Šta je Fildžan viška Mreža Spomenar Arhiva Projekti Najljepše diskusije Top 5 Mediji Pregled članaka Tražim komšiju/prijatelja Hum. akcije Pomoć bolesnoj djeci Ostali projekti
valterbranisarajevo design 2006. fildzanviska@hotmail.com
Praznici ili blagdani u Bosni i Hercegovini protiču u znaku dobrosusjedskih odnosa
SANSKI MOST - Mitar Brajić je jedan od prvih povratnika – Srba u opštinu Sanski Most u selo Krkojevci. Radost Božića, a na čestitanje su došle bivše i sadašnje komšije svih nacionalnosti, kvari težak život povratnički. Na sreću, komšijske ili susjedske odnose ništa, što je mutnim vodama teklo, nije uspjelo pomutiti toliko da Brajići na praznik samuju. Mitar kaže:
BRAJIĆ: Imam komšiju preko puta. Nisam slavio slave, ni Božića, ni Vaskrsa, niti on Bajrama, a da nismo došli jedan drugom, da si nismo čestitali. Moje selo je bilo čisto srpsko, a sada ima 50-60 bošnjačkih kuća. Čovjek iz Skendera je napravio pilanu i ljudi rade. Atmosfera nije ništa lošija od prijeratne. Ja odem, radim, svinje mi izađu iz tora, pa dođu ova djeca da ih čuvaju dok ja ne dođem kući. Ostala mi kuća otključana, komšija sjedio cijeli dan pred kućom, bojao se da će neko ući. Ovaj sitni salež je jedna duša. Sve ovo što se pravi, prave samo viši političari. Čim se počne ulaziti u kancelarije, već je druga atmosfera. Međutim, kod nas na selu, u prigradskim naseljima, nikakvih problema nema. Svi jedni drugima pomažemo, sjedimo po prelima, sve je super. Ogriješio bih se kad bih rekao nešto loše. Oni nemaju zemlje, mi im dadnemo, siju bašte, oni nama pomažu. Zaista nikakvih problema nemamo. Ali čim pođeš u kancelarije, već je drukčije. Stranačka politika uzima svoj danak i gotovo.
RSE: Međuljudski odnosi su dobri, ali održivost povratka je pod znakom pitanja:
BRAJIĆ: Što se tiče bezbjednosti, ne razlikuje se od one koju smo imali u predratnim godinama. Ali, nema se od čega živjeti, nemaš gdje zaraditi, nemaš od koga šta dobiti, nemaš osnove da kreneš. Nema posla, ne možeš dići nikakav kredit. Digneš tri hiljade, trebaš vratiti četiri za dvije godine, a nemaš odakle vratiti. Nemaš ni na osnovu čega dići kredit. Kako god, nemaš šanse da ofomriš sebi život i da kažeš – ej, ja mogu živjeti od svoga rada. Ne treba nam niko pomagati, ali ako ništa da nam bar daju povoljne kredite. Ovi starci ne mogu više, mašina nema, stočnog fonda nema. Ljudi četiri-pet godina žive bez struje. Kažu da mladost neće da se vraća. Pa kako će se vraćati kad nema gdje zaraditi ni dnevnicu od 10 maraka da kupi sebi kafe i cigara.“
RSE: Ima li kod vas još sela u mraku?
BRAJIĆ: Ima, i to dosta. U Kruharima je 15 kuća koje su četiri i po godine bez struje, a u selu do njih imaju uličnu rasvjetu. Kažu im da prate na televiziji kad su raspisani tenderi za obnovu ili rekonstrukciju ili da čitaju novine. Pa kako će gledati televiziju kad nema struje i kako će čitati novine koje može kupiti tek u 10 kilometara udaljenom gradu. Jednostavno se nemaš kome obratiti. Slušam načelnika opštine Prijedor šta oni rade, koliko pomažu, sve i jedno povratničko selo je osvijetljeno, a kod nas u Sanskom Mostu, nažalost, nijedno povratničko selo nema ulične rasvjete. Dok se ne vidi na terenu, to je teško nekome objasniti, teško je objasniti šta je nekad bilo, a šta imamo sada. Kad slušate priče političara, čovjek zaista izgubi volju.
RSE: Oni kao da ne žive ovdje.
BRAJIĆ: Lako je njima živjeti gdje žive. Njima dolazi plata sa šest strana, a nama su uzeli i ono malo što smo imali.
RSE: U kakvim uslovima radi Udruženje povratnika u Sanski Most?
BRAJIĆ: Nema kancelarije već godinu i po dana, nema pečata… Koliko god se trudio, vidiš da ti je džaba pričati.
Slobodna Evropa 7.1.2007.