Fildžan viška - BiH Internet mreža za promociju tolerancije i prijateljstva

Pašas di porus u svjetlu Hanuke

Hanuka je veliki jevrejski praznik, koji se u BiH slavi uz bogatu trpezu tradicionalnih jevrejskih jela i tipičnih bosanskih. A pri spravljanju jevrejskih jela je jedna stvar bitna: ulje!

Ponekad, da bismo ispričali priču o nekom jelu, potrebno je da ispričamo priču o događajima iz istorije. Zašto se za veliki jevrejski praznik slobode i svjetla Hanuku, prave jela koja se prže u dubokom ulju, ili jela koja moraju sadržavati određenu količinu ulja? Zašto je to ulje tako važno u vremenu Hanuke koja se slavi osam dana?

Eli Tauber, savjetnik za kulturu, tradiciju i religiju u Jevrejskoj opštini u Sarajevu, ispričaće po ko zna koji put legendu o Hanuki. „Izraelci su se u Judeji, 167. godine p.n.e. pobunili protiv nasilne helenizacije koju je provodio Antiohus IV Epifanes, grčko-sirijski vladar. Kad su uspjeli da istjeraju Grke iz Jerusalema, Jevreji su ušli u Hram gdje su zatekli i statuu Zevsa Olimpijskog što je za njih predstavljalo čin strašnog bezbožništva i nacionalnog poniženja“, kaže Eli Tauber. „Željeli su da ponovo posvete svoj Hram, a za to im je bilo potrebno svjetlo, plamen svijeće koju bi upalili ispred Tore. U Hramu su pronašli jednu posudu sa uljem, uljaricu, ali ulja je bilo dovoljno samo za jedan dan. Nekim čudom, kad su je upalili, ona je gorjela osam dana i osam noći.“

Hanuka halva

Zato se Hanuka slavi osam dana. Svake večeri, u obrednom svijećnjaku hanukiji, pali se po jedna svijeća i tako osam dana dok se sve ne upale. „Običaj je da se te upaljene svijeće drže pored prozora ili pored vrata, da bi se svjetlost Hanuke, odnosno Tore, širila prema narodu“, kaže Tauber i dodaje da je zato ono ulje sa početka priče, tako važno. „Hanuka je i praznik ulja, onog ulja iz Hrama koje je gorjelo osam dana. Karakteristična je naša Hanuka halva koja je malo drugačija od bosanske, drugačiji je postupak kod pravljenja i drugačija je boja, ali ukus je na kraju, skoro isti. Ono što nigdje u našoj državi nećete vidjeti su naša bojena jaja koja se dugo kuhaju u vodi, kojoj se dodaju ljuske crnog luka. Voda se još posoli i pobiberi. Aškenazi za Hanuku prave i jedan prilog od krompira koji se prži u ulju, a zove se latkes. To je jedna vrsta šnicle od krompira. U Izraelu i Americi je običaj da se prave krofne punjene nekim kremom ili marmeladom.“

Pašas di porus za Hanuka sijelo

Članice udruženja „Bohoreta“, koje djeluju pri Jevrejskoj opštini u Sarajevu, svake godine za Hanuku prave jela svoje tradicionalne kuhinje. Ta jela, pomiješana sa jelima bh. kuhinje, posljednjeg dana praznika prodaju na večeri u slavu svog velikog praznika. Erna Debevec baštini tradiciju sefardskih Jevreja u BiH. „Moj djed Avram Altarac bio je osnivač i vlasnik tvornice bombona, čokolade i halve 'Zora'. Kao sedmogodišnja djevojčica išla sam u tvornicu kod djeda i sjećam se dugih klupa na kojima su radnice sjedile i motale bombone u one šerene papiriće. Sjećam se da se halva pakovala u metalne kutije. Bilo je nešto mašina, ali veći dio proizvodnje obavljao se ručno“, kaže Erna. Tako će nam, ručno, ova pravnica u penziji, spremiti pašas di porus, šnicle sa prazilukom, tradicionalno sefardsko jelo koje se prži u ulju. „Ja to ovoga puta pravim za naše Hanuka sijelo u Jevrejskoj opštini. Sve naše žene će ponešto napraviti i to će se prodavati po simboličnim cijenama. Evo, moje šnicle će koštati samo marku ili marku i po po komadu“, kaže Erna i priprema sastojke za pašas di porus u svojoj udobnoj kuhinji u sarajevskom naselju Ciglane.

„Za 12 do 14 šnicli, potrebno je:

1kg. prase (praziluk, poriluk),

½ kg. mljevenog junećeg mesa,

mala kriška starog hljeba,

3 jaja,

malo brašna za pohovanje,

so i biber, po želji.

Prasa se dobro skuva u posoljenoj vodi, ocijedi i samelje na mašini za meso. Može poslužiti i neka vrsta miksera. Zatim se u tako dobijenu smjesu doda meso, so, biber i natopljena u vodi, pa ocijeđena, kriška starog hljeba. Ako je smjesa tvrda, da bi se razmekšala, doda se malo vode u kojoj se kuvala prasa. Sve se Bildunterschrift: dobro izmijesi, formiraju se malo veće šnicle, uvaljaju u brašno, pa spuste u umućena jaja i prže na ulju do zlatno-smeđe boje. Kao što vidite, sve je vrlo jednostavno i ne traje dugo“, kaže Erna.

Počela kuvati tek u penziji

Dok šnicle cvrče na ulju, onom ulju tako značajnom za Hanuku, Erna se šali na svoj račun. „Sad ću vam pokazati moju zbirku recepata“, kaže i vadi koverat u kojem su na papirićima, požutjelim od vremena i upotrebe, recepti koje joj je diktirala njena majka. „To su starinski recepti, a kad sam ih ja zapisivala, ona bi znala reći: 'Eto, to su recepti za neznalice!' Ja sam naime, počela da kuvam dosta kasno, tek kad sam otišla u penziju.“

Naveče, u Jevrejskoj opštini, svečana je atmosfera, jer posljednji je, osmi dan Hanuke. Ernine šnicle zauzimaju počasno mjesto na bogatoj trpezi koju su pripremile „Bohorete“. Upaljena je i posljednja svijeća u velikoj hanukiji. Balade na ladino jeziku razliježu se velikom, svečanom dvoranom. Probala sam Ernine šnicle. 'To je nešto što moram i sama napraviti', bilo je prvo što sam pomislila. Meke su i ukusne, a prasa, koja baš i nije posebno obljubljeno povrće, daje im pomalo slatkast okus. Divno!

Najveća zajednica Jevreja u BiH je u Sarajevu, gdje ih ima oko 700. Postoje jevrejske zajednice i u Mostaru, Tuzli i Zenici, a u Republici Srpskoj ima ih oko 200. Po sto članova u Doboju i Banjoj Luci. Ako želite da im čestitate Hanuku, postoji više načina: Zeman urim lesimha! (Vrijeme svjećica na radost!) ili Hanuka alegre! (Sretna Hanuka!). Ili, ovako kako ja čestitam Erni Debevec: Hanuka lesimha! (Hanuka na radost!)

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednica: Marina Martinović

Deutsche Welle

U idealnoj postavi VIRTUALNE JUGOSLAVIJE igrali bi Džeko i Misimović

Na dva svjetska prvenstva, u nogometu i košarci, koji se naredne godine igraju u Južnoj Africi i Turskoj, sudjelovat će tri reprezentacije s prostora bivše Jugoslavije. Slovenija i Srbija igrat će nogomet u Južnoj Africi, dok će se košarkaši Hrvatske pridružiti istočnim i zapadnim susjedima na prvenstvu u Turskoj. Na posljednjim Olimpijskim igrama, onima koje su održane prošle godine u Pekingu, zemlje s prostora bivše Jugoslavije osvojile su trinaest medalja. Najuspješnija je bila Slovenija, koja je osvojila pet medalja, od toga jednu zlatnu (kladivo Primoža Kozmusa), njima uz bok je Hrvatska s također pet medalja dok su Srbiju obradovali plivač Milorad Čavić, vaterpolisti i tenisač Novak Đoković. Ovakvi rezultati sportaša s prostora država nastalih na ruševinama nekadašnje Jugoslavije uvijek za sobom povlače logično pitanje - što bi bilo da još uvijek postoji "bivša Jugoslavija"? Sarajevski tjednik Slobodna Bosna donosi zanimljiv tekst o ovoj temi, kojeg prenosimo:

NE MI DIHAT ZA OVRATNIK

Košarkaši bi se borili za vrh, rukometaši bi sigurno imali medalju, a u vaterpolu ne bi uopće bilo konkurencije. Ne treba zaboraviti tenisače, plivače, nogometaše, atletičare... Naravno, kao i uvijek najzanimljivija su tri najpopularnija sporta, nogomet, košarka i rukomet pa ćemo probati vidjeti kako bi zajednički tim izgledao danas sastavljen od igrača koji su danas nositelji igre u svojim reprezentacijama.
Krenimo redom, od Slovenaca i Srbijanaca čiji će nogometaši narednog ljeta igrati na SP-u u Južnoj Africi. Renesansa slovenskog nogometa počela je šest godina nakon što se Zlatko Zahovič, najpoznatiji i najbolji slovenski nogometaš u protekle dvije decenije, žestoko sukobio sa tadašnjim selektorom Srečkom Katanecom.
"Ti si k..c od trenera, bio si i k..c od igrača. Mogu kupiti i tebe i tvoju familiju", poručio je tada Zahovič Katanecu koji je vodio Sloveniju na Svjetskom prvenstvu 2002. godine. Činilo se tada kako je zlatno doba slovensčkog nogometa prošlost, no zemlja sa jedva dva milijuna stanovnika ove se jeseni ponovo vratila medu 32 najbolje reprezentacije svijeta. Prije šest godina Slovenija je, pod vodstvom selektora Bojana Prašnikara, izgubila baraž za odlazak na Euro 2004.

Naslijedio ga je Branko Oblak, no i on je brzo dobio otkaz. Na mjesto selektora imenovan je Matjaž Kek, koji je vodio Maribor do dva naslova prvaka Slovenije. Miran i strpljiv, sklopio je ekipu u kojoj, osim golmana Handanoviča i donekle bundesligaškog solidnog napadača Milivoja Novakoviča, nema velikih imena. Kekec, kako ga od milja zovu Slovenci, možda je najnepoznatiji selektor na svijetu, no on je odveo Sloveniju, po drugi put u njenoj povijesti, na Svjetsko prvenstvo. "Ovo je rezultat za povijest slovenskog sporta! Čestitam svojim igračima, zapravo duboko im se klanjam jer su napravili pravi pothvat i zaslužili su ovo slavlje. Pobjedu posvećujemo svima koji su bili uz nas, ali i kritičarima koji nisu vjerovali u mene i ovu momčad. Nadam se da smo ih sad razuvjerili", emotivno je govorio Kek nakon utakmice baraža za SP u kojem je Slovenija bila bolja od Rusije.
"Slovenci su meni svakako najzanimljivija reprezentacija", kaže nam Ozren Podnar, novinar zagrebačkog magazina Nogomet. "Realno, kada se pogleda taj sastav, oni ne bi trebali proći ni kvalifikacije. Ali imaju tim, imaju slogu u igri, imaju nevjerojatan motiv i želju, te trenera koji zna što radi. No, to nije bilo dovoljno. Oni su Europa, kod njih su stvari složene od vrha ka dnu onako kako treba. Napravili su stadion, mukotrpno godinama selekcionirali ekipu. Međutim, mislim da je najvažnije to što su od doseljenika koji su imali urođeni talent radom stvorili disciplinirane i odgovorne igrače, što je stvar koja nama južnije od Ljubljane rijetko kada ide od ruke." Isto ono što je sa slovenskim timom uradio Kek, sa srbijanskim je napravio Radomir Antić, jedini stručnjak u historiji španjolskog nogometa koji je s klupe vodio madridski Real, Atletico i Barcelonu. Antić je stručnjak koji je uspio vratiti vjeru u reprezentaciju razočaranim Srbijancima, koji su ga dugo htjeli vidjeti na mjestu selektora. No, Antić je dugo odbijao, čak i kada je bio bez posla. Prije nekoliko godina, u jeku rasprave o povezanosti organiziranog kriminala i nogometa, Antić je kazao da "srpski nogomet treba policiju, a ne trenera", pojašnjavajući tako slikovito zašto ne želi preuzeti dužnost selektora. Htio ga je na mjestu trenera i Partizan, njegov klub, no i to je odbio. Ipak, u ljeto 2008. godine odlučio je prihvatiti ponudu srbijanskog NS-a. Nakon početnih uspjeha u kvalifikacijama, Antić je kazao: "Moj jedini cilj je napuniti Marakanu." U tome je uspio, stadion Crvene Zvezde bio je rasprodan na svim kvalifikacijskim utakmicama. Antić je stvorio pobjednički tim, ali mu porodica i dalje ostaje živjeti u Španjolskoj. Čak tamo glasuje na izborima, a ne u Srbiji. "Glasat ću tek onda kada počistimo stvari u našem dvorištu", pojasnio je.
"Stari lisac je odlučio preuzeti reprezentaciju onda kada je na okupu imao odličnu ekipu", analizira dalje Podnar. "Ta odbrana koju on ima na raspolaganju je nevjerojatna, možda i najjača na svijetu, uz bok Englezima kada su svi zdravi. Sa takvom obranom ekipa koja u sredini ima Stankovića i Krasića može uvijek igrati na dobar rezultat i igrači poput Vidića su temelj uspjeha srbijanske reprezentacije. Stoga je, za razliku od Slovenaca, lako odlučiti se za igrače koji bi igrali u tom idealnom timu. Bez Vidića i Ivanovića takav se tim jednostavno ne može zamisliti."

BILI BI SVJETSKI PRVACI

Ozren Podnar tvrdi kako bi danas idealni sastav Jugoslavije izgledao ovako: na golu bi bio Samir Handanovič, u odbrambenoj liniji Vedran Ćorluka, Branislav Ivanović, Nemanja Vidić, Josip Šimunić i Darijo Srna. Vezni red činili bi Dejan Stanković ili Zvjezdan Misimović, Luka Modrić ili Miralem Pjanić te Ivica Olić, Mirko Vučinić ili Miloš Krasić, dok bi u napadu bili Eduardo i Edin Džeko.
"Iz Crne Gore bi konkurirali Vučinić, Jovetić, Baša, iz BiH Džeko i Misimović. Iz Srbije bi se u konkurenciji našli Stanković, Vidić, Kačar... Bila bi to reprezentacija, po imenima, među četiri-pet najboljih na svijetu", kaže Dejan Savićević, predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore.
Husref Musemić, legendarni golgeter Sarajeva i Crvene zvezde, sada trener, tvrdi kako bi u vrhu napada igrali Mirko Vučinić i Edin Džeko, dok bi za mjesto napadača konkurirali još i Ivica Olić, Vedad Ibišević, Goran Pandev, Nikola Žigić i Stevan Jovetić.

"Srbija ima strašnu obranu, sa Vidićem i Ivanovićem, ali i krila Krasića i Jovanovića. Iz BiH sigurno bi igrali Džeko i Misimović. Ne poznajem dovoljno Slovence, ali znam za odlične Milivoja Novakoviča i golmana Handanoviča. Od Hrvata, tu su nezaobilazni Srna, Modrić, Rakitić, Ćorluka", zaključuje Musemić.
Za Vlatka Markovića, predsjednika NS-a Hrvatske, idealna reprezentacija sa prostora bivše Jugoslavije jeste hrvatski tim koji je u Sofiji, u okviru kvalifikacija za SP 2006., porazio Bugarsku 3:1.
I to bi trebao biti tim pojačan Šveđaninom bosanskog podrijetla Zlatanom Ibrahimovićem, za Markovića, najboljim igračem današnjice. "Nije pošteno igrati protiv tima u kojem igra Ibrahimović, to je neregularna utakmica, jer svaka ekipa koja njega ima u svojim redovima ima praktično 12 igrača", kaže nam Marković. "Ne bih sada mogao pričati o idealnom timu nekakve fiktivne Jugoslavije, jer je to sfera teoretiziranja u koju ne želim zalaziti", tvrdi Marković, nastavljajući: "Recimo, za mene su BiH i Slovenija fantastične ekipe, jer su napravili veliki napredak u posljednjih nekoliko godina. Slovenci su zanimljiva ekipa, jer njima igraju nogometaši svih nacionalnosti i možda je i to pokazatelj kako se može do uspjeha, sa relativno nepoznatim imenima. BiH, koju smatram svojom selekcijom, posebna je priča. Nedostaje samo malo sreće da BiH ode na veliko takmičenje."

EDUARDO DA SILVA I ZLATAN IBRAHIMOVIĆ

Inspiriran dobrim igrama nogometnih reprezentacija s prostora bivše Jugoslavije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, temom tima koji nikada neće zaigrati zajedno bavio se i Jonathan Wilson, suradnik Slobodne Bosne, inače freelance novinar koji svoje članke objavljuje u londonskom dnevniku Guardian i nogometnom magazinu FourFourTwo.
"Kada je sa Zapadnom Njemačkom 1990. godine osvojio naslov prvaka svijeta, Franz Beckenbauer je rekao da će zajednička država Nijemaca ubuduće dominirati svjetskom nogometnom pozornicom. Umjesto toga, Nijemci su se srozali osvojivši u protekle dvije decenije samo jedan veliki naslov, Europsko prvenstvo 1996. godine u Engleskoj. Čini se da je s Jugoslavijom situacija obrnuta: nogomet kao da se počeo igrati u zemljama bivše države nakon što se ona bila raspala", napisao je Wilson, koji je anketirao po jednog novinara u pet od šest bivših republika SFRJ, među ostalima i novinara Slobodne Bosne i dobio idealnu ekipu.
"Najžešća se rasprava razvila oko napadača, jer su svi imali svoje favorite. Najozbiljniji je spor nastao oko Eduarda da Silve. Hrvat i novinar iz BiH uvrstili su Arsenalovog napadača u najjaču ekipu, dok su ostali tvrdili da `Brazil nije bio dio bivše Jugoslavije`. Kako napadač Arsenala ima pravo nastupa za Hrvatsku, presudio sam uvrstivši ga u sastav", piše Wilson.

Ostatak tima relativno je lako profiliran. Dvojbena je još samo, prema Englezu, bila pozicija lijevog beka.
Od hrvatskih nogometaša mjesta se, u idealnoj momčadi reprezentacije koja nikad neće zaigrati zajedno, tako našlo za Darija Srnu na mjestu desnog beka, Josipa Šimunića na mjestu
lijevog stopera, Luku Modrica u veznom redu i Eduarda da Silvu u napadu.
Tri su j Srbijanca, te po jedan nogometaš iz ostale četiri države. Zbog velikog broja kvalitetnih napadača, Wilson je momčad složio u ofanzivnu 4-2-3-1 formaciju, koja bi na terenu izgledala ovako: Samir Handanovič, Darijo Srna, Nemanja Vidić, Josip Šimunić, Ivica Dragutinović, Dejan Stanković, Luka Modrić, Edin Džeko, Goran Pandev, Mirko Vučinić i Eduardo.

"Ta bi ekipa jako teško oduzela loptu protivniku; još bi je teže izgubila jednom kada bi je dobila u posjed", zaključio je Wilson. Nažalost, vjerojatno nenamjerno, zaboravio je napomenuti kako bi Zlatan Ibrahimović igrao umjesto Eduarda. Napadač Barcelone bi sasvim sigurno, umjesto Švedske, nastupao za tu virtualnu Jugoslaviju.
Nitko od naših sugovornika nije želio eksplicitno reći tko bi sa klupe vodio selekciju "virtualne ex-Jugoslavije", ali su svi bili manje-više složni da u ovom trenutku na prostoru nekadašnje zajedničke zemlje nema kompetentnijeg nogometnog stručnjaka od Radomira Antića, selektora Srbije.
"Antić je najbolji, s obzirom da se Ivica Osim ne može, nažalost, baviti trenerskim poslom", kaže jedan naš sugovornik.

RUKOMET: NASTAVILI BI ZLATNI NIZ

Rukomet je sport koji je nakon ratnih godina proslavio Hrvatsku, slovenske klubove i nekoliko srbijanskih igrača. Možda ne toliko atraktivan kao nogomet i košarka, no da je Jugoslavija ostala nepromijenjena, ne sumnjamo kako bi rukometaši na Olimpijskim igrama i europskim i svjetskim prvenstvima nastavili zlatni niz kakav je Jugoslavija u ovome sportu imala desteljećima. "Teško je pričati o tome što bi bilo kad bi bilo, ali sam siguran da bi ta ekipa bila stalno među četiri najbolje na bilo kojem prvenstvu na koje bi igrala", kaže Halid Demirović, nekadašnji selektor Švicarske i BiH.
"Mislim da bi najjači bili na golmanskim pozicijama, tu su Arpad Šterbik i Crnogorac Goran Stojanović, te naš Enid Tahirović. Na mjestu lijevog beka igrali bi Srbijanac Momir llić, Slovenac Aleš Pajović i naš Mirsad Terzić. Na poziciji srednjeg beka bi bili Ivano Balić, naravno i Francuz sa naših prostora Karabatić, Uroš Zorman, Adnan Harmandič i Danijel Anđelković. Za desnog beka bi konkurirali Renato Vugrinec, Denis Buntić, Marko Vujin i Kiril Lazarov. Sa desnim krilima bi možda bilo problematično, ovi stariji nemaju baš nasljednika, ali tu su Mirza Džomba, naš Adnan Jaškić, Vedran Zrnić... Lijevo krilo vjerojatno Slovenac Luka Žvižej i naš Vukašin Stojanović te na mjestu pivota Igor Vori, Domagoj Duvnjak, Muhamed Toromanović i Ratko Đurković."
Za Demirovića makar nema dvojbe tko bi tu ekipu trebao voditi sa klupe. "Zvonimir Noka Serdarušić, bez ikakve dileme. On je čovjek koji ima najviše rezultata i najveću karizmu. Uz njega svakako Sead Hasanefendić. To su dva stručnjaka s kojima bi svaka reprezentacija imala pravo nadati se najvišem plasmanu."

KOŠARKA: IDEALNA PETORKA

Na Svjetskom prvenstvu koje se iduće godine igra u Turskoj, nekadašnju Jugoslaviju "predstavljat" će tri košarkaške reprezentacije. Pored europskih viceprvaka Srbije, u Turskoj će još igrati i Hrvatska te Slovenija. U grupi A Srbija će igrati protiv Argentine, Australije, Njemačke, Angole i Jordana, dok će se Slovenci i Hrvati naći zajedno u grupi B, u kojoj su, pored njih, još i reprezentacija SAD-a, Brazila, Irana i Tunisa. Selektor srbijanske reprezentacije Dušan Ivković kazao je nakon ždrijeba kako je poprilično nezadovoljan jer je njegova ekipa dobila najteže protivnike u prvoj fazi SP-a.
"Vjerojatno da je naša grupa najteža iz prostog razloga što smo iz trećeg šešira izvukli Australiju, a iz petog Angolu koja je daleko najbolji afrički tim. Na sve to igramo i prvu utakmicu s njima. Ušli smo u jaku grupu, a obzirom da se ukrštamo s grupom B, jasno je da nas čeka težak posao. Ponavlja se situacija kao u Poljskoj da moramo da budemo potpuno spremni već na startu. Meč sa Angolom će odlučivati o plasmanu u najbolja četiri", kazao je Ivković.
Slovenija je u svom punom sastavu jedna od najjačih reprezentacija Europe. Na posljednjem Eurobasketu imali su konstantno dva ili tri ozlijeđena ključna igrača, a posebno im je nedostajao Matjaž Smodiš. I tako hendikepirani pružili su sjajne igre završivši na koncu kao četvrti. U ovom trenutku nemaju selektora kao što je Jure Zdovc. Slovencima će uspjeh u Turskoj ovisiti od igračkog kadra, ukoliko dođu kompletni, mogu otići do same završnice.

Hrvatska je svoju posljednju medalju osvojila prije 14 godina, na EP u Grčkoj. Nakon toga uslijedio je niz bez ikakvih rezultata. Nakon što je otišla na OI igre u Pekingu, hrvatska se javnost ponadala kako je to početak nove ere, no tim koji je vodio Jasmin Repeša na EP-u u Poljskoj nije napravio ništa. Repeša je dao ostavku, a na mjesto selektora imenovan je Josip Vranković, koji će sa nekoliko mentora pokušati u Turskoj napraviti dobar rezultat, odnosno, plasirati se među prvih pet.

Prema mišljenju kolega iz hrvatskog magazina Košarka, ovo je lista igrača koji bi konkurirali za sastav reprezentacije zajedničke države u Turskoj i na njoj, u ovom trenutku, nije niti jedan igrač iz BiH, izuzev Mirze Teletovića koji bi se mogao "ugurati" među 14 najboljih. Dakle, u Tursku bi putovali Zoran Planinić (Hrvatska .- CSKA), Goran Dragić (Slovenija - Phoenix), Beno Udrih (Slovenija-Sacramento), Gordan Giriček (Hrvatska - Fenerbahce), Saša Vujačić (Slovenija - LA. Lakers), Predrag Stojaković (Srbija -New Orleans), Aleksandar Pavlović (Crna Gora - Minnesota), Primož Brezec (Slovenija - Philadelphia), Nikola Vujčić (Hrvatska - Olympiacos), Radoslav Nesterovič (Slovenija -Toronto), Nenad Krstić (Srbija - Oklahoma). Pored njih, tu su još i Marko Jarić, Jaka Laković, Roko Leni Ukić, Boštjan Nachbar, Uroš Slokar, Matjaž Smodiš... ?

20.12.2009.

Pincom.info/Slobodna Bosna

TOP OF THE WORLD 2010.

Britanski muzicki casopis http://www.songlines.co.uk/topoftheworld/top-of-the-world.php je izdanje Gypsy Groovz Orchestra Goes TuttiMundi Night Train for Lovers and Thieves rangirao medju 10 najboljih u svetu i nominovao za nagradu Top of the world 2010.

Glasanje na njihovom sajtu http://www.songlines.co.uk/phpQ/fillsurvey.php?sid=6 je u toku i traje do 31. januara 2010. MOZETE GLASATI I VI!!! (pogledajte tekst nominacije na kraju)

Po misljenu BBC muzickog kriticara, Jona Luska, kako je objavljeno 08.12.2009. na http://www.bbc.co.uk/music/reviews/4w6m album Gypsy Groovz Orchestra Goes TuttiMundi Night Train for Lovers and Thieves je "verovatno najbolje worldmusic izdanje gypsy muzike objavljeno 2009. godine u svetu".

Nemacki radio http://www.querfunk.de/sendungen/orsino/20090911.html je ovaj album nazvao "najlepsim, zadivljujucim CD-om ciganske muzike koji je ikada snimljen".

Gypsy Groovz Orchestra Goes TuttiMundi je realizovan od strane eminentnog nemackog izdavaca Network Medien, cije je prethodno izdanje vezano za nasu zemlju - Antologija 40. godina Sabora Dragacevskih trubaca u Guci pod nazivom Golden Brass Summit bilo proglaseno za najbolje diskografsko izdanje na nemackom govornom podrucju 2001. godine od strane nezavisne muzicke kritike.

Isti izdavac je ove godine izdao i DVD povodom predstojece pedesetogodisnjice Sabora trubaca pod nazivom FiestaMania, pa se uskoro ocekuju bioskopske i TV premijere ovog filma.

Autor ovih izdanja Ilija Stankovic (muzicki producent, reziser i aranzer) sa grupom muzicara iz Vranjske Banje Ekrem & Gypsy Groovz, je jos 2002. godine za ENJA Records realizovao jos jedan izuzetan album pod nazivom Rivers of happiness posvecen neiskoriscenim termalnim izvorima na jugu Srbije. Posebni gosti na ovom albumu bili su Dusko Gojkovic dzez trubac svetskog glasa, i Ramus Shotam slavni perkusionista iz Madrasa, Indija.

Ilija Stankovic je za Gypsy Groovz Orchestra Goes TuttiMundi, ovoga puta, potstaknut zeljom da slusaocima sto potpunije docara snagu i autenticnost zivog nastupa u Guci gde se preplice bogatstvo razlicitosti u skladnu celinu, okupio najbolje muzicare iz Guce iz raznih pobednickih orkestara (75 muzicara) da ih predvodi Ekrem Sajdic na neverovatnom ekstaticnom zajednickom nastupu za potrebe snimanja ovog CD-a u restoranu simbolicnog naziva "Kosovo" i Specijalnoj Bolnici za rehabilitaciju u Vranjskoj Banji prosle zime. Kako su bili zavejani u snegu sve se pretvorilo u neverovatnu visednevnu zabavu gde su rivali iz Guce svirali zajedno tako ekstaticno kao kada sviraju svadbeni ritual. Specijalan zacin bile su grupe perkusija, bubnjeva, harmonike, violine, gitare... Stacionar Specijalne bolnice za rehabilitaciju u Vranjskoj Banji je tokom tih nekoliko dana pretvoren u "leciliste za dusu", kao sto je Bora Stankovic u svojim delima i opisivao.

Snimanje je dobilo svoj epilog na internetu. Pozvani su muzicari iz celog sveta da se ukljuce u ovu neobicnu zajednicku simfoniju. Odjek je bio neverovatan. U audi i video snimanje su se ukljucili muzicari iz 14 zemalja, sa svih kontinenata: grupa bubnjara Rastafarijanaca sa Trinidada, muzicari na egzoticnim instrumentima poput dilrube, saza, sitara, balalajki, lira...

Spontano, kako je i nastao ovaj album, muzicari iz celog sveta koji su ucestvovali u snimanju ovog nesvakidasnjeg muzickog projekta, kao i mnogi sa kojima je Gospodin Ekrem Sajdic saradjivao tokom 35 godina svog rada i dalje pristupaju snimanju filma koji je spontano iz svega ovoga nastao i nastavlja da prati njegove aktere u kreativnom radu.

Svi zeljno iscekuju turneju FiestaMania goes TuttiMundi, sledeceg leta na kojoj ce jos jednom siroj publici, u zivo, pokazati univerzalnost muzike u kojoj se razliciti tradicionalni stilovi mogu srodno spojiti u harmonicnu celinu. Blizi uvid u razvoj ove spontane filmske produkcije mozete pratiti kroz TV kanal na You Tube na http://www.youtube.com/balkanmusiccenter na kojem se planiraju i direktni TV prenosi ovih dogadjaja.

http://www.songlines.co.uk/music-awards/index.php

http://www.songlines.co.uk/topoftheworld/top-of-the-world.php

Gypsy Groovz Orchestra Goes Tuttimundi
Night Train for Lovers and Thieves
Network Medien
Hide review

Old-school Balkan brass balladry

Most new Balkan brass records try to capitalise on the genre’s reputation as being fantastic dance music – each vying to be louder, faster, hotter than the last. What a relief, then, to come across an album that prefers to showcase the slow, stately melodies that the bands of the Yugoslav Roma trumpet legends of old played so exquisitely. Initial expectations here were not high: the team behind this recording made a complete hash of the Gu?a DVD (see DVD reviews in this issue), and saddled the band with both a ridiculous name and an album title with Orientalist, almost racist, overtones. Thank heavens this doesn’t get in the way of the musicians – a who’s who of Serbian Roma masters, including Ekrem Sajdic, Slobodan Salijevic, Elvis Ajdinovic and their bands. It’s all top quality stuff: opening track ‘Ciganka Emina’ is an elegant, slow fanfare (despite the unnecessary sitar limping along in the background); and ‘Izlazak Crnog Sunca’ is an uncredited but beautiful rendition of the Balkan Ladino song ‘Avram Avinu’. It really kicks off, however, in the fabulous five-song extended medley – again renamed, without proper credits, ‘Festival Tople Vode’ or ‘Hot Water Festival’ – all fat tenor horn riffs, soaring Turkish-style clarinet solos and some of the softest (and best) trumpet playing you’ll hear anywhere. If you want shiny nightclub tunes look elsewhere, but if what you’re after is the real deal played by the top old-style musicians of the region, look no further.

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Zahtjev za hitan završetak obnove porodilišta u Sarajevu

Mi dole potpisani građani, zbog očajnih uslova u kojima se trenutno rađaju najmlađi stanovnici Sarajeva, zahtjevamo od svih nivoa vlasti u Gradu i Kantonu Sarajevo hitan završetak obnove porodilišta Dr. Zehra Muidović Sarajevo i hitno preseljenje Ginekološko akušerske klinike KCUS u novoobnovljene prostorije.

http://www.petitiononline.com/GAK/petition.html

http://www.facebook.com/group.php?gid=186966849337

Zamolio bih sve koji mogu da link na peticiju i Facebook grupu postave na web stranice, forume i blogove, kao i da o akciji obavijeste svoje prijatelje.

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba