POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a SIGN THE PETITION – NOMINATION OF THE HISTORIC CENTRE OF SARAJEVO TO UNESCO'S WORLD HERITAGE LIST, Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

Pravoslavni Božić u Sarajevu

 

Unošenje badnjaka u kuću i njegovo paljenje vodi porijeklo od čudesne vitlejemske noći, kada su pastiri nasjekli i donijeli grane hrasta da nalože vatru pored novorođenčeta i njegove majke. I slama ima simboličku moć.

U sarajevskim pravoslavnim hramovima tiše je ove godine za Božić nego prethodnih godina. Možda je za to kriv mraz koji je ovih dana okovao Sarajevo, a možda je tačno i ovo što kaže Predrag Limov, dok pali svijeću u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji: „Nema nas, brate, nema nas. Ko god je mogao prodati ono što je imao, otišao je. U Sarajevu je danas samo 7.000 Srba koji stalno žive u gradu i kad odbijete ateiste, dobro je da iko više išta slavi i dolazi u crkve. Ima više Kineza u Sarajevu, nego Srba,“ s gorčinom u glasu kaže ovaj vjernik.

Ipak, praznik se obilježava, na ulaze u crkve prislonjeni su badnjaci, slama je posuta po podu hramova, vjernici pale svijeće i raduju se velikom prazniku. Sofija Mijović i Zdravko Milosavljević prodaju badnjake u crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu. Badnjak košta 3 KM i sav tako zarađen novac ostaje crkvi. „Tačno tako, ostavlja se na ikoni. Ja sam samo nasjekao u šumi i donio. Hladno mi je i jedva čekam da idem kući, i meni je praznik,“ kaže Zdravko i dodaje: “Ja prvo unesem badnjak u kuću, a onda čekam polaznika. To je osoba koja ti prva uđe u kuću na Božić. Poželjno je da je mlado i obavezno, muško čeljade. Ja sam sebi izabrao jedno dijete iz porodice i on meni svake godine dolazi kao polaznik. Donese i žito, onda se posipamo žitom, on mene, ja njega. Žito je simbol plodnosti, a posipanje žitom trebalo bi da donese plodnost i rast u kući u svakom obliku.

Saborna crkva u punom sjaju

Sofija Mijović je sve pripremila onako kako običaji nalažu, samo još da ispeče česnicu ."Česnica je pogača u koju se stavljaju novčići i ko nađe te pare u svom komadu pogače kad se ona razlomi, cijele godine će imati dosta para,“ kaže Sofija. Dobro, kao na lutriji, pa ima li vajde od toga? „Ima, kako nema. Ja sam se uvjerila u to. Prošle godine sam našla paru u česnici i ova godina mi je bila baš dobra,“  kaže veselo dok cupka na hladnoći.

I Saborna crkva je zabljesnula u punom sjaju. Sveštenik Borislav Livopoljac i đakon Mitar Tanasić ukrašavaju crkvu obmotavajući stubove dugim girlandama svježeg cvijeća u kojem preovladavaju margarete. Još malo slame i to je to.

„Hristovo rođenje je jedan od najvećih hrišćanskih praznika, njime slavimo dolazak Boga, znači otjelotvorenog Boga u ovaj svijet. Gospod Bog je tako zavolio svijet da je i sina svog jedinorodnog dao da se rodi u ovom svijetu, da niko od onih koji u njega vjeruju ne pogine, nego da ima život vječni. Ovo je početak za sve hrišćane, znak jednog novog rađanja, rađanja u Hristu,“ kaže đakon Mitar Tanasić

"Slavim sve praznike"

U Sabornoj crkvi Jelena  Brajović pali svijeće i prisjeća se svoje najveće božićne radosti: „Nikada neću zaboraviti tu radost zbog bombona koje smo mi djeca dobijali, a i sada se to tako radi, ali više na selu gdje ima uslova za to, jer treba dosta slame. Na Badnjak , kad se pale badnjaci, bombone se stave ispod sijena, i onda djeca traže te bombone. Naravno, sve to prati dječija cika i vriska i radost kad se pronađe bombona. Uopšte, svi ti običaji za Božić su mi baš lijepi,“ kaže Jelena.

Za razliku od slabo posjećenih sarajevskih svetih hramova, crkva na Veljinama, u Istočnom Sarajevu, posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom, prepuna je vjernika. Veći dio ostao je u porti, dok je služena liturgija za Badnji dan. Milka Ilišković podsjeća da je Božić i dan opšteg mirenja i praštanja.

„Želim da živimo u slozi i u miru i da se svi izmirimo, pa da bude bratstvo i jedinstvo kao što je bilo nekad,“ kaže Milka. Ali, šta da se radi, toga više nema, sad je - suživot. „Zavisi kako ko osjeća u duši. Onaj ko je izgubio nekoga, njemu nije ni do čega. Ali, suživot nam nije vratio one Božiće, Nove godine i Bajrame kakvi su nekad bili. Ja sam bila navikla da sa prijateljima različitih vjeroispovijesti slavim sve praznike i to mi sad nedostaje,“ kaže Milka Ilišković iz Istočnog Sarajeva.

Badnjak je, napokon, zapaljen  ispred Stare crkve na Baščaršiji. Predrag Limov bio je u pravu. Tako malo prisutnih vjernika odavno se ne pamti.

Dug je spisak narodnih običaja koji krase ovaj praznik. Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom, domaćem raspoloženju, a u crkvama se služi Liturgija zahvalnosti.

 

Ljiljana Pirolić

 

Deutsche Welle

 

 

U Mostar se vraća i duh pravoslavlja

 

U svakom pravoslavnom domu ovih je dana svečanije nego ikad, jer se, po julijanskom kalendaru, praznuje rođenje Isusa Hrista. Po prvi puta nakon rata ove godine je taj blagdan svečano proslavljen i u Mostaru.

Crkvena zvona sa pravoslavnih svetinja odzvanjaju dolinom Neretve. Dočekan je najradosniji hrišćanski praznik. Mnogo godina nije bilo tako, ali se sa povratkom Srba u Mostar i okolna mjesta i duh pravoslavlja polako vraća u ove krajeve.

Prvi put poslije rata ponoćnu liturgiju u Mostaru služio je vladika zahumsko-hercegovački Grigorije. „Neka je blagoslovljen ovaj vaš dolazak u ovu mostarsku vitlejemsku pećinu. Neka je blagosloven dolazak svih naših prijatelja koji su s nama. A s nama su večeras ovdje i naša braća, rimokatolički sveštenici. Neka je i njima zahvalnost naša i ljubav naša“ riječi su koje je vladika Grigorije uputio na početku svog obraćanja građanima Mostara.

 

Od tradicije se ne odustaje

Borislav Škoro među prvima se vratio u Baćeviće, najveće srpsko selo u mostarskoj opštini. Riječ o pitomom kraju, udaljenom svega nekoliko kilometara od Mostara. Sa suprugom Olgom već jedanaesti Božić dočekuju u svom domu, koji je uvijek otvoren za porodicu i prijatelje. Iako se, kaže, sjećaju boljih dana kada je trpeza bila bogatija a kuća punija, od tradicije se ne odustaje. „Božić se obilježava tradicionalno. Svako prema svojim mogućnostima. Ranije su mogućnosti bile bolje, no ipak i pored toga što je zaposlenost slaba, za ovaj dan se snađu i obilježe ga kako Bog zapovijeda“ priča Škoro.

Dan uoči Božića je Badnji dan. Riječ badnji je staroslovenskog porijekla i znači bdjeti, biti budan. Tako na Badnje veče ne spavamo, nego čekamo rođenje Bogomladenca. „Badnjak se ostavlja pred kućom, a tek kada padne noć, domaćin ga isječe i unosi u kuću da naloži vatru. Badnjak simbolizuje ono drvo koji su pastiri donijeli i kojim je zagrijana pećina u kojoj se rodio Bogomladenac. Kroz mjesta koja imaju crkve, svečana kolona donosi ili dovozi ukrašen badnjak, prislone ga uz crkvu, a naveče ga pale uz veliko veselje, osjećaj zajedništva i blagosti koje u duše unosi božićno slavlje“ priča naš domaćin.

Supruga Olga s ponosom dodaje kako je ove godine na trpezi česnica- posebna vrsta pogače ali i pečenica od bravljeg mesa. Posuta je pšenica i kukuruz kako bi godina bila rodna i berićetna. „To je porodični praznik, ali dolaze i prijatelji. Čestitaju telefonski, dolaze u kuću, prvi, drugi dan…I mi posjećujemo rodbinu. Zvale su me sestre. Stigli su nam sin i unuk iz Trebinja. Nadam se da će danas i sutra još prijatelja navratiti“ kaže Olga.

 

Nada u ljepše i veselije Božiće

Naselje Baćevići međunarodni predstavnici su isticali kao primjer uspješnog povratka prijeratnih stanovnika srpske nacionalnosti. Danas, samo 6 stanovnika Bećevića su i zvanično zaposleni u Mostaru. Iako se prije rata nisu isključivo bavili poljoprivredom, danas je to osnovna djelatnost u ovom prigradskom naselju, kaže naš domaćin Borislav Škoro dok podvlači „Mnogi bi se vratili u Mostar, da imaju od čega živjeti.“

Prije rata, u Mostaru je živjelo oko 25 hiljada Srba, a broj povratnika danas iznosi oko 8 hiljada. Mnogi od njih zbog nemogućnosti zaposlenja prodali su ili zamijenili svoju imovinu, trajno napustivši Mostar. Boro i Olga odlučili su ostati u svom domu, u nadi da će iduće Božiće dočekati još veselije u krugu starih i novih prijatelja.

 

Autor: Sanel Kajan

Odg. ur.: Z. Arbutina

Deutsche Welle

 

Božić slavimo u dobrim odnosima sa komšijama

 

Paroh mostarski Radivoje Krulj u božićnome intervjuu za "Nezavisne" ističe kako je osnovni problem povratka Srba u Mostar nedostatak novca za obnovu domova raseljenih porodica.

Kaže kako je ipak zadovoljan dosadašnjim povratkom Srba u Mostar i Hercegovinu, no kako bi broj povratnika mogao biti znatno veći kada bi se obnovile i dalje porušene srpske kuće. Također, paroh Krulj je rekao kako Srbi u Mostaru Božić slave kao i dosad, u miru i dobrim odnosima sa svojim susjedima.

NN: Koja je Vaša božićna poruka kako pravoslavnim Srbima koji su se vratili u Mostar, tako i onima koji su još raseljeni, te ostalim ljudima dobre volje?

KRULJ: Ponajprije bih poručio Srbima koji se još nisu vratili u Mostar kako je nama ovdje u Mostaru dobro i kako slavimo Božić onako kako smo to oduvijek radili. Božić, kao i dosad, slavimo u miru i dobrim odnosima s našim susjedima. Jedni drugima se radujemo i obnavljamo ono što je porušeno u ovom proteklome nesretnom ratu. Iako je ovu godinu obilježila recesija i teška ekonomska situacija u cijelome svijetu, ipak je važno radovati se dolasku Sina Božjega na zemlju. Taj je dolazak najradosnija vijest koju je čovjek ikada čuo. Ukoliko poštivamo riječ Božju, onda je blagdan Božića smislen bilo gdje na svijetu, pa tako i u dolini Neretve, odnosno u Mostaru, gdje se, evo, obnavlja naša zajednica i gdje se obnavljaju naše svetinje. Naglašavam kako mi u Mostaru zaista imamo razloga za optimizam i za međusobno poštovanje bez obzira kojoj konfesiji pripadali. Stoga svim raseljenim pravoslavnim Srbima Mostara poručujem kako je ovdje dobro i kako se radom i optimizmom sve može postići. Također, mislim kako naši ljudi ovdje imaju lijepih nada i lijepih blagoslova. Naši ljudi ovdje imaju svoje divne vinograde i divnu zemlju koja se proteže uz Neretvu, hercegovačku arteriju. Jednostavno svima upućujem radosnu poruku: Mir vam Božji, Hristos se rodi.

 

NN: Koji je osnovni problem Srba povratnika u Mostar i Hercegovinu?

KRULJ: Moramo zasukati rukave i raditi! Veliki je grijeh što su naši vinogradi zapušteni i leže neobrađeni. Nekako smo navikli da malo radimo i da puno imamo. Naravno, i pored toga ima dosta teškoća, a najveći je problem što se kuće naših povratnika i naši vjerski objekti dovoljno ne obnavljaju. Znamo da bez obnove najosnovnijega, krova nad glavom, nema ni povratka. Najbolje to potvrđuje konkurs koji je bio raspisan proljetos, kada se za obnovu 30 kuća prijavilo čak 1.000 srpskih porodica. Dakle, volje za povratkom ima, ali se ne izdvaja dovoljno novca. Koristim ovu priliku da pozovem relevantne institucije svih nivoa vlasti u BiH i međunarodnu zajednicu da pomognu koliko je god moguće da se ljudima obnove kuće kako bi se stvorili osnovni uvjeti za povratak raseljenih, jer su sada stvoreni svi preduvjeti za održivi povratak Srba u Mostar.

 

NN: Što Srpska pravoslavna crkva može učiniti za pospješivanje povratka raseljenih Srba u Mostar?

KRULJ: Propovijed evađelja je ono što mi, kao Crkva, najviše možemo učiniti za povratak izbjeglih. Naša je misija da svaku povratničku porodicu redovno obilazimo, da se njima savjetujemo i da im svojim životom dajemo pozitivan primjer kako je povratak u Mostar moguć. Također, mi kao sveštenici moramo svoju djecu odgajati i moramo ih školovati u Mostaru kako bismo svojim primjerom pokazali kako je život u ovom gradu moguć. Tako ćemo mi sveštenici u Mostaru zasaditi maslinjak sa oko 100 maslina kako bismo pokazali da se od svoga rada ovdje može živjeti. Ljudi jednostavno moraju vidjeti kako mi sveštenici svojim primjerom svjedočimo evanđelje i da nam je ovdje mjesto. To je ono što je misija Crkve svugdje u svijetu. Naravno, možemo i moramo narodu pomoći i svojim haritativnim djelatnostima. Također, u nekoj budućoj perspektivi namjeravamo pri našoj crkvi otvoriti i gimnaziju na srpskome jeziku, koja bi bila otvorena za sve religije. To je pravi put ka potpunom povratku Srba u Mostar i Hercegovinu.

 

NN: Koliko se Srba, prema podacima kojima Vi raspolažete, dosad vratilo u Mostar?

KRULJ: Prije rata je u Mostaru živjelo oko 30.000 Srba. Do danas se, pak, vratilo njih oko 5.000 i mi smo zadovoljni tim brojem, ali podvlačim kako, ipak, nismo prezadovoljni. Taj bi broj bio zasigurno veći kada bi se ljudi imali gdje vratiti. Tijekom ovih praznika kada ljudi dolazi na svoja ognjišta i u posjetu rodbini vidimo da zaista postoji volja za povratkom, ali nedostaje novca da se ona i realizira.

 

Obnova saborne crkve

 

NN: U tijeku je obnova saborne crkve Svete trojice na Bjelušinama kod Mostara. Kako napreduju radovi?

KRULJ: Dosad smo već uradili veliki posao. Dovršena je projektna dokumentacija i prikupljena je velika količina novca prije ove recesije i sada raspolažemo s oko 1,5 milijuna maraka novca namijenjenog obnovi crkve. Već smo i odabrali izvođača prve faze radova, to je konzorcij G3, tako da već dva mjeseca traju radovi na spasavanju ostataka zidova i otkopavanja temelja crkve. Novac kojim sada raspolažemo dostatan je da radovi traju do ljeta i stoga koristim priliku da pozovem donatore da nam pomognu kako bi saborna crkva ponovno zasjala u svome punom sjaju. Ukupno nam za prvu fazu obnovu crkve treba nešto malo više od osam milijuna maraka i nadam se kako ćemo uz pomoć dobrih ljudi uspjeti zatvoriti tu financijsku konstrukciju. Trenutno se radi i projektna dokumentacija za obnovu enterijera hrama i okoline oko crkve. Za potpunu obnovu crkve će nam biti potrebno između 15 i 20 milijuna maraka i nadam se da će posao biti završen kroz sljedećih pet godina.

 

Jurica Gudelj

 

Nezavisne novine

 

 

"Ex iliti next Yu" za pozorište

 

Čitava sledeća sezona Ateljea 212 treba da bude u znaku Jugoslavije. Zvaće se „Ex iliti next Jugoslavija“. Već su potpisani sporazumi sa pozorištima iz Kopra, Ljubljane, Zagreba, Sarajeva i Budve.

“To su naši koproducenti i mi ćemo na sceni Ateljea imati i po jedan hrvatski, bosanski, slovenački, crnogorski teskt, kao što će se tekstovi srpskih autora igrati možda po prvi put na nekim od tih scena”, kaže za radio Slobodna Evropa Kokan Mladenović, direktor Ateljea 212.

“Mislim da je to neko dugoročno dobro, ne samo što će predstave biti izvedene nego što će i autorske ekipe biti razmenjene pa će boraviti po par meseci u gradovima u kojima je neka nova generacija nakon raspada Jugoslavije imala priliku da boravi“, kaže nam Mladenović i zaključuje da to daje mnogo indirektne koristi za veze u bivšoj Jugoslaviji.

Atelje 212 u drugoj polovini maja ove godine organizuje po prvi put Mucijeve dane, malu smotru predstava posvećenih Ljubomiru Muciju Draškiću, nekadašnjem upravniku Ateljea.

“I jednom od najvećih reditelja koje smo imali tako da je to nešto što u startu podrazumeva i goste iz Zagreba, Sarajeva, iz Madjarske, iz svih onih teatara u kojima je Muci Draškić ostavio značajan trag“, objašnjava Kokan Mladenović, direktor Ateljea 212.

Ljudmila Cvetković

 

Slobodna Evropa

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška