Ljubav Albanke i Srbina na Kosovu svladala prepreke

Brakovi između Srba i Albanaca veoma su rijetki, naročito nakon bolnih godina rata tijekom kojih su ova dva etniciteta bila suprotstavljena, piše AP. Ratna zbivanja još su veoma prisutna u sjećanju građana Kosova. Ali Fatjona i Božidar kažu da rat uopće nije utjecao na njihovu vezu. U opuštajućem danu prije Valentinova, kojeg par provodi na ručku s obitelji, Fatjona objašnjava da nikada nisu naišli na prepreke u svojoj ljubavi.

‘Nismo imali nikakve probleme. Veoma sam zadovoljna. Znala sam da je Božidar Srbin. Moja obitelj nikada nije imala problema s tim, upravo suprotno, veoma su sretni’, rekla je 24-godišnja Fatjona, koja je zbog ljubavi promijenila ime u Tatjana. Fatjona i Božidar prava su suprotnost ratu na Kosovo. Njihova je veza skladna koegzistencija. 'To je znak ljubavi’, objašnjava Božidar sjedeći za stolom s roditeljima Srbima pokraj supruge Albanke.

‘Svima bih poručio da nema mržnje, volite se svi. Ako ima ljubavi nema mržnje, nema rata’, dodaje Božidar. Oboje objašnjavaju kako različiti jezici kojima govore nisu prepreka njihovom zajedničkom životu. 'Sve je moguće kad ste zaljubljeni’, zaključuje Božidar.

Dnevnik.hr

Šta je ostalo od ideala povratka?

Jedno od najstarijih udruženja povratnika u BIH , udruženje Drvarčana, ove godine će obilježiti 15 godina rada. Govori jedan od najpoznatijih boraca za povratak i predsjendik udruženja Mile Marčeta: "Udruženje Drvarčana je osnovano u decembru 1995. godine u Banjaluci, poslije egzodusa koji nam se desio u septembru. Tadašnje stanovništvo Drvara je odlučilo da podrži udruženje i da se mi vratimo svojim kućama. Šta ima svetije nego da se čovjek vrati svojoj kući, na svoje imanje, na svoju imovinu? Šta mi koristi tuđa kuća koja nije moja, šta mi koristi tuđe imanje kad na njega nemam pravo? Mi smo bili veliki tragičari – mi smo izbjegli pred kraj rata. Da smo bar izbjegli u treće zemlje – možda bi bila druga situacija, finansijski bi vjerovatno došli jači, bolji, osposobljeniji. Mi smo bili trn u oku i Republici Srpskoj, a i dijelu Federacije. Možda je to bila i sretna okolnost jer ne možete u isto vrijeme imati sve protiv sebe. To je nama bio dodatni impuls i mi smo uspjeli da se izborimo za to. Prvi organizovani povratak u BiH bio je 1997. godine, i to je bio „bum“ i za svijet i za Evropu. Kao rezultat toga, puno opstrukcija kojih je bilo – da ih sve ne spominjem jer su dobro poznate svijetu – kad smo se izborili za povratak, onda je normalno bilo da moramo učestvovati i u političkom životu. S obzirom da stranke ni u Federaciji, ni u RS-u nisu bile tada za povratak, mi smo osnovali Stranku Drvarčana i izišli na izbore. Kad smo uzeli lokalnu vlast – ja sam postao i prvi načelnik Opštine u Drvaru – mi smo se vratili.

S obzirom da je to bio organizovan povratak jer se drugačije i nije moglo, vratili smo prvih sedam porodica u Bastase, sedam kilometara od Drvara, pa smo onda 13 porodica vratili u Zavođe, tamo u istočni dio, pa u Mokronoge 24. Znači, mi smo se vratili organizovano i uspjeli smo se vratiti, uspjeli smo animirati da se vraća u Bosansko Grahovo, u Glamoč, pa Bosanski Petrovac, pa je onda pomalo krenuo povratak po cijeloj Bosni. Znači, mi smo otpočeli sa prvim povratkom i to je dalo rezultate da je Bosna dobila poziciju da se može živjeti u nekom multietničkom sastavu.

Današnji život u Drvaru, što se tiče sigurnosti, je dobar. Vi znate – u Bosni je tako – na ovim prostorima, dok neko ne zapali fitilj, ljudi nemaju potrebu da se tuku, ali ta politika uvijek nađe modus da ga zapali. Danas se može reći da je život s te strane dobar, ali su povratnici u jednoj teškoj situaciji: nisu učestvovali u privatizaciji, sve nam je oteto. Praktično, imaju te gole kuće i zemlju, i okućnicu, ali posla nemaju, tako da je život težak. Ako imate mlade ljude, ako imate porodice, ako imate sposobne ljude, a nemaju nikakvih prinadležnosti, znači stočni fond, zanatstvo, sve ono što bi činilo radno mjesto, onda su ovdje više ugroženi nego možda u drugim sredinama. Možda je samo u Bosanskom Grahovu situacija teža nego što je u Drvaru. Život težak, skoro neodrživ."

Slobodna Evropa

Preminuo čuveni golman Petar Borota

Samo 22 dana prije svog 57. rođendana u Italiji je, gdje je proživio nekoliko posljednjih godina života, preminuo nekadašnji golman OFK Beograda, Partizana i Chelseaja Petar Borota. Londonski nogometni klub objavio je informaciju na vlastitim internetskim stranicama ne objavivši uzrok smrti. Zasad također nije poznato niti mjesto ukopa.

Borota je od 1970. do 1976. godine branio boje OFK Beograda, da bi od 1976. do 1979. standardno branio vrata beogradskog Partizana. Tada je prešao u redove londonskog Chelseaja, u kojem je do 1982. godine skupio ukupno 114 službenih nastupa.

Pred kraj karijere, koju je završio 1986. godine, branio je kratko u portugalskim klubovima FC Portu i Boavisti. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je četiri utakmice za vrijeme karijere u Partizanu.

Nagradu za najboljeg igrača Chelseaja izborio je 1981. godine.

Bio je atipičan golman, te jedan od prvih, uz golmana Boca Juniorsa Huga Gattija, koji je počeo izlaziti duboko u teren s loptom u nogama i driblati suparničke napadače. Običavao je, nakon što bi uhvatio loptu u naručje, dodati si je poneki put od vratnice gola. Navijači su ga zbog toga, pogotovo oni Chelseajevi, obožavali, dok je trenerima kidao živce.

Brižno je pazio na vlastitu markantnu vanjštinu, frizuru i modne detalje poput kape. Jednom mu je prilikom, u vrijeme dok je branio u Chelseaju, kačket pao s glave pri odbrani 11-erca otkotrljavši se unutar gola. Zanemarivši činjenicu da je imao loptu u ruci, Borota je lakonski otišao iza gol-linije podići komad odjeće. Sudac je, naravno, dosudio gol pokazavši na centar. Koštalo je to njegovu ekipu pobjede u toj utakmici.

Svoju je ekscentričnost dvaput dokazao u Partizanovom dresu. Nakon što je uhvatio loptu pri suparničkim centaršutevima, Borota je u oba navrata namjestio loptu na peterac da bi je ispucao u igru poput beka.

Suparnički nogometaši, jednom prilikom napadač dresdenskog Dynama u Kupu prvaka, a drugom prilikom Miloš Šestić, ondašnji najbolji nogometaš Vojvodine, iza njegovih leđa došli su do lopte šutnuvši je u oba navrata u praznu mrežu dok je golman uzimao zalet.

Protiv Dynama je obećavajuću generaciju Partizanovih navijača njegova greška koštala ispadanja nakon raspucavanja 11-eraca, dok su od Vojvodine tada izgubili 3-1.

(Totalsport)

Sretan rođendan, gospon Fulir

Veteran hrvatskog glumišta, kazališni, filmski i televizijski glumac i redatelj, prvi zagrebački student u klasi dr. Branka Gavelle i originalni domaći dandy danas slavi 80. rođendan. Relja Bašić danas je napunio osamdesetu godinu života. Dao je dosad more intervjua. U ovome koji slijedi nije se međutim ponavljao, osim kad je to bilo nužno. Uzaludan je pokušaj da se i najobičniji čovjek predstavi s nekoliko kartica teksta a kamoli umjetnik s karijerom poput Bašićeve. Zato smo ostali uglavnom kod anegdota, i u njima skrivene istine.

Relja Bašić je diplomirao glumu u klasi dr. Branka Gavelle. Od 1955., još kao student, do 1967., bio je član ansambla zagrebačkog HNK. Otad samostalni umjetnik. Godine 1974., s grupom uvaženih kolega, osniva Teatar u gostima, u kojem glumi i režira do 2004, kad je isti ugašen. Teatar u gostima je u 30 godina izveo 4213 predstava u 340 mjesta i gradova Hrvatske, Jugoslavije i inozemstva.

Bašićeva filmska karijera broji 56 domaćih i čak 71 inozemnu ulogu, koje je dao na njemačkom, slovenskom, francuskom, talijanskom i engleskom jeziku. Najslavnija njegova domaća uloga je ona gospona Fulira u filmskom klasiku Kreše Golika “Tko pjeva zlo ne misli” iz 1970. Njome je, što se kaže, osigurao svoje mjesto u vječnosti.

Malo ljudi zna da ste prije glumačke završili pomorsku akademiju i da ste zapravo mogli postati i kapetan duge plovidbe.

- Budući da sam bio izbačen iz svih zagrebačkih srednjih škola jer sam se posvađao s profesorom ruskog jezika, koji je jedini bio obvezan a ja ga jedinog nisam htio učiti, premda sam već tada bio poliglot, obitelj me šalje u Rijeku kamo se preselila čuvena pomorska akademija iz Bakra. Otamo moje znanje talijanskog jezika. Rijeka je još bila dvojezična, igrao sam košarku s Talijanima. No, da se upišem, trebala mi je potvrda da sam bio na radnoj akciji. Stoga sam mjesec i pol proveo na izgradnji drvne industrije Lučica kraj Delnica. Vladao je udarnički duh, no ja sam bio u ekipi koja je ocijenjena kao najlošija. Sa mnom su bili Tomislav Durbešić, Vladimir Gerić i Milko Šparemblek. Nikad nitko od nas prije nije držao lopatu u ruci. A znate, u Gorskom kotaru je 20 centimetara zemlje, a ispod toga goli kamen. Naš komandir također se prezivao Bašić. Ocijenio je da smo sramotni i nazvao nas je grupom trulih omladinaca.

Diplomirali ste kao potporučnik trgovačke mornarice i čak zaplovili.

- Ali samo jednom, i to na tankeru, na kojem se nije smjelo pušiti, a ja, kao što vidite, pušim i danas, čime sam si već uvelike skratio život, ako to ne zvuči odviše bizarno. Kako bilo, čekajući ukrcaj na pravi brod, radio sam dvije godine u Generalnoj direkciji trgovačke mornarice u Rijeci. To je bilo doba kad su naši najveći brodovi, Radnik i Partizanka, vraćali iz SAD-a i Kanade naše radnike u socijalističku Jugoslaviju. Te smo ljude inače zvali čekićarima, jer su se lupali čekićem po glavi kad su shvatili u što su se upustili. Dobra strana te migracije bila je ta da sam tadašnjem Zagrebu, danas Medveščaku, isporučio izvanredne hokejaše, braću Butorac i Patarana, koji su godinama kao veliki igrači držali zagrebački hokej.

Tomislav Čadež

Jutarnji list

Pomozimo akciju: Izbor-moje pravo!

Trenutni trend porodiljstva u svijetu je okrenut prema prirodnom procesu rađanja, smanjenju carskih rezova, umanjenju porođajnih trauma, jer je dokazano, kroz razna istraživanja, da je to najbolje za majku i dijete.

Uspostavljanjem i očuvanjem dostojanstva žene i prihvaćanjem njene aktivne uloge u rađanju nas vodi u bolji i pozitivniji pravac pružanja skrbi trudnicama, ženama, porodiljama, majkama.

Prema smjernicama SZO zdravstvene zaštite, normalni porod je porod koji započne spontano i koji se definiše kao niskorizičan na početku porođajnog procesa i ostaje takav tokom čitavog porođajnog procesa. Novorođenče se spontano rađa iz stava glavom nakon perioda od punih 37-42 sedmice rudnoće. Svako nepotrebno i neopravdano uplitanje u taj proces izbjeći.

Svakoj ženi porođaj treba biti najbolje moguće iskustvo (Ina May Gaskin).

Udruženje DjeCa i Centar Fenix iz Sanskog Mosta pokrenuli su pilot projekat: Izbor-moje pravo! U saradnji sa Opcom Bolnicom prim. Abdulah Nakaš Sarajevo. Jedan od ciljeva je omogućavanje i drugih načina rađanja kroz kupovinu stolčića za rađanje. Uposleni u Općoj Bolnici Sarajevo , na čelu sa Prim. Gutić pokazali su spremnost da pruže i ovu mogućnost majkama u okviru svoje institucije.

Na žalost, za kupovinu stolčića neophodna su finansijska sredstva, koja naša udruženja nemaju. Potrebno je skupiti 2.000 KM za kupovinu stočića.

Ukoliko želite pomoći da se majkama u BiH omoguće njihova osnovna prava, da na lakši način donose na svijet budućnost naše zemlje, možete svoj doprinos dati donacijom na broj:

DjeCa-Dječije Carstvo-udruženje za zaštitu i sigurnost djece

Transakcioni račun (KM): 3060370000700340 kod Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar

Devizni račun: 7100-4201342160000 swift: HAABBA22 IBAN: BA39 3060 2037 8074 5874

Sa naznakom:Za projekat:Izbor-moje pravo.

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=35&t=72745

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška

Zahtjev za hitan završetak obnove porodilišta u Sarajevu

Mi dole potpisani građani, zbog očajnih uslova u kojima se trenutno rađaju najmlađi stanovnici Sarajeva, zahtjevamo od svih nivoa vlasti u Gradu i Kantonu Sarajevo hitan završetak obnove porodilišta Dr. Zehra Muidović Sarajevo i hitno preseljenje Ginekološko akušerske klinike KCUS u novoobnovljene prostorije.

http://www.petitiononline.com/GAK/petition.html

http://www.facebook.com/group.php?gid=186966849337

Zamolio bih sve koji mogu da link na peticiju i Facebook grupu postave na web stranice, forume i blogove, kao i da o akciji obavijeste svoje prijatelje.

Najnovije informacije o pripremama za kandidaturu starog dijela Sarajeva na listu UNESCO-a od sada možete pročitati i na sljedećem linku:
http://sarajevounesco.blogger.ba