Šta je Fildžan viška Mreža Spomenar Arhiva Projekti Najljepše diskusije Top 5 Mediji Pregled članaka Tražim komšiju/prijatelja Hum. akcije Pomoć bolesnoj djeci Ostali projekti
valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska@hotmail.com
Imaš ovdje sve da živiš
SREBRENICA - Fondacija Ledi Not izgradila je 22 kuće po sistemu ključ u ruke za stanovnike srebreničkih sela na visoravni Kragdivoda i Jezero.
Povratnici su zadovoljni onim što je urađeno, ali očekuju više pomoći za održivi povratak, kaže Mevlida Muhić “Samo da imamo malo više pomoći da bismo se malo štagod bolje snašli.” “Vratila sam se ima tri godine. Uglavnom živimo ovdje svi. Ima sedam kuća. Svi živimo, svi smo dobro i zdravo.”U iščekivanju veće pomoći za održivi povratak, stanovnici ovog kraja uglavnom se bave poljoprivredom, kao i starica Mevlida: “Sijali smo krompira, usijali smo žita, nasijala sam malo graha - i eto. Što se tiče brašna, nema brašna ovdje, ne uzimamo.”
Fatija Alić sa porodicom vratila se na Jezero prije tri godine:
“Živim sa čovjekom i sa djetetom, sa curicom. Imam evo kone, vidiš. Živimo. Ima nas stalno, uvijek ovdje. Lijepo nam je, niko nas ništa ne dira - super nam je.” Fatija još nije dobila neku veću donaciju, ali i pored toga, kaže, na selu se može dobro živjeti: “Može se živjeti. Ko hoće da živi, može da živi. Pa, može sve. Može prisadi, može krave, može ovce, može sve da se radi. Imaš ovdje sve da živiš.”
Na selu se može organizovati život ako se hoće raditi, potvrđuje i starac Hamed Osmanović: “Pa može se živjeti, ali da je lako, nije. Nemaš sa čim radiš, nemaš nikakvih uslova drugijeh, nije zgodno, ali kad moraš - moraš, znaš. Eto radim malo o zemlji, sijem sebi vrta malo. Imam dulum imanja, evo ovdje, ali ne morem da čistim, nemam snage radne. Ja ostario, nena mi isto stara i tako da nije baš zgodno, ali šta ćemo kad nemam drugijeh uslova i moram da radim tu i da živim.”
Fondacija Ledi Not izgradila je za povratnike na Jezeru ambulantu i novu školu. Provedena je i struja, ali je veliki problem u neodostatku vode za piće. Uz pomoć opštine, stanovnici Jezera nadaju se da će osposobiti postojeći, ali neispravni vodovod.
Sadik SALIMOVIĆ
Slobodna Evropa 8.11.2006.
Povratnici, nakon što su uspjeli ostvariti povratak, daleko od radnih mjesta
FOČA/PRIJEDOR - Mehmed Bradarić povratnik u opštinu Foča: „Vratio sam se u Foču poslije niza godina, na dan kad sam izašao – 12. aprila – ove godine. Već sedam mjeseci raščišćavam svoje ruševine. Zagradio sam imanje. S komšijama se dobro slažem. Pokušavao sam da se zaposlim, međutim to ide jako teško, praktično je nemoguće. Konkurisao sam na mjesto zamjenika upravnika KP doma i bio sam u Banjaluci na razgovoru; već dva mjeseca čekam odgovor. Zahvaljujem se prvo predsjedniku opštine Lutvi Šukalu, zatim načelniku Zdravki Krsmanoviću i šefu policije Vasiljeviću na bezbjednosti. Vjerujte, nije vam potrebna nikakva posebna hrabrost da živite i radite u Foči. Narod koji ovdje živi je formirao udruženje, bez obzira na zanimanje. Dobili smo humanitarnu pomoć, dobili smo 40 tona uglja, podijelili. Ima djece i omladine – ima budućnosti. Ima povratka sigurno. Ja lično sam pri kraju sa svojim mogućnostima i moram naći posao. Ako ne bude ovaj državni, savjetujem svakome da nešto privatno uradi. To se može. Mogućnosti su velike u Foči gdje ima 1.100 km teritorije. Dolazim sa Zapada i znam da se mogu i od drveta koje se pali i baca pored pilana, praviti i čačkalice i klupe i stolice i lamperija i namještaj za kafiće i sve. Ovdje nije moguće praviti neke dugoročne planove. Trebala bi mi pomoć da popravim kuću, da dovedem ženu i djecu i da živimo jedan normalan, ljudski život. Imao sam preduzeće prije rata, zapošljavao pet ratnika i ako ne dobijem posao, pokušaću to da obnovim. Već sam to htio napraviti, međutim za to je potrebna gomila papira, a oni nemaju nikakvih niti kompjutera, niti kopir-mašina, ničega modernog. Velika je disproporcija između onoga što oni od mene traže za pokretanje biznisa i onoga što bih ja mogao donijeti – veliko iskustvo, znanje i novac. Ja to neću dati tek tako.“
Sead Jakupović, Fondacija za obnovu i povratak, Prijedor, govori o tome kako se snalaze povratnici u ovaj grad:
„Činjenica je da je s prostora opštine Prijedor veliki broj ljudi još uvijek vani i ljudi ovdje najčešće žive od pomoći svojih rođaka iz inostranstva. Najveći dio ljudi živi na taj način. Neki od njih se odlučuju da pokrenu privatne biznise. Mi u Prijedoru s ponosom možemo reći da imamo određen broj biznismena koji su uložili svoj kapital i još uvijek ga ulažu. Nedavno je bio sajam meda u Prijedoru i upravo Bošnjak, povratnik, bio je izabran kao najbolji proizvođač, dakle osvojio je prvo mjesto. Ima preko 350 košnica. To je još jedan dokaz da se može živjeti od poljoprivrede. Takođe smo kroz proces održivosti povratka implementirali nekoliko projekata iz oblasti poljoprivrede. Formirali smo dvije zemljoradničke zadruge koje se bave plasteničkom proizvodnjom. U Kozarcu i okolini Prijedora se proizvode ogromne količine mlijeka i plasiraju se mljekarskim industrijama. Iskazali smo spremnost da pomognemo ljudima u Foči, da im se stavi na raspolaganje rad i zadruga i određenih udruženja, projekti i tako dalje. Ono na šta mislim da bi posebno trebalo staviti akcenat, to je budući projekat finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Danske, a to je projekat LEDIB, koji je ovih dana u početnoj fazi implementacije. U sklopu tog projekta će se u sjeverozapadnom dijelu BiH potrošiti 10 miliona eura na određene projekte, a već su određene grupe projekata u oblasti poljoprivrede, građevinarstva i nešto malo u oblasti turizma odnosno tekstilne industrije.
Slobodna Evropa 5.11.2006.