VIJESTI I ČLANCI OBJAVLJENI U FILDŽANU VIŠKA BROJ 571 ( Sarajevo, 13.1.2012.)
Iz sadržaja broja 571:
Zimska večer u Kreševu
Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ostati normalan u takvom političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig. Ali zašto je život u jednom Mostaru tako frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i Bošnjaka, dok je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?
Multietnički koncert koji povezuje Brčake
U Brčkom je održan tradicionalni koncert tri nacionalna kulturna društva. Zajedničkim koncertom profesionalnih ansambala i mladih solista, na izmaku stare godine, poručili su da zajedno mogu više i bolje.
Pročitajte kompletne članke:
Zimska večer u Kreševu
Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u
novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ostati normalan u takvom
političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig. Ali zašto je život u jednom
Mostaru tako frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i
Bošnjaka, dok je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?
Prijatelj me vozi u
Kreševo. Ne idemo nikakvim konkretnim, niti važnim poslom, već onako... Bio sam
u Kreševu u proljeće i u jesen, ali nikada zimi. Sutra je Badnja večer, a
prekosutra katolički Božić. Ivo Petrić čeka nas u svojoj kući. Spušta se večer.
Penjući se uz brežuljkasti prijevoj, nailazimo na prve bošnjačke kuće. Odmah iza
prijevoja su hrvatske, razlikuju se samo po tome što su ispred njih postavljene
božićne jelke osvijetljene raznobojnim lampicama. Zapravo su sve to bosanske
kuće, obijeljene i zgusnute s jedne i druge strane ceste. U dvorištu Petrićeve
kuće gorjela je velika vatra. S njim su bili Drago i Jozo Ivičević, a kasnije su
nam se pridružili Ivica Ivičević i mladi Daniel Bošnjak. Trojica Ivičevića nisu
ni u kakvom bližem srodstvu. I zašto kriti - bilo je ića i pića koliko hoćeš,
pjevale su se dalmatinske pjesme i sevdalinke. Ivo je povremeno izlazio u
dvorište da nabaci novu cjepanicu na vatru.
Prema popisu iz 1991, u Kreševu je živjelo 4.738 Hrvata, 1.527 Bošnjaka,
tridesetak Srba i oko 130 ostalih. Međunacionalni odnosi su bili jako dobri. A
onda je došao rat. Drago Ivičević, krupan kao planina, sjedi desno do mene. On
je bio relevantan faktor u tim tragičnim zbivanjima. Drago kaže da su se
kreševski Hrvati i Bošnjaci držali skupa koliko god su mogli, sve dok nije izbio
sukob između HVO-a i Armije BiH. Slijedi klasična priča iz proteklog rata. U
Kreševo počinju stizati hrvatske izbjeglice iz Jajca, Vareša i Kaknja. Iz
Kiseljaka dolaze osvetnički raspoložene formacije HVO-a. Bošnjacima je rečeno da
im je jedini spas da idu prema Hadžićima. Kiseljački bojovnici zapalili su
njihovu staru čaršijsku džamiju. Međutim, i bošnjačka strana je željela Kreševo,
koje je, navodno, obećano izbjeglicama iz Foče. Armija BiH pokreće ofenzivu na
ovaj gradić, koji se našao pred padom, a njegovi hrvatski žitelji pred
evakuacijom. Po nalogu Gojka Šuška i Mate Bobana, po njih odlaze autobusi kojima
će se, preko srpskih teritorija, prebaciti na nove adrese, u Stolac i dolinu
Neretve. Od iste one sudbine koja je zadesila njihove komšije Bošnjake, Hrvate
je u zadnji čas spasio politički dogovor sa Sarajevom. Ovu priču, u koju spada i
podatak da nijedan Kreševljak nije počinio ratni zločin, te da su gotovo sve
bošnjačke kuće ostale čitave, po što sam kupio, po to, evo, i prodajem.
Danas su odnosi između dvije etničke zajednice normalni. Naravno, više nigdje
nije kao što je bilo prije rata, pa ne može biti ni u Kreševu. Bošnjaci su se
listom vratili u Kreševo, po mnogima najljepše mjesto u Bosni i Hercegovini.
Nezaposlenih ovdje praktično nema, posla ima za svakoga ko hoće da radi.
Kreševljaci se, po tradiciji, bave najrazličitijim zanimanjima - poljoprivredom
i stočarstvom, raznim zanatima, proizvodnjom meda i kreča... Ima i nekoliko
vrhunskih majstora kovačkog zanata, potkivača jaja, najpoznatijeg kreševskog
suvenira u svijetu. Od nekadašnjih 35 kovačnica ostale su samo tri ili četiri,
ali su zato nikle nove firme. U njima zajedno rade Hrvati i Bošnjaci. Ipak,
mladi ljudi sa većim životnim ambicijama odlaze u druge zemlje. Oba sina Ive
Petrića žive i rade u Parizu. Jedan suvremeni kroničar ovako je sažeo simboliku
ovog kraljevskog gradića: "Kreševo je gradić starine i novoga, starih zanata i
novog poslovanja, franjevačkog duha i kovačkog poziva."
Oko deset sati uvečer prijatelj i ja krenuli smo za Sarajevo. Društvo je izašlo
pred kuću i ispratilo nas pjesmom. Vatra u dvorištu još je gorjela. Bilo je bar
desetak stepeni ispod nule. U snježnoj bjelini, sa osvijetljenim prozorima na
kućama uz cestu, i onima u dolini zvanoj Polje, Kreševo je ličilo na bajku. Te
sam večeri sreo obične, ali kultivirane i dobre ljude, postojane u svojoj vjeri
i tradicionalno odane radu i zavičaju. Ljude koji ne skrivaju svoju različitost
od drugih, ali koji mogu i žele da žive s drugima. U opreznoj vožnji, još
obuzeti dobrim raspoloženjem, nama dvojici putnika za Sarajevo život se učinio
ljepšim nego što jeste. Zaključujemo kako je Bosnu i Hercegovinu nemoguće
razvaliti, čak kad i ona sama radi na tome. Ipak su korijeni zajedničkog života
suviše duboki. Nemoguće je, u svakom slučaju neprirodno, okrenuti rijeku da teče
uzbrdo. Ali znam da, kad svane idući dan, opet neću biti načisto s tim i da će
mnoge dileme ostati u mojoj glavi.
Otrežnjenja radi, vrijedi navesti dio teksta doktora teologije, bosanskog
franjevca Ive Markovića, objavljenog krajem prošle godine u Svjetlu riječi: "Bosnu
i Hercegovinu u smrti drže tri mračne, zatvorene, nacionalističke ideologije
smrti. Prva, koja je pokrenula ovaj nesretni rat, velikosrpska je četnička
ideologija sa ciljevima i metodama na kojima se fašizam mogao nadahnjivati i
školovati... Druga je ustaški fašizam koji je usvojio dio Hrvata i još ga uvijek
drže kao neku državotvornu potku. Treća bi se mogla svesti na zajednički
nazivnik bošnjački panislamizam koji se oslanja na turski i arapski nacionalizam
i osjeća poslanim biti i osvajački islamski most prema Europi. Sve tri su te
ideologije još toliko prisutne u tim trima narodima da se bez šurovanja s njima
jedva mogu dobiti izbori. U zaborav su potisnule sva pozitivna iskustva
zajedničkog života, a sva prošlost zla sabijena je u jedan trenutak i u jednu
generaciju..."
Ostati normalan u takvom političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig, bilo
da je riječ o grupi ili individui. Ali zašto je život u jednom Mostaru tako
frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i Bošnjaka, dok
je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?
Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u
novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ova kolumna je samo moj
skromni doprinos neravnopravnoj, ali neizbježnoj borbi protiv tog zla.
Piše Gojko Berić, "Oslobođenje"
Kreševo.ba
Multietnički koncert koji povezuje Brčake
U Brčkom je održan tradicionalni koncert tri nacionalna kulturna društva. Zajedničkim koncertom profesionalnih ansambala i mladih solista, na izmaku stare godine, poručili su da zajedno mogu više i bolje.
Muzikom su građani Brčkog, u utorak 27. decembra, dočekani u Domu kulture. Na "Koncertu gradske pjesme i romanse" za njih su nastupali Ansambl "Prijatelji" iz Sarajeva, Tamburaški orkestar "Slavonci", te vokalni solisti Mensura Bajraktarević, Nermina Sinanagić, Aleksandra Lizdek, Safet Redžić i Fatmir Sulejmani.
Poklon građanima
Dragica Panić-Kašanski, urednica je desete po redu Smotre amaterskog i folklornog stvaralaštva Brčko Distrikt BiH 2011. Nacionalna društva, podsjeća, sama su se našla na istim talasnim dužinama i ove godine zajedno su realizirali nekoliko programa.
"Ovo je, ustvari, program namijenjen svim građanima Brčkog. Mi uvijek na kraju godine poklonimo jedan koncert svima njima, gdje nastupaju profesionalni ansambli." U vremenu ekonomske krize i strepnje, ističe, treba sačuvati vjeru u bolju budućnost. "Kad se probudite, budite srećni što ste ugledali novi dan," njena je novogodišnja poruka.
Prosvjeta, Napredak i Preporod ove godine obilježili su 20 godina od obnavljanja rada. Dr. Anto Basić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva "Napredak", podružnica Brčko Distrikt, kaže da je multietnički koncert poruka da kultura i tradicija trebaju povezati ljude, bez obzira na boju kože, naciju, vjeru. "Treba naći zajednički jezik i razmješnjivati sva svoja kulturna, nacionalna i vjerska blaka. To je pravo bogatstvo."
Svima koji vjeruju u bolju budućnost
Branislav Ribar, predsjednik Srpskog prosvjetno-kulturnog društva "Prosvjeta", slaže se da je zajednički nastup izvođača svih uzrasta, nacija i svih drugih opredjeljenja, najbolja novogodišnja čestitka. "Veče radosti, veče muzike, pjesme. Dakle, nešto što nam svima nedostaje“.
Ćazim Suljević, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", poželio je da naredna godina bude uspješnija od ove. Kaže da će 2011., pored rada na zaštiti i afirmaciji nacionalne kulture i baštine, ostati upamćena i po zajedničkim projektima. Zadovoljan je što Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina u malom, staru godinu ispraća lijepim muzičkim događajem čija je namjera: "Poslati jednu poruku, jer takvih poruka je sve manje. Da se zajedno može puno više, kvalitenije i bolje:"
Autor: Emir Musli
Odg. urednik: Mehmed Smajić
Deutsche Welle
Zahtjev za ukidanje PDV-a i provizije za pozive na humanitarne telefonske brojeve u BiH
Zbog teške ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini bolesne osobe, a najčešće roditelji teško oboljele djece, su prisiljeni organizovati razne humanitarne akcije u kojima prikupljaju novac za njihovo liječenje.
Jedna od najpopularnijih i najefikasnijih humanitarnih akcija je prikupljanje novca putem humanitarnih telefona preko kojih obični građani, često i oni teškog imovinskog stanja, pozivom na određeni telefonski broj doniraju 1-3 KM za liječenje neke osobe.
Sramota je što država, umjesto da podrži humanost naših građana i ohrabri ih da što masovnije učestvuju u tim akcijama, na račun jedne od najljepših ljudskih osobina – humanosti i “preko leđa“ teško bolesne djece izvlači profit tako što naplaćuje PDV na ovu aktivnost i dopušta telekom operaterima da uzimaju proviziju na svaki poziv.
Ako je BiH spala na to da puni svoje budžete čak i na ovaj način i ako ne ukine odmah ove neljduske namete na humanost, onda smatramo da je naša država definitvno doživjela totalnu moralnu propast.
Zbog svega gore navedenog, mi dole potpisani građani tražimo sljedeće:
1. da Vijeće ministara BiH hitno u parlamentarnu proceduru uputi zahtjev za ukidanje PDV-a na humanitarne telefone.
2. da Parlamentarna skupština BiH po hitnom postupku ukine PDV na humanitarne telefone.
3. da Vlada FBiH i Parlament FBiH hitno nalože telekom operaterima da odmah prekinu uzimanje pristupnih taksi i provizije na pozive ostvarene putem humanitarnih telefona, a da eventualne tehničke troškove ovih akcija pokriva iz svojih budžetskih i nebudžetskih sredstava, kao i da im nalože da po završetku neke akcije što prije prebace prikupljeni novac osobi za koju je akcija pokrenuta.
Link za peticiju:
http://www.petitiononline.com/humbroj/petition.html
