VIJESTI I ČLANCI OBJAVLJENI U FILDŽANU VIŠKA BROJ 570
Iz sadržaja broja 570:
"Međureligijski dijalog kao put pomirenja i integracije u BiH"
Može li međureligijski dijalog biti ključ razumijevanja, pomirenja i izgradnje bolje budućnosti BiH? Zemlje u kojoj žive tri konstitutivna naroda, brojne nacionalne manjine, pripadnici četiri najveće svjetske religije. “Period mira i suživota Jevreja, katolika, pravoslavaca i muslimana u Bosni i Hercegovini mnogo je duži od perioda konflikata i to je dobar zalog za budućnost", ocijenio je nakon održavanja susreta mladih teologa u Sarajevu i Bijeljini Erdin Kadunić, politikolog i projektni koordinator Fondacije Konrad Adenauer u Bosni i Hercegovini. Kadunić, koji je odrastao i studirao u Njemačkoj, smatra da su ovi mladi teolozi “mali ambasadori”, koji će kasnije, nakon završetka studija otići u svoje zajednice i prenijeti znanje svojoj vjerskoj zajednici.
Mostarci sanjaju o povratku u rodni grad
U grad Mostar se, prema
nezavaničnim podacima, vratilo nešto manje od jedan posto prijeratnog srpskog
stanovništva. Veliki broj kuća do danas nije obnovljen. U očekivanju povratka,
mnogi mostarski Srbi ostali su živjeti u Nevesinju, gdje žive kao podstanari,
mnogi u stanju socijalne potrebe. Mnogo je želja, ali jedna je najveća - vratiti
se u svoj rodni dom.
Uvedena vanredna autobuska linija Sarajevo – Jahorina
Gradonačelnici Istočnog Sarajeva i Sarajeva
Vinko Radovanović i Alija Behmen danas su pustili u rad vanrednu autobusku
liniju na relaciji Sarajevo - Jahorina. Autobusi će na ovoj liniji u narednih
mjesec dana saobraćati četiri puta dnevno, preko Pala do Jahorine, i preko
Istočnog Novog Sarajeva u povratku, a karta će koštati pet KM. Polazna stanica
je ispred Trga oslobođenja u Sarajevu, a povratna ispred hotela "Termag" na
Jahorini.
Pročitajte kompletne članke:
"Međureligijski dijalog kao put pomirenja i integracije u BiH"
Može li međureligijski dijalog biti ključ razumijevanja, pomirenja i izgradnje bolje budućnosti BiH? Zemlje u kojoj žive tri konstitutivna naroda, brojne nacionalne manjine, pripadnici četiri najveće svjetske religije.
“Period mira i suživota Jevreja, katolika, pravoslavaca i muslimana u Bosni i Hercegovini mnogo je duži od perioda konflikata i to je dobar zalog za budućnost", ocijenio je nakon održavanja susreta mladih teologa u Sarajevu i Bijeljini Erdin Kadunić, politikolog i projektni koordinator Fondacije Konrad Adenauer u Bosni i Hercegovini. Kadunić, koji je odrastao i studirao u Njemačkoj, smatra da su ovi mladi teolozi “mali ambasadori”, koji će kasnije, nakon završetka studija otići u svoje zajednice i prenijeti znanje svojoj vjerskoj zajednici.
Fondacija "Konrad Adenauer" od 2005. godine aktivno podržava rad Međureligijskog vijeća BiH . Pored dijaloga o vrijednosnim osnovama Evrope i brojnih projekata, jedan od ciljeva Fondacije je i rasvjetljavanje uloge crkava i vjerskih zajednica u demokratskim društvima. U Fondaciji se smatra da su vjekovna tradicija suživota, tradicionalno vjersko i kulturno šarenilo, osnove za razvoj međureligijskog dijaloga kao puta pomirenja i integracije u BiH. Kruna saradnje Međureligijskog vijeća BiH i Fondacije Konrad Adenauer je osnivanje Međureligijskog instituta (MRI), koji se u svom radu oslanja na iskustva njemačkih crkvenih foruma i instituta. Od oktobra 2007. MRI gradi svoju ulogu mosta "između društva s jedne i tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica s druge strane".
Božana Ivelić-Katava je stručna saradnica u Međureligijskom vijeću u BiH i kaže da su mladi teolozi zainteresirani za saradnju među religijama, za razvoj suživota i gradnju zajedničke budućnosti. Međutim, ističe da nemaju uvijek priliku susretati se, razgovarati i dogovarati neke zajedničke projekte.
Što ne želiš sebi, ne čini drugima
"Nama je sada želja promišljati međureligijski dijalog, kakva je njegova pozicija, što je dobro, što nije dobro, što može biti bolje. Ali, (dijalog) viđen studentskim očima. Nas zanima što studenti misle o tome i koje promjene možemo zajedno napraviti da bi nam svima bilo bolje”, kaže Ivelić-Katava.
Predavač na seminaru u Bijeljini, Amsal Memić student treće godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, treći put je na ovakvim susretima. Kaže da su utisci zadovoljavajući i da je prošle godine napravljen jedan konkretan korak: izrada registra skrnavljenja vjerskih objekata, o čemu se razgovaralo u Sarajevu. Prema njegovim riječima, mogućnost dijaloga i suživota na prostorima BiH je "prilično velika". "Ako se mi teolozi možemo družiti, pored tolikih razilaženja oko nas, koja su zaista ogromna, onda narod treba da čuje našu poruku, a ne poruke raznih političara koji ne mogu da se dogovore oko banalnih stvari. Mi možemo da se razumijemo i da se dogovaramo i da sjedimo zajedno i da pričamo. Možda ne možemo puno pomoći sadašnjim generacijama, ali možemo onima koji dolaze”, uvjeren je Amsal Memić.
“Naše okupljanje i saradnja otvaraju mogućnosti poboljšanja odnosa, mogu biti sunce i ključ suživota. Sami znamo šta se u proteklim dekadama dešavalo, tako da se mora što više raditi na ostvarivanju što boljih odnosa”, kazao je, takođe predavač na seminaru, Marko Živanović koji teologiju studira na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Sveti Vasilije Ostroški u Foči.
Novak Jovanović također je student Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči, ali i saradnik Međureligijskog vijeća BiH. "Ovdje smo kao konstruktivno i savjetodavno tijelo na nacionalnom nivou, konkretno na nivou Bosne i Hercegovine. Obzirom da je ovo heterogena sredina i da imamo trusno područje, moramo paziti, prvenstveno poći od toga šta se nama desilo. Mnogi vjerski predstavnici i vjerski učitelji, a i naša vjera tako propovijeda, da ono što ne želimo sebi ne treba činiti ni drugima”, kazao je Jovanović.
Identiteti se prožimaju
"Mi danas živimo u jednom svijetu u kojem je glavni problem identitet. Od pada Berlinskog zida o tome govore mnogi mislioci zapadni. Rasprave više nisu ideološke, sa ideoloških rasprava prešlo se na rasprave o identitetu”, kazao je Jozo Šarčević, student Franjevačke teologije u Sarajevu. Šarčević je na seminaru u Bijeljini održao predavanje "Abrahamski identitet kao ključ suživota u Bosni i Hercegovini". On je na osnovu biblijskih i tekstova iz Kur'ana govorio u kojoj mjeri su identiteti drugih uključeni u naš vlastiti. Podržava susrete mladih teologa iz više razloga. Prema njegovim riječima, religija je jedan od bitnih elemenata koji čine identitet određene nacionalne skupine, pogotovo u Bosni i Hercegovini.
"Zbog toga je potreban dijalog da bi se otvorili jedni prema drugima, sa humanističkog stajališta, ali i sa religioznog stajališta. Jer, postoje mnogi elementi u našim religijama koji uključuju identitet drugih u naš vlastiti identitet. U Bosni i Hercegovini dijalog se odvija na drugoj razini nego, na primjer, u Njemačkoj zato što mi vijekovima živimo u istim gradovima, u istim selima, u istim ulicama i pohađamo iste škole. Imamo jedan sasvim drukčiji humus, ali ovi identitetski problemi koji pogađaju Zapadni svijet pogađaju i našu zemlju. Nismo lišeni toga u današnjem umreženom, globaliziranom svijetu," zaključuje Jozo Šarčević.
Šesti susret mladih teologa BiH održan je u Sarajevu i Bijeljini. Učestvovalo je 40 studenata sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Franjevačke teologije iz Sarajeva, Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Foče i sa Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva. Organizator je bilo Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini, koje postoji od 1997. godine, a uz podršku njemačke Fondacije Konrad Adenauer i Američke ambasade u BiH. U prostorijama Jevrejske zajednice u Sarajevu razgovaralo se na temu "Zaštita svetih mjesta i napadi na vjerske objekte". U Etno selu Stanišići pored Bijeljine mladi teolozi su razgovarali na temu "Međureligijski dijalog kao ključ suživota u BiH". Učesnici seminara su posjetili i neke vjerske objekte.
Politikolog Erdin Kadunić iz Fondacije Konrad Adenauer napominje da međureligijski dijalog nije uvijek lagan put, kao i da ima određenih konflikata ili pak problema. "Ali, mladi studenti svih teoloških fakulteta su veoma ambiciozni kada se radi o iznalaženju rješenja i svjesni činjenice da nose veliku odgovornost."
Autor: Emir Musli
Odgovorni urednik: Svetozar Savić
Deutsche Welle
Mostarci sanjaju o povratku u rodni grad
U grad Mostar se, prema
nezavaničnim podacima, vratilo nešto manje od jedan posto prijeratnog srpskog
stanovništva. Veliki broj kuća do danas nije obnovljen.
U očekivanju povratka, mnogi mostarski Srbi ostali su živjeti u Nevesinju, gdje
žive kao podstanari, mnogi u stanju socijalne potrebe. Mnogo je želja, ali jedna
je najveća - vratiti se u svoj rodni dom.
„Kad sam prvi put otišao u Mostar 7. juni ’98. - to je prvi taj odlazak, svaki
sam zapisao u dnevnik od ’97. do danas“, kaže Lazo Golubović koji još uvijek
vodi dnevnik.
Počeo je nakon rata da piše o životu, svojoj porodici, vremenima za kojima žali,
bijedi u kojoj živi i pokušajima da se vrati u svoju rodnu kuću u Mostar.
„Svaki dan sam zapisao.
I svaki mi je radni skoro - koliko sam puta otišao u gradsku upravu, koliko sam
puta u katastar po 10, 15 maraka, u gruntovnicu, onda oni zahtjevi na svaki
konkurs, na svaki oglas, javni pozivi tu su bili u gradskoj upravi. Sve sam
papire predavao. To me koštalo vremena i vremena, novaca i novaca - a do danas
ništa uspio nisam“, priča on.
Lazo je izbjegao iz Mostara početkom rata. Mislio je da neće dugo trajati i da
će ljudi učeniji od njega smisliti rješenje. Zbog toga je i ostao u Nevesnju,
jer je, kaže, najbliže Mostaru. Veliku kuću sa imanjem zamijenio je trošnom
staćarom za koju izdvaja većinu novca od invalidske penzije.
„Možete sada pogledati na čemu živim gore. Sad se nalazimo u podrumu. To sam sve
podupirao, mučio se, kuća je bila napuštana - da bih stanovao u njoj. Evo vidite
i sami, čekam kad će mi se srušiti. Svaki dan provjeravam pulčeve i čekam kad
ćemo propasti odavle žena i ja u podrum. Smiješno, ali je tako“, kaže Lazo.
Pokušavao je Lazo godinama da se vrati u Mostar. Za razliku od mnogih Srba koji
su svoje obnovljene kuće prodali, on je želio ostati. Jedno vrijeme nakon rata
sa starom majkom proveo je u improviziranom kolektivnom centru u Mostaru, ali ni
to nije ubrzalo njegov povratak. Majka je umrla, a on se vratio ženi i djeci u
Nevesinje.
„Među prvim sam se vratio u naše kolektivne smještaje, kako smo ih zvali, da
bismo očistili naše kuće. Doli smo dobivali neku pomoć u hrani, tu smo
noćijevali, spavali. Pokojna majka isto se bila vratila zbog svoje kuće. I bile
su neke prva, druga, treća faza – znači da bi se radile najprije kuće koje su
malo oštećene, i tako je i bilo. Međutim, od tada pa do danas moja kuća nije
došla na red“, kazao je on.
Nije sam u nesreći
Sa sjetom i ogorčenjem Lazo prevrće stranice dnevnika. I danas se sjeća riječi
petogodišnje kćerke, koja ga je u ratu pitala zašto nije poginuo - jer da jeste,
bolje bi živjeli.
„Imali smo platu u visini jedne rakije. Poslije rata smo sretni bili, kad je rat
završio, da skinemo uniformu i da razdužimo oružje. I od tada do danas boračke
organizacije i od toga svega sam dobio za tri godine po 150 maraka godišnje“,
navodi Lazo.
Kad vidim na televiziji kako ljudi žive, onda sam sretan što sam živ, što imam šta jesti.
Prijeratni vozač u
poslovnici Šipada u Mostaru svakodnevno susreće svoje nekadašnje kolege i
prijatelje. Ponekad im preveze drva, ponekad namirnice, starim kamionom kojeg je
naslijedio. Pojede se i popije, a nakon toga svak svojoj kući. On putem za
Nevesinje.
„Kako ću ja ne želiti da se vratim? Normalno, meni ne smeta ni komšija
prijeratni, ni komšija što je doselio sada. Želio bih se vratiti – jer ne mogu u
Nevesinju podnijeti ni sami zrak. Ovdje mi zrak ne odgovara. Znači odgovara mi
to mjesto i želio bih se vratiti, ali uslova nikakvijeh nemam. Ne mogu se
vratiti na ništa“, kaže on.
I naredne godine Lazo Golubović će aplicirati za obnovu porodične kuće. Unatoč
svemu, nije ljut jer, kaže, u svojoj nesreći nije sam. Sličnih ima i previše u
BiH.
„Čitavom narodu su digli ruke. I zato kad sve to vidim na televiziji kako ljudi
žive, onda sam sretan što sam živ, što imam šta jesti. I ovdje sam sretan kao
podstanar, kad vidim ostale preko televizije i inače kad hodam malo kroz sela,
kako se pati ovaj narod, kako nema - kako nema za života golog, nema uslova da
radi. Evo ja imam neki uslov, pa radim ponešto iako sam bolestan i ne mogu, ali
se trudim koliko mogu“, kazao je Lazo Golubović.
Tina Jelin Dizdar
Slobodna Evropa
Uvedena vanredna autobuska linija Sarajevo – Jahorina
Gradonačelnici Istočnog Sarajeva i Sarajeva Vinko Radovanović i Alija Behmen danas su pustili u rad vanrednu autobusku liniju na relaciji Sarajevo - Jahorina.
Autobusi će na ovoj
liniji u narednih mjesec dana saobraćati četiri puta dnevno, preko Pala do
Jahorine, i preko Istočnog Novog Sarajeva u povratku, a karta će koštati pet KM.
Polazna stanica je ispred Trga oslobođenja u Sarajevu, a povratna ispred hotela
"Termag" na Jahorini.
Naglašavajući da će ovu autobusku liniju moći da koriste građani oba grada,
Radovanović je rekao da će ona biti test da se pokaže kolika je potreba za
njenim postojanjem. Prema njegovim riječima, ovo je samo jedan od projekata iz
oblasti turizma koje gradovi Istočno Sarajevo i Sarajevo zajedno realizuju.
"To je oblast koja je možda i najvažniji resurs oba grada u kojoj oni mogu i
hoće da sarađuju. Tu su i projekti izgradnje trebevićke žičare i revitalizacija
Trebevića kao olimpijske planine, izrada zajedničke strategije razvoja turizma
na području dva grada", istakao je Radovanović.
Behmen je rekao da je sasvim normalno da ljudi iz Sarajeva idu na olimpijsku
planinu autobusom. "Ovo se smatra atrakcijom zbog političkih okolnosti koje se
odvijaju na ovim prostorima", smatra Behmen.
Navodeći da je Ministarstvu civilnih poslova BiH davno dostavljen zahtjeva da
bude otvorena redovna linija Sarajevo - Jahorina i još nema namjere da to bude i
realizovano, on je apelovao na organe BiH da tu saglasnost daju što prije.
Ovu vanrednu autobusku liniju omogućio je USAID Sida Firma projekat.
Sarajevo-x.com
Zahtjev za ukidanje PDV-a i provizije za pozive na humanitarne telefonske brojeve u BiH
Zbog teške ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini bolesne osobe, a najčešće roditelji teško oboljele djece, su prisiljeni organizovati razne humanitarne akcije u kojima prikupljaju novac za njihovo liječenje.
Jedna od najpopularnijih i najefikasnijih humanitarnih akcija je prikupljanje novca putem humanitarnih telefona preko kojih obični građani, često i oni teškog imovinskog stanja, pozivom na određeni telefonski broj doniraju 1-3 KM za liječenje neke osobe.
Sramota je što država, umjesto da podrži humanost naših građana i ohrabri ih da što masovnije učestvuju u tim akcijama, na račun jedne od najljepših ljudskih osobina – humanosti i “preko leđa“ teško bolesne djece izvlači profit tako što naplaćuje PDV na ovu aktivnost i dopušta telekom operaterima da uzimaju proviziju na svaki poziv.
Ako je BiH spala na to da puni svoje budžete čak i na ovaj način i ako ne ukine odmah ove neljduske namete na humanost, onda smatramo da je naša država definitvno doživjela totalnu moralnu propast.
Zbog svega gore navedenog, mi dole potpisani građani tražimo sljedeće:
1. da Vijeće ministara BiH hitno u parlamentarnu proceduru uputi zahtjev za ukidanje PDV-a na humanitarne telefone.
2. da Parlamentarna skupština BiH po hitnom postupku ukine PDV na humanitarne telefone.
3. da Vlada FBiH i Parlament FBiH hitno nalože telekom operaterima da odmah prekinu uzimanje pristupnih taksi i provizije na pozive ostvarene putem humanitarnih telefona, a da eventualne tehničke troškove ovih akcija pokriva iz svojih budžetskih i nebudžetskih sredstava, kao i da im nalože da po završetku neke akcije što prije prebace prikupljeni novac osobi za koju je akcija pokrenuta.
Link za peticiju:
http://www.petitiononline.com/humbroj/petition.html
