Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Djeca iz Srebrenice ljetovala na Kvarneru

Skupina od 35 djece iz Srebrenice boravilaje u drugoj polovici srpnja 9 dana na odmoru u Rijeci i okolici. Zamisao da se djeca iz napaćene Srebrenice ugoste i dovedu na ljetovanje na Kvarneru inicirao je Klub gimnazijalaca “Ivan Mertz”, prve sušačke gimnazije iz Rijeke, a u realizaciji ove plemenite ideje pomogli su u svojstvu pokrovitelja Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija i Riječka nadbiskupija.

Djeca iz Srebrenice bila su smještena u prekrasnom mjestašcu Drvenik, nedaleko od Crikvenice. Nad mališanima danonočno bdjele su članice udruge “Snaga žene” iz Tuzle, dok su im domaćini pripremali bogate i raznovrsne programe. Programi su uključivali i glazbene i filmske večeri, upoznavanje s kulturno-povjesnim spomenicima Opatije, Crikvenice, Kostrene, Kastva i Rijeke, psojete kantridi i N.K. Rijeka, sve do različitih edukativnih radionica uključujući i školu plivanja. Jer, prema riječima organizatora, gotovo 90% malih Srebreničana, koji su doputovali na Kvarner, tek sada je prvi put vidjelo more, a ovo putovanje im je ujedno bilo i prvo putovanje izvan Srebrenice i granica BiH.

Marin Miletić, ključna osoba u realizaciji ovog plemenitog pothvata, dipl. teolog i katolički vjeroučitelj, prije 3 godine je okupio Klub gimnazijalaca “Ivan Mertz” koji tijekom cijele godine provodi u djelo projekte kroz koje pomažu ljudima. ispričao je za Oslobođenje kako je prije dvije godine prvo ohrabrio svoje đake da prikupe financijska sredstva te ih pošalju djeci Srebrenice.

“Zamolio sam svoje učenike da pokušaju jednu Novu godinu da ne kupuju skupocjene darove koji će skupljati prašinu po policama, nego da iznos koji su mislili potrošiti kupujući dar probaju dati kao prilog kako bi pomogli djeci Srebrenice. Gimnazijalci su to prihvatili. Mi smo sakupili gotovo tisuću eura i to smo odmah uplatiti za djecu Srebrenice. Došli smo na pomisao ponuditi djeci Srebrenice ljetovanje na našem Kvarneru”, pojašnjava Marin Miletić.

Prošle godine skupina mladih Srebreničana boravila je na Kvarneru 7 dana, ove godine nešto dulje.

“Teško je to opisati riječima, susreti zrače velikim emocijama. Mi smo djeci ponudili iznimno bogat program. Stavili smo najviše naglasak na more i kupanje. Ali osim mora i kupanja, ponudili smo djeci razne susrete, primanje kod riječkog nadbiskupa dr. Ivana Devčića, u Medžlisu Islamske zajednice u Rijeci, imali smo susret u pravoslavnom hramu Sv. Nikole, gdje smo također odveli djecu, potom, susrete sa riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom i dožupanicom Nadom Turina-Đurić. Želejli smo da djeca vide kako različitosti ne smiju nikako poslužiti kao kamen spoticanja, nego da su različitosti bogatstvo iz kojeg bismo mogli učiti jedni o drugima” kazao je Miletić.

Inače, Marin Miletić dosad nikada nije bio u BiH.

Jadranka Dizdar

Oslobođenje

Život u kanjonu Drine

U Mjesnoj zajednici Međeđa u opštini Višegrad je prije rata živjelo oko 700 Bošnjaka. Još uvijek ne postoje zvanični podaci o broju povratnika. Oni što su se vratili žive od prodaje ribe i kamena i čekaju bolje dane.

U opštini Višegrad je u kojoj je prije rata živjelo 21 hiljada stanovnika, od čega 63 odsto Bošnjaka, vratilo se svega oko 1.700 ljudi. Razlozi su kao uglavnom i u svim drugim dijelovima BiH ekonomske prirode. Povratnici vrlo teško, gotovo nikako, ne mogu naći stalno zaposlenje. Tako je i u selu Međeđa.

Iz Višegrada vozimo se putem ka Rudom i Goraždu. Kroz mnogobrojne tunele pored gornjeg jezera na Drini, nakon 15-tak kilometara stižemo u Međeđu. Ožiljci minulog rata vidljivi su još na kućama koje su malo udaljene od puta. Ima i obnovoljenih. U centru sela je mala gostionica. Gazda Refik Duran kaže da većina mještana nosi isto prezime - Duran: „ Devedest posto jer je nas šestorica braće. Nas petorica imamo preko tridesetoro djece.“

Riba i kamen

Ovdje u kanjonu plahovite Drine obuzdane jezerima hidoelektrana živi se uglavnom od ulova i prodaje ribe i kamena. Ljuso Duran od toga živi sa svoje desetero djece: „Malo riba malo kamen i tako, prodajemo.To je kamen za lijepljenje i oblaganje.“

Najstariji među braćom Duran – Refik, kaže da je jezerom potopljeno i ono malo plodne zemlje što je nekada bilo. Na zemljištu koje je ostalo ne uspijeva ništa, od čega bi se moglo živjeti: „Ima zemlje ali je to možda desetak centimetara, dole je krečnjak i sve izgori. Ne možeš ništa da razviješ i ma kakvi nema, ništa od toga.“

Nada u turizam

Durani su se u Međeđu vratili prije devet godina, među prvima. Refik se zadužio sa nekoliko kredita, da bi za svojih šestoro djece obezbijedio posao kojim će zaraditi za pristojan život. On budućnost ovog kraja vidi u turizmu. Pokušava napraviti jedno malo etno-selo. Za to mu je potrebna finansijska podrška: „Kad bi mi pomogla neka donacija, nešto čime bih mogao da završim posao. Bilo bi dobro da dobijem neki adekvatan kredit da uradim selo.“

Dok ne uspije ostvariti svoj san o etno-selu, Refik lovi ribu i u gostionici kraj puta razvija porodični biznis: „Mi malo ribarimo i odatle se vadi neki dinar. Ja malo sa ovom kafanicom. Od nas povratnika jedini sam što sam ovo nešto saletio jer to mi je bilo i prije rata. Sad sam to malo i formiro uključio u posao četiri kćerke i dva sina , pomalo i eto može se.“

Besposlenih među Duranima nema. Svi moraju dati svoj doprinos, priča Refik: „I zetovi rade neke druge poslove. Oni naprimjer vade kamenovu ploču za ljepljenje tih fasada.“

Putnici prolaznici

Edina je jedna od Refikovih kćerki što radi u porodičnoj gostionici. Kako je put kroz Međeđu najkraća transferzala iz Evrope za jug Balkana, najčešći gosti stižu iz Njemačke i drugih zemalja u kojima trenutno žive i rade. Ljeti idu u Sandžak i Crnu Goru. Posla ima, priča Edina: „Ima, ima. Dosta naroda iz Sandžaka nam svraća. Fini su, kulturan narod, sa njima nije naporno raditi. Dođu, pojedu, popiju i odu. Nije kao kod nas, ne zagleda niko.“

"Sve što radim radim za budućnost" , kaže na kraju Refik Duran pozivajući nas ponovo u goste: „Imam četvoro unučadi i oni su ovdje, pa se borimo da na mladima svijet ostane, tako i ova Međeđa.“

Autor: Marinko Sekulić-Kokeza

Odgovorni urednik: Belma Fazlagić-Šestić

Deutsche Welle

Druže se i uče toleranciji

Sombor - U kampu somborskog Crvenog krsta u Bačkom Monoštoru ovih dana boravi 70 mladih iz Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Svi oni učestvuju u Međunarodnom omladinskom kampu „Komunikacijom i kulturnom razmenom do tolerancije i uzajamnog poštovanja“. Ovo je peta godina kako se mladi u organizaciji švajcarske humanitarne organizacije „Opštine zajedno“ okupljaju u Bačkom Monoštoru.

Za pet godina kroz omladinski kamp prošlo je 500 mladih iz zemalja bivše Jugoslavije. Kamp je zamišljen kao kulturna razmena i upoznavanje mladih iz različitih krajeva. Ovog leta u kampu učestvuje 67 mladih od 18 do 25 godina, iz Rijeke, Osijeka, Trebinja, Tuzle, Skoplja, a za većinu njih to je prvi boravak u Srbiji. U kampu su i mladi iz Šida, Plandiša i drugih mesta u Vojvodini.
Program je osmišljen tako da se tokom dana održavaju obavezne radionice, a to su kineska medicina, radio, teatar, muzika, veb dizajn, gluma i lend art. Po podne je rezervisano za radionice po izboru, kao što su šivenje torbi od starih kesa, izrada bižuterije, uređenje okoline. Radionice vode koordinatori iz Švajcarske, Engleske, Dubrovnika...
Petra Ružić iz Zagreba sa grupom kolega u radionici lend art sakuplja materijal iz prirode za izradu maštovitih ukrasa i predmeta.
- Svi smo došli da se družimo, radimo neke lepe stvari zajedno, naučimo jezik. Mislim da je to odlična ideja. Upoznali smo se i sa nekim ljudima sigurno ću i dalje ostati u kontaktu - priča Petra. Ona dodaje da joj je boravak u kampu pomogao da se oslobodi nekih predrasuda koje je imala o Srbiji.
Suzana Blaževski iz Skoplja kaže da je prvi put u Vojvodini i dodaje da joj se toliko dopalo da bi se preselila.
- Ovde su mladi koji dolaze iz različitih sredina. Učimo jedni od drugih i mislim da je to najveća vrednost ovog kampa - kaže Suzana.
Deni Vitković u Bački Monoštor doputovao je iz Rijeke.
- Svi ovde funkcionišemo zajedno, kao da ne dolazimo iz različitih sredina. Zapravo mislim da smo došli do toga da nas razdvajaju samo državne granice i ništa više - kaže Deni.
Mladi u kampu imaju priliku i da upoznaju sredinu u kojoj borave, pa su tako sinoć kamp posetili Romi iz romskog naselja u Bačkom Monoštoru. Osim fudbalske i odbojkaške utakmice organizovane su zajedničke radionice, a veče je završeno karaokama.

Zlata Vasiljević

Blic

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba