POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a SIGN THE PETITION – NOMINATION OF THE HISTORIC CENTRE OF SARAJEVO TO UNESCO'S WORLD HERITAGE LIST, Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

Ljubav ipak još može pobijediti nacionalizam

 

Elma i Nenad Ganić iz Hadžića, već blizu 30 godina žive u miješanom braku. Ljubav iz školskih dana, prerasla je u brak, iz kojeg su dobili i dvoje djece - Anu i Mirzu. Vjenčali su se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se, kako kažu, nije gledalo ko je koje vjeroispovijesti. Cijeli rat su proveli u Sarajevu i, kako kažu za «San», nikada im nije ni na um palo da se rastave zbog toga što su različite vjeroispovijesti. Ljubav je jača od svega, poručuju uglas.

 

Sporedne stvari

 - Elma je ljubav mog života. Sasvim mi je bilo nebitno koje je vjeroispovijesti, jer se tada, u ono staro dobro vrijeme, to nije ni gledalo. Da budem iskren, nisam ni znao koje je vjeroispovijesti. Otac i majka nikada me nisu pitali zašto Elma, a ne Aleksandra ili Milica... To je tada, a za nas je i sada, sasvim bilo nevažno. Osim toga, to je bio moj izbor i niko nema pravo da mi se miješa u život - priča nam Nenad, priznajući da je Elma ispočetka imala malih problema zbog njihove ljubavi.

- Otac je radio, rijetko je bio kući, tako da nije ni znao da imam momka, a kamoli da ću se udati. Kada mu je majka rekla s kim se zabavljam, malo je se protivio, a glavno mu je bilo šta će reći mahala. No, kasnije je sve došlo na svoje. Vidio je da je Nenad super dečko, te da nema nikave veze što je druge vjeroispovijesti. Primili su ga kao svog sina, te je čak za vrijeme rata odlučio ostati sa nama u Sarajevu, dok su njegovi otišli u Novi Sad. Ljubav je pobijedila, a ne nacionalizam, niti suluda imena - ističe Elma.

Međutim, danas, 17 godina poslije rata, stvari izgledaju drugačije. Statistički podaci govore da je broj miješanih brakova u Bosni i Hercegovini u konstatnom opa­danju.

U 2006. godini, od 13.012 sklopljenih brakova, svega 608 je bilo miješanih, dok je u 2008. godini ta brojka iznosila 677, što je u odnosu na 2007. manje za 54 sklopljena braka. Najveći broj miješanih brakova zabilježen je upravo 2007. godine - 731 od ukupno 14.808.

- Naravno da je prisutan mali broj miješanih brakova u BiH. To je činjenica. Ovi podaci to najbolje potvrđuju, a da ne govorim o periodu od početka rata pa ne­gdje do 2000. godine - kaže nam Senija Muhić iz Federalnog zavoda za statistiku.

 

Podijeljena mišljenja

Kada su u pitanju građani Sarajeva, koje je u poslijeratnoj BiH jedna od rijetkih oaza kakve takve multietničnosti, mišljenja su podijeljena. Jedni su za, drugi strogo protiv miješanih brakova.

- Kada bi moja kćerka odlučila da se uda za nekoga ko je druge vjeroispovijesti, odmah bih je se odrekla, vjerujte da je tako. Prije rata se sklapalo mnogo mije­šanih brakova, no sada je sve drugačije. Ili musliman, ili se neće ni udati! Jedino je moguće da muškarac oženi djevojku druge vjere i prevede je na Islam, dru­gačije nikako - kategorična ja Hajrija Čalo.

- Meni je to sasvim normalno. Nikada nisam gledao ko je ko. Pogotovo ova naša stara sarajevska raja. Ljubav ne bira ime. Međutim, danas živimo u vremenu na­cionalizma, tako da se zbog tih stvari gleda ko će koga oženiti, što je, naravno, žalosno - suprotnog je mišljenja Sabahudin Vatrić.

Slično razmišlja i Edita Rokša, koja naglašava da nema ništa protiv miješanog braka, i da bi se, ukoliko bi bio pravi, rado udala za momka koji je druge vjeroispo­vijesti.

- Što da ne? Šta ljubav ima s tim? Ja tako ne gledam na te stvari. Za mene je ljubav na prvom mjestu, pa tek onda sve drugo. Ako nekog voliš, nebitno je kako se zove - ističe ona.

 

M. Aščić

 

San

 

 

Sarajevo i I.Sarajevo se kandiduju za ZOI za mlade

 

Grad Istočno Sarajevo i Grad Sarajevo ovih dana pokreću niz aktivnosti usmjerenih na kandidaturu ovih gradova za domaćina Zimskih olimpijskih igara za mlade koja će biti održana 2015. godine, izjavio je Srni zamjenik gradonačelnika Sarajeva Miroslav Živanović.

"Jedan dio aktivnosti u ovom procesu su već završili Olimpijsi komitet BiH i olimpijski centri. Sada ćemo zajedno sa Komitetom početi da mobilizujemo sve ključne opštinske, kantonalne, entitetske i institucije BiH kako bi dobili njihovu podršku za realizaciju ove ambicije", istakao je Živanović.

Prema njegovim riječima, pred gradskim organima su konkretne aktivnosti kako bi se stvari pripremile za posjete evaluacijskih komisija koje će procijeniti kvalitet uslova za održavanje ove sportske manifestacije.

"U toku godine imaćemo cijeli niz evaluacija kako bi krajem godine znali da li smo zvanični kandidati za domaćina Zimskih olimpijskih igara za mlade", naglasio je on.

Ukoliko bi BiH dobila kandidaturu, kaže Živanović, period do 2015. godine bio bi dovoljan da se gradovi dobro pripreme i osposobe trenutne potencijale koji se ne koriste i određenoj mjeri su zapušteni.

"Jednostavno, potrebno se organizovati u smislu transporta i prijema sportista koji bi dolazili. Imamo dovoljno vremena, pod uslovom da ovaj projekat prihvatimo kao projekat od značaja za BiH, kao nešto što bi nas snažno promovisalo u svijetu i što je u interesu i BiH i njenih entiteta, kao i svih ostalih upravnih nivoa", ocijenio je Živanović.

 

(SRNA)

 

 

Porodica Rezniqi - zaštitnici Jevreja

 

Tokom drugog svetskog rata mnogi Albanci sa Kosova i Albanije su branili i štitili Jevreje. Porodica Rezniqi, koja sada živi u Prištini poznata je po ulozi koju je imala u tome.

Sećanja i priče o događajima koji su se dogodile pre više od pola veka u ovoj su porodici prenošene sa kolena na koleno, od Arslana Rezniqija, koji je inicirao i ostvario zamisao o zaštiti Jevreja, preko njegovog sina Mustafe, unuka Adnana do praunuka dvadesetčetvorogodišneg Lekë Rezniqija koji je zadužen da ispriča istoriju njegove porodice.
 
Lekë kaže da holokaust, tokom kojeg su njegovi preci štitili oko 40 jevrejskih porodica traženih od strane nemačke vojske i smestili ih u kuću koja je posebno za to izgrađena u Dečanima, ostaje najboljnije sećanje.

„Broj Jevreja se povećavao i bilo je potrebe za prostorom. Moj pradeda je preuzeo incijativu da se u njegovom dvorištu izgradi posebna velika kuća za Jevreje. Dogovoreno je da naša porodica živi u staroj kući, dok porodice Jevreja koje su dolazile u novoj kući“, kaže Rezniqi.

Prema njegovim rečima neke su porodice ostajale dva-tri dana, neke su boravile mesecima u novoizgrađenoj kući.
 
Kosovo je tada služilo kao most dolaska Jevreja koji su stizali iz Srbije, Makedonije, Rumunije, Mađarske, Bugarske i drugih zemalja, a koji su imali za cilj da nastave za Albaniju, jer se svojevremeno smatrala najsigurnijom zemljom za Jevreje.

Rezniqi kaže da opasnosti nisu bile male. Prema pričama njegovog dede, zaštita Jevreja je od kosovskih porodica zahtevala smelost, brzinu i ideje za izlazak iz tadašnje situacije.

LIČNE TRAGEDIJE I NEISPRIČANE PRIČE
 
Tradicionalna albanska nošnja je služila kao maska za spas mnogih Jevraja koji su se krili u ovoj porodici. 

“Pradeda, kad god je video opasnost za Jevreje koji su bili u kući je rekao „obucite narodnu nošnju i bežite. Oni su posle toga od dvorišta do dvorišta, od ograde do ograde odlazili u selo Reznić."

Najmlađi Leka kaže da su svi u Dečanima znali za delatnost Arsllana Rezniqija, ali nikada o tome nisu obavestili nacističke patrole.
 
Dobar poznavalac albansko-jevrejskih odnosa Haxhi Bajraktari daje više detalja za motive u masovnoj zaštiti Jevreja od strane Albanaca.
 
“Ima nekoliko razloga zašto su Jevreji našli utočište i i spašeni u Albaniji. Bez sumnje među njima su tradicija i običaji Albanaca. U albanskim kanonima, kuća se se smatra kao vlasništvo gazde kuće i gosta. U ovom slučaju Jevreji su koristili besu Albanaca i njihovi domaćini su prema tradiciji bili dužni da štite i Jevreje“, objašnjava Bajraktari.  

Inače, po njemu je na Kosovu  još početkom XX veka bilo Jevreja, koji su tada bili koncentrisani u Prištini i Mitrovici.

Lekë Rezniqi kaže da nije samo njegova porodica bila ona koja je štitila Jevreje i da je njemu poznato više od 60 porodica koje su godinama obezbeđivale smeštaj i zaštitu Jevreja u svojim kućama.
 
Institucija koja radi na očuvanju uspomena na žrtve holokausta je priznala delo Arsllana Rezniqija, time što mu je dodelila priznanje – zahvalnicu „Pravičan među narodima“. Priznanje je uručeno njegovim naslednicima 17. februara 2008 godine, na dan kada je Kosovo proglasilo nezavisnost. 

Holokaust ostaje jedna od najvećih tragedija modernog vremena, koja iako je poznata u sebi objedinjuje milione ličnih tragedija i neispričanih priča.  

 

Gëzim Baxhaku

 

Slobodna Evropa

 

Pomozimo akciju: Izbor-moje pravo!

 

Trenutni trend porodiljstva u svijetu je okrenut prema prirodnom procesu rađanja, smanjenju carskih rezova, umanjenju porođajnih trauma, jer je dokazano, kroz razna istraživanja, da je to najbolje za majku i dijete.

Uspostavljanjem i očuvanjem dostojanstva žene i prihvaćanjem njene aktivne uloge u rađanju nas vodi u bolji i pozitivniji pravac pružanja skrbi trudnicama, ženama, porodiljama, majkama.

Prema smjernicama SZO zdravstvene zaštite, normalni porod je porod koji započne spontano i koji se definiše kao niskorizičan na početku porođajnog procesa i ostaje takav tokom čitavog porođajnog procesa. Novorođenče se spontano rađa iz stava glavom nakon perioda od punih 37-42 sedmice rudnoće. Svako nepotrebno i neopravdano uplitanje u taj proces izbjeći.

Svakoj ženi porođaj treba biti najbolje moguće iskustvo (Ina May Gaskin).

Udruženje DjeCa i Centar Fenix iz Sanskog Mosta pokrenuli su pilot projekat: Izbor-moje pravo! U saradnji sa Opcom Bolnicom prim. Abdulah Nakaš Sarajevo. Jedan od ciljeva je omogućavanje i drugih načina rađanja kroz kupovinu stolčića za rađanje. Uposleni u Općoj Bolnici Sarajevo , na čelu sa Prim. Gutić pokazali su spremnost da pruže i ovu mogućnost majkama u okviru svoje institucije.

Na žalost, za kupovinu stolčića neophodna su finansijska sredstva, koja naša udruženja nemaju. Potrebno je skupiti 2.000 KM za kupovinu stočića.

Ukoliko želite pomoći da se majkama u BiH omoguće njihova osnovna prava, da na lakši način donose na svijet budućnost naše zemlje, možete svoj doprinos dati donacijom na broj:

DjeCa-Dječije Carstvo-udruženje za zaštitu i sigurnost djece

Transakcioni račun (KM): 3060370000700340 kod Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar

Devizni račun: 7100-4201342160000 swift: HAABBA22 IBAN: BA39 3060 2037 8074 5874

Sa naznakom:Za projekat:Izbor-moje pravo.

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=35&t=72745

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška