POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a SIGN THE PETITION – NOMINATION OF THE HISTORIC CENTRE OF SARAJEVO TO UNESCO'S WORLD HERITAGE LIST, Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

Čekajući rođenje malog Isusa u Sarajevu

 

Božić - najradosniji katolički blagdan. Slavljenjem Božića obilježava se rođendan Isusa Krista. Uz Uskrs to je glavni kršćanski blagdan. Kako se Božić obilježava u Sarajevu?

„Možda se može reći da u Sarajevu, pa i ondje gdje su katolici, a onda i Hrvati, u manjini, nema toliko komercijalizacije ovog blagdana. Ovdje konkretno, kod nas na Bistriku, u crkvi Svetog Ante, mislim uopće, u sarajevskim župama i u našem samostanu, Božić nije komercijaliziran. Načelno bih, takođe, kazao i to da, komercijalizacija i nije tako loša, jer mi smo svi željni određene opuštenosti, neke ljudske i idilične razine Božića. Ja čak mislim, možda ne baš uvijek, ali da se ipak, ovdje kod nas, ne zaboravlja bit svetkovine Božića“, kaže fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, dok čekamo da počne ponoćka u crkvi Svetog Ante na Bistriku.

 “Možda se to čak i od nas iz crkve ponekad napuhava, jer mi nekada prenaglašeno napadamo svijet  kojega smo mi dio. Kao da se eto, taj svijet prematerijalizirao! Naravno, tu uvijek postoji opasnost da kroz ono izvanjsko, propustimo ono bitno. Naše iskustvo ovdje je takvo da se to prilično skromno slavi. Sada se promijenila situacija, jer, iz godine u godinu sve je opuštenije, bez obzira što je politika takva kakva jeste. Ipak, ima nekog pomaka, to je vrlo interesantno. Ljudi nam dolaze. Večeras na polnoćku doći će nam ljudi koji nisu katolici, kao što će i u Katedralu doći ljudi svih vjera. To su naši prijatelji i mi to cijenimo“, kaže fra Ivan i naglašava da bez obzira na to što je sve jako promijenjeno u životu grada, ipak postoji neka unutarnja čežnja svih nas da zadržimo prijateljstvo kroz vjeru.

 

Nedostatak vjerske volje

 

 „Po crkvenoj procjeni Vrhbosanske nadbiskupije, po popisu početkom ove godine,  katolika Hrvata je u Sarajevu negdje oko petnaest tisuća. To je jako mali broj, u odnosu na onaj predratni. Ljudi su uvijek selili, ali najteže je za katolike i Hrvate ove zemlje, što su se, stjecajem političkih okolnosti, otuđili od svoje vlastite domovine. Ne da oni ne vole ovu zemlju, nego... kao kada se u nekom braku, od silne ljubavi ode u neki animozitet“, kaže ovaj istaknuti franjevac.

 „Ali, fra Ivane, iskreno, zar možemo voljeti ovako 'uređenu' zemlju? Ovo je zemlja monstrum, kakvu su nam 'napravili' stranci, koji sasvim sigurno nikad ne bi poželjeli živjeti u takvoj zemlji!“ „Pa, ne bih ni ja govorio o nekakvoj 'ideologiji ljubavi'. Ja mislim da nedostaje volja, ali ne samo politička volja, nego treba i to kazati, nedostaje volja i od nas, crkava i vjerskih zajednica, nedostaje volja vjere. Želim živjeti ovdje, ali ne samo zbog nekog demografskog razloga, nego zato što je to nešto elementarno, ljudsko. Slažem se s vama da bi ljudi rado pobjegli kad bi mogli. Ali, evo, da zanemarimo emocije... Ova zemlja je klimatski ugodna, ona je i geografski lijepa, ona je šarolika, ona je puna dobrih ljudi.... Ono što je Andrić govorio, oslanjajući se na našeg pisca Lastrića, da naša zemlja, kao što je bogata rudama, tako ima ljude koji su bogati u svojoj nutrini, iako su nažalost, često podijeljeni...“, kaže fra Ivan Šarčević i dodaje da politička situacija  u BiH ne vodi nikamo. „Ovdje nije ugodno nijednom narodu i svako je na nekom mjestu ugrožen.“ „Znači li to da niste zadovoljni položajem Hrvata u BiH?“

 

I u džamiju i u crkvu

 

„Nisam zadovoljan. Postoje ljudi u politici koji se zalažu za proporcionalnost i paritet, ali, zamislite, neko veče Dragan Čović na televiziji reče: 'Pa šta hoćete od Hrvata u Sarajevu, njih ima 2 posto?' E, upravo to, za tih 2 posto se pravi politika, ali to gospodin Čović ne zna“, kaže moj sagovornik, koji je i urednik lista „Svjetlo riječi“.   

Ispred sarajevske Katedrale, na Badnje veče je gužva. Dok se uspinje stepenicama prema ulazu, mladi čovjek  koji nosi kćerku u naručju, priča mi: „Pa, ne znam šta bih vam rekao. Vi znate da u ovom gradu svaka vjeroispovijest važi za najveću! Moji su tradicionalno svake godine obilježavali i Bajram i Božić i drugi Božić, jer sam ja iz miješanog braka i nekako sam ostao uskraćen za tu neku religiju, ali ipak odem i u džamiju za vrijeme Ramazana, i u Katedralu na ponoćku za Božić. Sve se u suštini, na kraju krajeva, svodi na isto. Večeras ću biti na ponoćki. Tu sam redovan. Zovem se Jasmin Halalkić, majka mi je Hrvatica i biću večeras s njom u Katedrali.“  Tako je to oduvijek u Sarajevu. Na ponoćku idu pripadnici svih konfesija.

„Evo jednog katoličkog para“, pomislim, prilazeći paru koji stoji na platou ispred Katedrale. „E, nismo baš svi katolici u našoj porodici. Ja jesam, ali je moj muž pravoslavac, a sin nam je oženio Bošnjakinju. Mi smo vam pravi bosanski lonac. Pa vi sad vidite! Šta smo mi i koje smo nacionalnosti ili vjere?“ kaže Mira, bolja polovica obitelji Radić i objašnjava kako će proslaviti Božić, tako vjerski i nacionalno raznolika porodica. „Mi sve slavimo.“ „I sve funkcioniše?“ „Sve funkcioniše super! Napravila sam kolače, a na Božić ćemo svi skupa ručati. Ispekla sam meso, svinjetinu ...“ „Joj, kratki kare!“ s uzdahom kaže Branislav Radić i dodaje: „Uh, i sitne kolače je napravila.“ „Obilježićemo i pravoslavni Božić i Bajram i tako vam je u našoj kući, oduvijek,“ kaže Mira.

U Sarajevu se čak, na Badnje veče, u blizini Katedrale, pojavio i jedan Djeda Mraz. Nije bio pravi, nego na baterije. Nevješto je svirao saksofon i nekako se čudno gibao u kukovima. Mališani su se prepali i nisu smjeli da mu priđu. Dvogodišnjaci među njima nikada nisu vidjeli Djeda Mraza u Sarajevu – uživo!

 

Autorka: Ljiljana Pirolić

 

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić

 

Deutsche Welle

 

 

 

Sve lakše do država bivše Jugoslavije

 

Nakon, ratom prekinutih veza s istočnim i južnim susjedima iz Hrvatske se zadnjih godina sve lakše putuje u države bivše Jugoslavije.

Najprije su krenule autobusne linije, zatim željezničke, a u zadnje vrijeme otvara se i sve više zračnih linija.

Upravo nam je danas potvrđeno da će od 25. siječnja iduće godine i Rijeka imati izravnu avionsku vezu s makedonskim glavnim gradom Skopjem.

Direktor u Zračnoj luci Rijeka Mladen Pasarić kaže da se jako raduju novoj zračnoj liniji sa Skopjom, ne samo zbog dolaska turista već i sve učestalijih poslovnih putovanja u oba smjera:

„Počinje od 25. siječnja. S kompanijom Gat Executeve to je potpisano na godinu dana  i to je jedan projekat koji ne uključuje samo Skopje, nego  u daljenjem razvoju tog projekta su uključeni i gradovi kao što je Beograd, Priština.“

 Tehnički direktor Tomislav Palalić napominje da se još uvijek govori o čarter linijama:

„Redoviti letovi između Hrvatske i Srbije zbog nedosatatka bilateralnih sporazuma još nisu dozvoljeni. Ovo je redoviti čarter, dakle, jedini način na koji se to može odvijati, kao što to recimo radi posljednje dvije godine na relaciji Pula-Beograd.“

Najavljena zrakoplovna veza Rijeke sa Skopjem nije prva zračna linija iz Hrvatske prema makedonskom glavnom gradu. Predstavnica hrvatske zračne kompanije Croatia Airlinesa Ksenija  Žlof  ističe da  s mnoim gradovima u regiji imaju vrlo dobre veze:

„Dakle od država bivše Jugoslavije zrakoplovi Croatia Airlinesa lete iz Zagreba u Sarajevo, Skopje, Podgoricu i Prištinu i sve to  u redovitom  redu letenja. Ove neke gradove imamo čak i dva puta dnevno, Skopje dva puta, Sarajevo dva puta, sasvim pristojno, samo što nemamo Beograd.“

NAJŽIVLJE NA AUTOBUSNOM KOLODVORU

No, Zagreb i Beograd dosta su dobro povezani željezničkim i autobusnim linijama.Na inforacijama na Zagrebačkom željezničkom kolodvoru  smo saznali da dnevno prometuju čak 4 vlaka:

„Vlak iz Zagreba  za Beograd polazi svaki dan u  6,03 zatim 10,58 ,17,25 i zadnji je 23,55.“

Najživlje je na autobusnom kolodvoru i po broju linija i po broju putnika. Samostalni referent za vozne redove i cijene Stjepan Sigečan:

„Dakle imamo za Beograd, Suboticu, Novi Sad, Skopje Teteovo, Struga makedonska, Niš, a za Bosnu i Hercegovinu imamo čak 40 linija-Sarajevo, Tuzla, Brćko, Mostar, Ljubuški,Međugorje, Čapljina, Livno, Banja Luka, Prijedor, Jajce, Novigrad (bivši Bosanski Novi), Bihać. Za Crnu Goru imamo samo jednu liniju za Podgoricu u 18 sati, jedamput tjedno. No, strašno veliku potražnju  zadnjih tjedan dana smo imali za Sarajevo, a i Beograd jer ljudi iz Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske, kroz Zagreb, masovno idu tamo na doček Nove godine, jer je jeftinije.“

U to smo se i sami uvjerili danas oko 14 sati na peronima zagrebačkog autobusnog kolodvora.

"Putujemo u Beograd."

RSE: A iz Splita ste, koga imate tamo?

"Prijatelje, a ona ima momka."
"Da, ja idem prvi put, vidjet ći hoću li preživit," kazala je uz smjeh.
"Hoceš, hoćeš, ja sam već bio tri puta  i dobro nas dočekuju svi i odlični su domaćini."
"Ja ne idem za Beograd, idem za Makedoniju, samo preko Beograda, jer tamo imam neke prijatelje, a oni su organizirali nešto na Ohridu pa idem tamo s njima."

Putnici s kojima smo razgovarali potvrđuju da je interes dosta velik i da se na svim tim relacijama putuje i više no što se misli:

"Čujte, ipak je tu bilo puno godina zajedništva, pa su se ljudi i pomiješali, netko je nekoga imao, neka su prijateljstva opstala..."

 

Ankica Barbir Mladinović

 

Slobodna Evropa

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška