Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Frizer, bajker i muzičar

Ahmed Ustić je mlad i već uspješan u biznisu. Pokretač je i vođa brojnih kulturnih aktivnosti. U Sarajevu je ostavio dobro razrađen posao i nije se dvoumio da se sa suprugom i dvoje male djece vrati u rodnu Srebrenicu.

U Srebrenicu se vraćaju samo oni što moraju, kažu neki. Ahmed Ustić nije morao. Imao je i u Sarajevu krov nad glavom i dobro razrađen posao. Nije se dvoumio da sve to napusti i vrati se u neizvjesnosnost Srebrenice: „U svojoj režiji osposobio sam minimalne uslove u kući i bez ikakve pomoći, moja supruga, ja i dvoje djece odlučili smo se vratiti u Srebrenicu.“

„Nikad se nisam pitao hoću li, već samo kada ću se vratiti, nakon što sam 1995.godine morao iz Srebrenice krenuti ka Tuzli, kroz šumu spašavati glavu. Sa nešto ušteđevine osposobio sam i lokal u kome sam otvorio fizerski salon nastavljajući porodičnu tradiciju“, priča nam Ahmed Ustić: „Mušterije su me prihvatile jer sam imao dobru reklamu od djeda i oca jer i oni su bili frizeri. Nije bilo problema odmah sam startovao i zadovoljan sam poslom.“

Roditelji, rodbina i prijatelji najprije su pomalo i sumnjali u Ahmedov uspjeh. „Danas kada su se u to uvjerili sve češće i sami dolaze“, priča Ustić koji brzo stiče popularnost, posebno u krugu mladih, zbog svoje vedrine, duge kose, gitare, motora i ponajviše optimizma kojim zrači. O svom sadašnjem životu u Srebrenici on kaže: „Vraćaju se sjećanja, vraćaju se ljudi, podmlađuju se za nekih dvadeset godina, a ponovo se uspostavljaju i neke pokidane veze.“

Motori, moto susreti i rock and roll

Ahmed je još prije definitivnog povratka u Srebrenici organizovao moto susrete prijateljstva. Po njegovom povratku je i Srebrenica dobila moto klub, klub bajkera koji nosi naziv „Argentum“.

Odlučan u namjeri da, da svoj lični doprinos kako bi u ovom gradu nešto krenulo nabolje, Ustić nakon osnivanja moto kluba, okuplja i rokenrol bend. Kaže, da bez toga ne može: „Rokenrol, moto susreti, motorijade, to je za mene jednostavno način života.“

Njegov bend „Stari grad“, iako postoji tek nekoliko mjeseci, već je snimio i prvu pjesmu: „Tekst i dio muzike je napisao naš zajednički prijatelj - Samir Mehić Bouviju koji je nažalost poginuo1995 godine.“

Solo gitarista i vokal u bendu je takođe povratnik. Muamer Čivić – Čiva. On je najmlađi u grupi i imao je samo 11 godina kada je otišao iz ratne Srebrenice. Kaže da se nije bilo lako odlučiti na povratak, nakon godina provedenih u izbjeglišvu:

„Valjalo je upoznavati ljude, ostavio sam prijetelje, ostavio sam sve što sam godinama gradio tamo, ostavio sam i došao ovdje. Sada se ne kajem.“

Ljubav prema rodnom gradu

Faruk Smajlović – Fake , bubnjar i najiskusniji muzičar u grupi, već kuje planove kako u Srebrenici okupiti stare prijatelje i oživjeti grad: „Naša ideja je bila da okupimo sve muzičare koji su svirali prije rata u Srebrenici, ujedno to bi bio i skup Srebrenčana svih nacija i svih generacija, bar jedan dan u godini da se sastanemo.“

Ovi mladi ljudi svojim optimizmom ulijevaju nadu da za Srebrenicu ima budućnosti. Fake nudi i recept: „Kada bi svaki Srebrenčanin koji živi u Srebrenici, Federciji ili dijspori, dao samo pet posto onoga u čemu se najbolje snalazi ,mislim da bi Srebrenica bila približna onom što je bila prije rata.“

Čiva kaže da mu veliki moral ulijeva to što u posljednje vrijeme vidi da se u Srebrenici dosta radi i gradi:

„Svaki kad vidim prozor da je na nekoj zgradi bar prozor zamijenjen, meni je drago jer ja sam došao ovdje, ovo je moja zadnja stanica i ja odavdje ne idem.“

Autor: Marinko Sekulić-Kokeza

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić

Deutsche Welle

Albanac i Srbin dele istu fotelju

Kao retko gde na Kosovu u Kamenici može se videti složni suživot Albanaca i Srba. Da na ulici medjusobno razgovaraju, da u kancelarijama i u fabrici zajedno rade, da se voze zajedno taksijem a i da se mladi zajedno takmiče u pojedinim sportovima nije ništa neobično u Kamenici, gradu sa oko 55 hiljada stanovnika od kojih su jedna četvrtina Srbi.

Direktor opštinskog direktorijata za zajednice Nebojša Kenić, pozitivnim ocenjuje medjunacionalne odnose u Kamenici. Od 160 zaposlenih u opštini njih pedesetak su Srbi Nije teško uočiti poštovanje dvojezičnosti i pre svega medjusobnu toleranciju. "Jedina opština gde postoji tolerantnost, gde postoji suživot izmedju Albanaca i Srba i gde nikada do sada nije bila dovedena u pitanje bezbednost je Kamenica." Ovaj inžinjer po profesiji još kaže da se ovde ne pravi razlika u kojim se trgovinama kupuje. Kao i svuda u svetu gleda se cena i kvalitet.

Teuta Selimi, opštinski službenik za povratak pozitivno ocenjuje proces povratka. Usvojena je odluka da se za povratnike, kako za srpske tako i za albanske, gradi nekoliko desetina kuća. Gradnja je predvidjena i u selu Gradjanik. Već prikupljam dokumentaciju za povratak članova albanskih familija. To je bilo mešovito, albansko - srpsko selo, a sada tu živi samo desetak Albanaca".

Kamenica ima uslova za miran suzivot, jer kako ističe Selimijeva, za vreme rata ni nakon dolaska NATO trupa nije bilo incidenata na štetu jednih ili drugih. U svakodnevici se multietničnost susreće gotovo svuda. "Saradjujemo i slažemo se medjusobno, tolerancija i dogovor su uvek prisutnii” tvrdi Teuta Selimi. Ovu pozivitnu sliku suživota izmedju Srba i Albanaca u Kamenici upotpunjuje i zanimljiv podatak da u u fabrici za proizvodnju gradjevinskog materijala, koju je otkupio Albanac radi 160 radnika. Pola su Srbi a pola Albanci. U prepodnevnoj smeni šef je Srbin a posle podne Albanac.

Refki Alija

WDR

Bicikl na.... čuđenje Banjalučanima

Stari automobili, zaljubljenici u old tajmere i udruženja koja ih okupljaju nisu rijetkost ni u zemljama Zapadnog Balkana. Ali kada su u pitanju stari bicikli, tu je priča već drugačija. Da li zbog manjeg interesovanja, skromnijeg naslijeđa, ili nečeg trećeg…. stari bicikli se rijetko mogu vidjeti osim, možda, u nekom muzeju. Ipak, odnedavno, na ulicama Banjaluke, uz začuđene poglede brojnih znatiželjnika, može se vidjeti neobičan prizor …. stari bicikl sa znatno većim prednjim točkom od zadnjeg. Kako kaže, njegov vlasnik Kemal Gluhač, riječ je o modelu bicikla proizvedenog još krajem 19 vijeka koga je sasvim slučajno pronašao na tavanu porodične kuće.

Gluhačev bicikl za sada samo gledaju brojni znatiželjnici, dok se tek rijetki odluče da ga,uz odobrenje vlasnika, provozaju…. ili pokušaju provozati.

Iako je, po svemu sudeći, bicikl s kraja 19. vijeka, što znači i jedan od najstarijih u Bosni i Hercegovini, za sada nijedna institucija koja se bavi starinama nije pokazala interesovanje da ga otkupi ili negdje izloži. Dok se to ne desi bicikl Kemala Gluhača će biti atrakciju u gradu na Vrbasu.

Dragan Stegić

VOA

Zajedno prema Nesvrstanima

- Hrvatska bi se pridružila proslavi pedesetogodišnjice Pokreta nesvrstanih, kao jedna od sljednica bivše Jugoslavije, jedne od zemalja osnivača tog pokreta. Ima više razloga za udruživanje država bivše Jugoslavije u zajedničkom nastupu na tržištima nesvrstanih. Tvrtke iz naših zemalja su često premale da bi mogle samostalno konkurirati, na primjer, na infrastrukturnim projektima potrebnim ovim državama. Mnoge od nesvrstanih zemalja ne prolaze kroz krizu i spremne su da investiraju u svoj razvoj.

Titovo ime i ime bivše SFRJ još uvijek imaju ugled u tim državama. Hrvatska za sada u Pokretu nesvrstanih ima status promatrača, a da li ćemo zadržati taj status ili postati gost ovisi o daljnjim odlukama - kaže Stipe Mesić, predsednik Republike Hrvatske, u razgovoru za Danas povodom inicijative predsednika Srbije Borisa Tadića da zemlje nastale na prostoru bivše SFRJ zajedno organizuju u Beogradu obeležavanje 50. godišnjice osnivačkog samita Pokreta nesvrstanih, ali i da udruženim snagama nastupaju na nedovoljno iskorišćenim tržištima više od stotinu država članica tog pokreta.

Kako ocenjujete predlog predsednika Tadića da bivše članice SFRJ zajedno organizuju u Beogradu obeležavanje 50. godišnjice nesvrstanih i da li bi se Hrvatska uključila u tako nešto?

- Ako bi se obilježavala pedesetogodišnjica osnivanja Pokreta nesvrstanih Republika Hrvatska bi se pridružila toj proslavi kao jedna od sljednica bivše Jugoslavije, jedne od zemalja osnivača tog pokreta.

Šta mislite o takođe Tadićevoj ideji, saopštenoj na Samitu nesvrstanih u Šarm el Šeiku, da bi zemlje bivše Jugoslavije trebalo da se organizuju i zajedno nastupaju na tržištima nesvrstanih? Tadić predlaže osnivanje zajedničkog konzorcijuma u te svrhe.

- Točno je da sam s predsjednikom Tadićem, ali i Vujanovićem i Komšićem, razgovarao o potrebi da se tvrtke iz naših zemalja uključe u zajedničke projekte i zajedno nastupaju na tržištima nesvrstanih zemalja. Ima više razloga za takvo udruživanje. Kao prvo, tvrtke iz naših zemalja su često premale da bi mogle samostalno konkurirati, na primjer, na infrastrukturnim projektima potrebnima ovim državama. Drugo, puno naših firmi ima iskustvo poslovanja iz prošlosti u ovim zemljama, pa to treba iskoristiti u ovo vrijeme krize na Zapadu, budući da mnoge od ovih zemalja ne prolaze krizu i spremne su investirati velika sredstva za ostvarivanje svojih infrastrukturnih potreba. I kao treće, Titovo ime i ime bivše Jugoslavije još uvijek ima ugled u mnogim zemljama nesvrstanog svijeta pa zašto ne upotrijebiti i tu kartu.

Kakav je generalno stav Republike Hrvatske prema Pokretu nesvrstanih i da li, posle statusa posmatrača koji imate, možda nameravate da tražite članstvo?

- Republika Hrvatska neće tražiti status člana Pokreta nesvrstanih jer bi to bilo inkompatibilno sa statusom članice NATO-a čiji je Hrvatska član od 1. aprila ove godine. Zasada imamo status promatrača, a da li ćemo zadržati taj status ili postati gost ovisi o daljnjim odlukama. U svakom slučaju, ja smatram da se radi o formalnostima koje nisu važne, ono što je važno je održavanje i produbljivanja veza i sa zemljama izvan Europe i SAD, a upravo nam Pokret nesvrstanih daje takvu priliku.

Da li su vaši stavovi o nesvrstanima identični sa onim što misli aktuelna Vlada Hrvatske, koju predvodi HDZ, stranka do sada nenaklonjena bližim odnosima s „trećim svetom“?

- Nije u potpunosti točno reći da HDZ kao stranka na vlasti nije prepoznavala važnost Pokreta nesvrstanih. Još 1992. godine Hrvatska je sudjelovala kao gost na Samitu upravo zato što je već bilo jasno da se radi o velikom broju zemalja i da je važno održati veze koje su bile već uspostavljene. Za vrijeme mog mandata kao predsjednika Republike polagao sam osobitu pozornost razvoju odnosa sa svim zemljama u svijetu usprkos našim strateškim ciljevima ulaska u NATO i Europsku uniju, a i hrvatske vlade u tom razdoblju pružale su mi podršku u tome. Nije tajna da su upravo nesvrstane zemlje u najvećem broju podržale Hrvatsku kad se u Ujedinjenim narodima kandidirala za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti.

Inicijativu podržao i Komšić

Podsetimo, predsednik Predsedništva BiH Željko Komšić, odgovarajući na pitanja Danasa o predlozima predsednika Borisa Tadića, rekao je da lično smatra dobrom inicijativu da bivše članice SFRJ zajedno organizuju u Beogradu obeležavanje 50. godišnjice osnivanja Pokreta nesvrstanih, ali da zbog specifičnosti BiH, njegovo mišljenje nije dovoljno da bi se BiH zvanično tome priključila, već da je neophodan konsenzus u Predsedništvu.

Komšić takođe podržava ideju Tadića da se zemlje bivše Jugoslavije organizuju i zajedno nastupaju na tržištima nesvrstanih. On je rekao da bi bilo šteta ne iskoristiti vrlo pozitivno raspoloženje koje vlada u zemljama članicama Pokreta nesvrstanih prema bivšim zemljama SFRJ. Komšić je naveo i da BiH neće tražiti članstvo u Pokretu, zbog svojih ambicija za članstvo u NATO, i da ostaje u svojstvu posmatrača.

Autor: Lidija Valtner

Danas

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba