobiti.“

Reprezentativac don Šimo Maršić:

„Mislim da su humanitarne akcije mjesto gdje se možemo povezati, gdje možemo biti jedno, pokazati da su nam oni ljudi koji su u potrebi važni bez obzira na naše religijsko uvjerenje. Svaka vjera to i naučava. Katolička vjera svakako govori o potrebi pomoći bližnjemu koji je u potrebi.“

U vremenu u kojem nas je okupiralo samo materijalno i tempo života je postao veoma brz, neophodno je obratiti pozornost na svoga susjeda ističe imam Almir Džinić:

„U našoj bližoj i daljoj okolini postoje ljudi kojima je zbilja naša pomoć potrebna i na tu stvar nikako ne smijemo zažmiriti nego moramo gledati. Naša ljudska obaveza je prvenstveno da tim ljudima pomognemo na bilo koji način - lijepom riječju, a i svojim materijalnim davanjima i dobrovoljnim prilozima.“

Samir Avdić, odgajatelj u Dom za nezbrinutu djecu:

„Da sad ne idem u politiku, ali eto, zamolio bih svakog ko može da pomogne bilo kome, ne samo ovoj djeci nego ima još djece kojima je potrebna pomoć i koja se van ovih institucija. Pogledajte samo po ulicama šta se događa, tako da mislim da bi mogao svako svojim malim doprinosom pomoći da riješimo da ova djeca imaju bolju egzistenciju i bolju budućnost.“

Nakon utakmice koja je igrana samo s jednim ciljem - da se vidi dječiji osmijeh, bez taj osmijeh se zaista i vidio. Dječak Arnel Alijagić:

„Želim sve najbolje i hvala im što su nas pozvali da gledamo ovu utakmicu i što su se sjetili nas.“

Jedinstvena poruka s današnje utakmice poslana je cijeloj javnosti. Djeca ne smiju biti sama, ona trebaju našu pažnju i našu dragost. Osmijeh djetetu nitko ne smije uskratiti.

Maja Nikolić

Slobodna Evropa

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba