Žitarica vratila život u kuće povratnika

 

Povratnici na Nišićku visoravan, na putu od Sarajeva prema Tuzli, našli su mogućnost za „održivi ostanak“, u proizvodnji heljde – žitarice koja sve više dokazuje svoja ljekovita svojstva u ishrani čovjeka. Profesor Nezir Tanović, koji je praktično najzaslužniji što je ova žitarica vratila život u kuće povratnika, kaže:

„Ovdje na Nikšićkoj visoravni, na ovoj strani Kantona Sarajevo, heljdu proizvode svi povratnici, njih 33. Na  području opštine Hadžići, posebno Raštelica, uključeno je preko 50 ljudi u proizvodnju heljde. Lider u ovoj proizvodnji je firma pod nazivom Eko heljda. Pravimo u Kantonu Sarajevo fabrike ljekovitog bilja. Nastavićemo to raditi, očekuje nas lijepa budućnost i ovo neka bude za sve aspekte agrara primjer kako se od ničega može napraviti posao, kako se mogu uposliti ljudi, zadovoljiti socijalni aspekti, kako se može sačuvati bio diverzitet ovog područja i ekološki ambijent. Nikšićka visoravan, ova bijela polja neka budu i mojim kolegama stručnjacima uzor, neka šire ovaj projekat i na drugim područjima, jer tržište za heljdu je neograničeno, ne samo u našem domaćem ambijentu, već i na inostranom tržištu. U 2006. godini ukupno na Kantonu Sarajevo imamo 2.300 duluma heljde. Na ovom platou gdje se danas nalazimo imamo 1.220 duluma heljde. Što se tiče ekonomskih parametara, po jednom hektaru ostvarujemo čist profit oko 1.600-1.700 KM u ovisnosti o usjevu i visini prinosa. Dakle, paralelno sa ovom djelatnošću, ovi ljudi sa Nikšićke visoravni su ušli i u drugi projekat – ja bih to nazvao jednim modelom mješovite proizvodnje – projekt proizvodnji krompira za čips. Takvi projekti, koji su mješoviti, gdje imamo dio heljde, dio ljekovitog bilja, dio krompira, su projekti koji na nivou godine ostvaruju profit sigurno u visini prosječne plaće u Bosni i Hercegovini i pod uslovom da se zadovoljavaju one socijalne potrebe – plaćanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja. To će zapravo i Zakon o poljoprivredi ove i početkom sledeće godine regulisati. Heljda je ekonomski isplatna, radno intenzivna kultura, izvozno orijentisana i visokodohodovna.“

Zdravko Kojić, povratnik:

„Povratnik na Nikšićku visoravan, zaseok Jelik. U moj zaseok smo se vratili ja i moja porodica, odnosno moja majka, supruga i kćerka. Ostali se nisu vratili. Vratio sam se prije četiri godine i nije mi nimalo žao, odnosno drago mi je što sam se vratio. Žao mi je što se ljudi nisu vratili u većem broju. Oko 50 porodica se vratilo na Nikšićku visoravan, a od toga 20-30 posto porodica se bavi proizvodnjom heljde. Imamo problem s poljoprivrednim mašinama i plasmanom, kao i svi poljoprivrednici u BiH. Nadam se da se stvari kreću u povoljnijem toku, da će uslovi za sljedeću sjetvu biti povoljniji. Moje mišljenje je da je Vlada Bosne i Hercegovine učinila dosta pomoći i podrške, iako s podrškom povratka nisam baš potpuno zadovoljan. Trenutno imamo oko 300 interesenata za povratak u svoja sela. Povukle su se sve humanitarne organizacije koje su vršile gradnju i pomoć povratnicima. To je jedan od ključnih problema. Ove godine smo zasijali oko 1.500 duluma heljde, nešto mrkve i krompira. Za iduću godinu planiramo tri do pet hiljada duluma heljde. Tu očekujemo pomoć od države, od Ministarstva za poljoprivredu i slično. Ja mislim da se ovdje može živjeti, uz malu pomoć države. Treba nam marketing, treba nam neko ko se već time duže bavi da uspostavi kontakt sa nekim inostranim partnerom, da li za preradu heljde, da li za farmaceutsku industriju ili čisto u proizvodnji hrane od heljde odnosno prehrambenih artikala od heljde. Mi heljdu trenutno koristimo za hljeb, uštipke, palačinke, nešto malo smo prodavali vikendašima i još nekima koji su bili zainteresovani. Ko je god probao, svi su ponovo došli da kupe. Od vlastitog prošlogodišnjeg sjemena smo ponovo sijali i ove godine. Nadam se da ćemo i sledeće od svog sjemena zasijati. Bilo bi dobro kad bi imali poklon od nekog donatora za mašinski prsten. Iskoristio bih ovu priliku da zamolim da nas tu malo pomognu, makar sa jednim kombajnom i jedno dva traktora. To bi bilo moje onako otprilike suštinsko viđenje sadašnje situacije. Nema uslova za povratak. Imam spisak od 24 porodice koje bi se vratile, ali nemaju uslova. Ljudi se pate i na jednoj i na drugoj strani. Kad izbrišemo u mozgu granice i kad svi shvate da je Bosna naša država, tu više neće biti ni straha. Onda će i sa malo više svog truda i svojih sredstava pokušati da se vrate na svoja ognjišta. Ja nemam nikakvih problema kao povratnik, niti sam imao. Smatram da su rijetki oni koji su imali probleme „

Momčilo Kojić, povratnik:

„Ovdje sam rođen. Prošle godine smo napravili idejnih projekat uz pomoć institucija, u kojem je bilo 735 duluma zemljišta. Ove godine su površine uduplane. Znači, sada je uzorano 1.500 duluma, tu ima 200 duluma krompira, a ostalo je heljda. Projekat je veoma bitan u tom održivom povratku, pogotovo za tu povratničku populaciju koja poodmakle starosne dobi. Nije, znači, nužno fizičko angažovanje, mehanizacija radi svoje. Uz kvalitetnu tehniku je moguće da sve generacije rade taj posao. Kod svakog proizvoda problem je tržište. Ali mi to radimo u hodu i nadamo se da ćemo to riješiti, i uz pomoć zajednice i uz pomoć organizacija. Tržište nije na dlanu, ne može ga niko dati, mora se njegovati, održavati. Kažu – šta ako smo proizveli kad nemamo gdje da prodamo. Pa je li bolje da imaš nego da nemaš? Može se davati stoci, može se koristiti za prehranu. Strašno se otvorila potražnja u Bosni i Hercegovini. Pogotovo kad se zna da je perspektiva u toj organskoj proizvodnji i da je ta zdrava hrana na tapeti. Već se planira za narednu godinu, odnosno 2008. godinu da se napravi pogon za preradu poljoprivrednih proizvoda. A iduća godina bi možda bila udarna. Institucije vlasti kasnije, a mi brzamo i to je osnovni problem.“

Predsjednica Saveza udruženja udruga izbjeglih i raseljenih, Mirhunisa Zukić:

„Ovo je prvi put da naš Savez implementira jedan projekat domaćih institucija i drago mi je da je to u Kantonu Sarajevo. Mi sa ovim ljudima već duže vrijeme sarađujemo. Isto tako smo radili i u Istočnoj Bosni prije par godina i to se pokazalo veoma uspješnim. Gdje god imamo prostora, izbjeglica i povratnika, iznad 600 m nadmorske visine, zna se da tu heljda može da uspijeva. Evo pokušali smo da ubijedimo ljude da nastavimo ovakav projekat. I evo zahvaljujući Kantonu Sarajevo, vrijednost projekta je 22.000 KM. Time smo pomogli ovim ljudima i nadamo se da ćemo ovaj projekat uspješno dovesti do kraja, što znači da će ljudi naplatiti ovu heljdu i imati sigurnog otkupljivača. Nadamo se da ćemo to proširiti i na druge prostore. Već planiramo da to isto, uz pomoć federalnog ministarstva, uradimo i u Taršinu i na drugim područjima gdje ljudi od nas traže pomoć. Tako da je Savez zaista u ovom momentu jedan od implementatora finansijske podrške Kantona Sarajevo i naravno Poljoprivrednog instituta Sarajevo koji je nezaobilazan u svim našim programima povratka, od ljekovitog bilja, heljde i drugih poljoprivrednih proizvoda.“

Ministar za rad, socijalnu politiku i raseljena lica Vlade sarajevskog kantona Hajrudin Ibrahimović:

„Bitno je sada uvezati lanac, znači lanac od proizvodnje, prerade, plasmana, jer ovi ljudi ne mogu hodati po prostorima gdje će to prodavati. Ono što ja cijelo vrijeme nastojim je da svaka opština finansira zemljoradničku zadrugu koja će biti okosnica jednog profesionalca, ili onoliko koliko ih treba, koji će uvezati ove ljude, da se to proda ne samo na našem tržištu nego i izvan BiH.“

slobodnaevropa.org 20.08.2006.

HOME


valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska@hotmail.com