POTPIŠITE PETICIJU  KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a SIGN THE PETITION – NOMINATION OF THE HISTORIC CENTRE OF SARAJEVO TO UNESCO'S WORLD HERITAGE LIST, Link

HOME

---

Šta je Fildžan viška  Mreža  Spomenar  Arhiva  Projekti  Najljepše diskusije  Top 5  Mediji  Pregled članaka  Tražim komšiju/prijatelja  Hum. akcije  Pomoć bolesnoj djeci  Ostali projekti 

                                                                                          

 

      valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska(at)hotmail.com

 

 

"Mauricette" je priča o ljubavi i požrtvovanosti

 

Film nas vodi kroz život dvoje hrabrih ljudi koji su spasili jedno židovsko dijete od nacističkog istrebljenja u Drugom svjetskom ratu. Priča je to o Moriset Begić, supruzi akademika Midhata Begića, a oboje je muzej holokausta "Jad Vašem" prepoznao kao Pravednike među narodima - kaže autor Eli Tauber. Film je i uspomena na porodicu koja je, kako kaže, obilježila kulturno i intelektualno središte Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata. U isto vrijeme to je priča o jednoj velikoj ljubavi, humanosti i požrtvovnosti. Ideju za realizaciju ovog dokumentarca Tauber je, kako reče, imao odmah nakon što je objavio svoju knjigu "Kada su komšije bili ljudi" u okviru koje se nalazi priča o tome kako je Moriset spasila djevojčicu Zlatu Begić Papo, čija je majka umrla. - Poslije objavljivanja knjige, upriličena je i izložba na istu temu, a samu akciju traženja ljudi koji su spašavali Jevreje u II svjetskom ratu pratio je i dokumentarno-propagandni spot od dvije minute koji se besplatno vrtio na svim TV stanicama. Sve nas je to dovelo do novih saznanja i pobudilo je u meni želju da priču ekranizujem i tako napravim trajniji dokument o cijelom događaju - kaže Tauber. U Sarajevu danas živi 700 Jevreja i jevrejske kulture, kaže Tauber, na žalost i nema mnogo, jer je ono što je vrijedilo i što je bilo najvažnije u intelektualnom i kulturnom dijelu Jevrejske zajednice još u II svjetskom ratu ubijeno.  

 

Ne znaju da postoje 

Osim toga, imamo brojne izvanredne umjetnike, poput akademskog slikara Mladena Musića Ozme, prvog rođaka slavnog Danijela Ozme, za kojeg naša javnost uopšte i ne zna da je postojao - kaže Tauber. Međutim, bez obzira na činjenicu da će uvijek biti značajnih kulturnih stvaralaca za koje ne znamo, jevrejska kultura neće zamirati. - Uvijek će biti autora koji možda ne žive u BiH, a nastojat će održati našu kulturu. Ali, u samom Sarajevu, s obzirom na mali broj ljudi, mali potencijal i skučenost intelektualnog kruga, te zbog stradanja veoma važnih kulturnjaka u II svjetskom, ali i ovom posljednjem ratu, mi pokušavamo da održimo tradicionalno i da sačuvamo ono što je vrijedno iz naše kulture - kaže Tauber. Zato Jevrejska zajednica svake godine, aktivno učestvuje u nekoliko kulturnih manifestacija i u obilježavanju značajnih godišnjica, među kojima su Dani Isaka Samokovlije, Međunarodni dan obilježavanja holokausta, a u okviru Baščaršijskih noći, već tradicionalnu upriliče Noć sefardske kuhinje, te u septembru svake godine bude obilježen i Evropski dan Jevrejske kulture. - Učešćem u brojnim kulturnim događajima nastojimo da predstavimo i potsjetimo publiku na ono što je bitno u kulturi Jevreja, čime i dalje njegujemo našu kulturu - kaže Tauber.  

N. Balić 

 Sefardske romanse

 Jevrejska zajednica planira da uskoro bude objavljen i Sefardski kuhar, a ako nadležna ministarstva podrže prijedlog, u Sarajevu bi se mogao održavati i festival sefardske romanse.

San

 

 

Karanovićeva “Besa” prikazuje se u Prištini

Priča počinje u leto 1914. godine kada direktor škole, Srbin, igra ga Nebojša Dugalić, dobija ratni raspored, a suprugu Leu, Slovenku, nema kome da ostavi. Školski poslužitelj, patrijarhalni Albanac Azem (Miki Manojlović) daje mu "besu" da će čuvati Leu.

Neočekivana ljubav između Azema i Lee preti da dovede u pitanje ovo obećanje, koje se prema tradiciji mora održati po cenu života. “Besa” je prvi srpski film koji se prikazuje u bioskopima u Prištini od 1999. godine.

Milazim Salihu, direktor kompanije “Genci” koja upravlja sa dva bioskopa u Prištini, kaže da je od 28. maja, dana premijere, film “Besa” videlo oko 600 gledalaca. On smatra da je to mali broj, ali dodaje da slična sudbina prati i druge filmove, pa i velike svetske premijere:

“Film i filmska publika su već godinama u krizi. Niko se ne bavi promocijom filma. Besa se prikazije u dva termina i prosječna dnevna posjeta je 25 gledalaca. Ovaj broj nije dovoljan".

Salihu kaže da je razočaran i zbog toga što reditelj Karanović i glavni glumci, najpre Miki Manojlović, za koje je bilo objavljeno da će prisustvovati premijeri, nisu došli u Prištinu:

“Očekivali smo i reditelja i glavne glumce. Mi smo odložili premijeru do 28. maja, posle Kanskog festivala, zato što smo znali da Miki Manojlović ide u Kan. Imali smo i podršku ministarstva kulture da će pokriti sve troškove, ali nisu došli”.

Gani Mehmetaj, direktor “KosovaFilm”-a, kaže da je gledao film “Besa” i ocenjuje ga kao interesantan kako zbog tematike tako i zbog glume:

“To je jedan potpuno neobičan film i za srpsku kinematografiju, ali i za albanske gledaoce na Kosovu, jer tretira jednu eminentno albansku instituciju koja ima svoj simboličan izraz u terminu ‘Besa’, ali naravno sa stanovišta Srba. Nema tu ničeg negativnog, ali to je jedno stanovište koje uključuje i sve predrasude Srba, kao i to kako oni vide Albance na početku prošlog stoleća. Može biti interesantno za srpske gledaoce. Ali, ja ne mislim da je mnogo interesantno za Albansku publiku, jer kada bi želeli da vide film o “besi”, onda bi radije gledali interpretaciju koju taj pojam ima unutar albanske, a ne iz ugla srpske kulture. Karanović je, po mom mišljenju, jako dobar režiser”. 

Predrasude

U filmu “Besa” dominira srpski jezik, mada se u nekim insertima govori i slovenački, nemački i albanski, iako ne baš u najčistijoj formi. Mali broj gledalaca kažu da je njima bilo interesantno da vide način na koji se iz ugla srpskog režisera gleda ‘besa’, kao albanski kod časti i poštenja.
 
Edita Kusari kaže da joj se film svideo:

“Jako mi se sviđa film. U početku sam malo bila razočarana, jer su u bioskopu bila samo tri gledaoca. To je filmska priča o suživotu Albanaca i Srba. Na veoma autentičan i originalan način predstavlja iskustvo ponižavanja koje su Albanci trpeli od Srba. Sa druge strane, takođe predstavlja i stanovište drugih slavenskih naroda, u ovom slučaju Slovenaca, poznatih po tome što na drugi način gledaju susede i poštuju ono što predstavlja besa.”

Istog je mišljenja i Arben Lila:

“Mislim da je tema dobro predstavljena. Posebno u odnosu na predstavljanje predrasuda koje su dominirale u to vreme. Ja sam došao u bioskop sa predrasudama. Više sam došao da vidim kako će Miki odigrati ulogu Albanca, ali mislim da je ovo dobar film i da je interakcija između glumaca odlična. Bile su tri sekvence, tri glavna momenta u filmu, u kojima Azem nije prekršio besu.”

Drita Hajdari kaže da su za nju prvensteno bili atraktivni režiser i glumci:

“Sada, kada sam pogledala film, nije mi žao. Stvarno je jedna snažna filmska priča. Nisam imala prilike da ranije vidim nešto sa sličnom tematikom. Mislim da je film odrađen korektno, i uglavnom imam dobre utiske”.

Filmi “Besa” je prvi srpski film koji se prikazuje na Kosovu, od završetka rata. Prikazuje se u ABC kinu u u Prištini do kraja juna.

Bekim Bislimi

Slobodna Evropa

 

Tražim izgubljenog prijatelja

Facebook grupa Fildžan viška